Printscreen

Rijetko koji borac u istoriji slobodne borbe može da se pohvali da ima više šampionskih pojaseva i da se borio protiv toliko kvalitetnih protivnika od Alistera Overima. I većinu tih boraca je pobjeđivao, a pobjeđivaće i dalje, iako ima punih 40 godina i mnogo ratova iza sebe!

U noći sa subote na nedelju, opet je kao i mnogo puta u posljednje vrijeme bio otpisan, jer su mnogi mislili “ma ne može on više”, “što mu ovo treba”, “Sakai je dosta mlađi i u naletu je, neće moći parirati Alister njegovom tempu”, “slaba mu je brada, pogodiće ga kao Rozenstruk i Nganu”.

Ali ništa se od toga nije desilo! Alister je opet dokazao klasu i završio borbu u svom stilu, tehničkim nokautom. A kako drugačije? Čitavu karijeru ide beskompromisno, obara ljude, oni obaraju njega, ali ne posustaje i trenutno je peti teškaš na UFC-ovoj rang listi. Karijeru je počeo davne 1999. godine, sa 19 godina, kao golobradi klinac. Bio je jedan od prvih modernih MMA boraca koji nije imao samo jednu osnovnu boriliačku vještinu. Istovremeno se takmičio i u rvanju, kik-boksu i greplingu. Jedan je od prvih MMA boraca koji je mnogo radio na snazi i za kratko vrijeme je od izdefinisanog poluteškasa postao fizički najdominantnija figura u MMA.

Toliko dominantna, da kada udje u klinč, protivnici nisu mogli ništa. Alister bi slao svoja koljena perfektno precizno i jako, kako u stomak, tako i u glavu i završavao borbe. Već 2003. godine počeo je da se takmiči u najpopularnijoj MMA organizaciji tog vremena, čuvenom japanskom PRIDE-u, gdje kao neiskusan i mlad borac ulazi u brobe protiv iskusnih i prekaljenih boraca poput Maurisija Rue, Vitora Belforta, Antonija Nogeire i Fabrisija Verduma. Protiv njih ostavlja srce u ringu i postavlja svoje ime na mapu MMA svijeta. Brazilski borci su tih godina dominirali MMA scenom, pa su te borbe posebno bile važne za dalji rast Alistera Overima.

overim, Alister Overim – kada su godine samo broj
Printscreen

2005. godine bori se na PRIDE-ovom “Grand prixu” u Srednjoj kategoriji gdje dolazi do finala i tamo gubi od Maurisija Rue, koji je vladao tom kategorijom, a kasnije je i postao UFC-ov šampion u poluteškoj kategoriji. 2007. godina je najvažnija godina u njegovom razvoju. Počeo je mnogo da radi na snazi, na strongman treninzima i što bi rekli sarkastično MMA fanovi, počela je i „konjetina“ dijeta. Nabacio je dosta mišića i krenuo je u svoj pohod ka titulama. Prvo je na red došla “Strikeforce” titula, gdje je demonstrirao svoje novo oružje koje mu je kasnije postalo zaštitni znak – koljena iz klinča“. Cijenu je platio Pol Buenteljo, a Alister je postao šampion Strikeforce-a i ta pobjeda je prva od dvanaest u nizu koje će uslijediti.

Nakon što je savladao Buuentelja, nije izgubio MMA borbu punih šest godina. U međvremenu, želi da postane prvak u svakoj važnijoj borilačkoj organizaciji. Počinje da se bori i u japanskom “Dreamu”, koji je bio naslijednik “Pride-a”, a takođe počinje da se takmiči u nikad jačoj K1 orgaanizaciji gdje ga mnogi ljudi sa ovih prostora upoznaju, pošto je tih godina K1 na ovim prostorima bio mnogo popularniji nego MMA. U K1 ulazi na velika vrata, bukvalno šokiravši javnost kada je brutalno nokatuirao Marokanca Badr Harija.

Poslije te borbe, svi su upoznali Alistera Overima pod nadimkom „Demolition man“. Sljedeću borbu u K1 radi protiv Remija Bonjaskog i gubi sudijskom odlukom, po mnogima nezasluženo. 2009. godine bori se na najčuvenijem teškaškom turniru osmorice najboljih, gdje čitava javnost čeka revaš između njega i Badr Harija. Mnogo „zle krvi“ i pravog „trash talka“ je bilo između njih dvojice! Obojica lako rješavaju svoje protivnike u prvom kolu, a u revanšu u polufinalu, Badr Hari pobjeđuje Overima i pokazuje da u K1 nemaju šta tražiti MMA borci, kao što je izjavljivao Alister.

Ali, Hari je baš pogriješio. Alister je već sljedeće godine lagano i ekspresno došao do naslova u K1, pobjedivši redom Bena Edvardsa, Tajrona Sponga, Gokama Sakija, a onda i u finalu Pitera Aertsa. U tom trenutku je bio vlasnik tri pojasa Strikeforce-a, K1, a u međuvremenu je uzeo i taj pojas u “Dreamu” pobjedivši ekspresno Toda Djufa. Pošto je borilačka scena bila u padu, a Strikeforce je prešao pod vlasništvo UFC-a, Alister takođe prelazi u UFC i na svom debiju pobjeđuje Broka Lesnara, pogodivši ga teškim kikovima u jetru. U tom trenutku je izgledao toliko dominatno, da niko nije smio izaći pred njega.

overim, Alister Overim – kada su godine samo broj
Printscreen

Možda je to dovelo i do opuštanja, pa sljedeću borbu gubi teškim nokautom od “Big Foot” Silve na 25 sekundi do kraja borbe! Zatim slijedi poraz i od Trevisa Brauna i kada su svi mislili da je kraj, pošto je USADA (doping agencija) počela da kontroliše UFC, gdje mnogi borci koji su dominirali, gube svoju dominaciju i pojaseve, Alister veže četiri pobjede i dobija priliku za titulu! Protivnik je bio i sadašnji šampion Stipe Miočić! Amerikanac hrvatskih korijena odlično odrađuje tu borbu i udarcima u GNP “završava” Alistera, ali on ne odustaje ni tada, ni poslije teških poraza od Nganua, Blejdsa i Rozenstruka, već jednostavno ide naprijed.

Kao pravi ratnik pobjeđuje mnogo opasne borce, mlađe od njega: Sergeja Pavloviča, Volta Herisa i Augusto Sakaia. I protiv Rozentruka bio je na par sekundi do pobjede, ali je dobio mnogo težak udarac i možda jednu od najstrašnijih posjekotina viđenu u MMA sportu. Ali i to je podnio sa osmjehom. Mnogi će ga osporavati zbog toga što je očigledno bio „konjetina dijeti“, ali realno svi su bili. Osporavati čovjeka koji je sa 40 godina u top 5 boraca svijeta, čije lice ima toliko ožiljaka, kao kada gledaš fotografije starih ratnika i gladijatora, i koji ima 66 MMA borbi, može samo neko ko ne shvata šta je draž ovoga sporta i šta je hrabrost!

Alister Overim, legenda borilačkog sporta, RATNIK!

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime