(ANALIZA) Moderni štoper

Borčev fudbaler Aleksandar Vojnović može da pokrije pozicije zadnjeg veznog i štopera, ali nema potrebe da ga se koristi u veznoj liniji kada i iz posljednje ekipi donese skoro pa isto. 

Borac Nemanje Miljanovića nakon dugo vremena nije ekipa u vlasništvu igrača koji individualnim kvalitetom odskaču od ostalih. Prošavši prve pripreme s ekipom trener je uspostavio kontrolu nad dešavanjima na terenu i dao jasne obrise svoje ideje koja s ovim igračkim kadrom ima još jako puno prostora za napredak. 

Aleksandar Vojnović u tri ovogodišnje takmičarske utakmice koje je odigrao Borac pokazao je jako puno, a najviše od svega pokazao je da je štoper. Više štoper nego što je zadnji vezni, a potvrda toga jako je bitna kako za njegovu ekipu, tako i za razvoj njegovog fudbalskog puta. 

coa vojin
foto: Nikola Kulaga/fkborac.net

Za razliku od prethodne sezone kada je u Borčevoj šampionskoj ekipi Vojnović bio korišten na poziciji zadnjeg veznog igrača u paru sa Markom Brtanom ove takmičarske godine on ima potpuno drugačiju ulogu u ekipi. Pod vođstvom Marka Maksimovića koji je započeo sezonu na klupi Borca u četiri utakmice korišten je kao šestica u paru sa Amarom Begićem, a jedan je meč proveo na štoperskoj poziciji. Kod Zorana Milinkovića odigrao je po jednu utakmicu na obje pozicije, a onda je stratešku palicu “Velikana iz Platonove” preuzeo Nemanja Miljanović pod kojim je Vojnović procvjetao. 

Na Miljanovićevom debiju u Prijedoru Vojnović je bio zadnji vezni, a onda je to bio još samo na gostovanjima kod Tuzla sitija i Zrinjskog, dok je u svih preostalih 15 utakmica igrao na štoperskoj poziciji. 

Kroz tih 15 utakmica Vojnović je vratio svima. Vratio je treneru koji nije imao puno izbora za poziciju štopera, vratio je ekipi koja ga je trpila kada je kao mlad došao u Banjaluku, a najviše je vratio sam sebi – jer je sve što je do sada učio kroz cijeli svoj razvojni put na poziciji zadnjeg veznog počeo koristiti kao olakšavajuće alatu pri igranju na drugoj poziciji, koja mu je izgleda dosta prirodnija od prethodne. 

aco heat map
Dodiri s loptom Aleksandra Vojnovića u posljednjih pet utakmica Borca

Igrajući na poziciji zadnjeg veznog Vojnović je stekao brojne benefite koji mu danas olakšavaju da na poziciji štopera igra puno savremenije nego što to rade ostali štoperi u ligi.

Pozicioniran ispred dva centralna odbrambena igrača godinama se učio na pritisak koji mu je dolazio iz četiri pravca, bio je bliže napadačkoj liniji i njegov mozak je prihvatao informacije o svakoj od pozicija jer je on bio na toj, kako joj samo ime kaže, koja ih povezuje. 

Sada kada mu pritisak dolazi sa samo dvije strane on je u mogućnosti da puno brže i lakše riješi situacije u kojima se njegove “nove kolege” dosta teže snalaze od njega. 

screenshot 2022 03 08 20 39 03
screenshot 2022 03 08 20 41 53
screenshot 2022 03 08 20 42 39

Najbolju primjenu iskustva stečenog na igranju pozicije zadnjeg veznog Vojnović je imao u domaćem duelu Borca sa Tuzla sitijem. Prvo od dva ključna dodavanja koja je imao na toj utakmici došlo je nakon osvojene lopte u sopstvenom šesnaestercu. 

Vojnović je u toj situaciji dokazao da ga ne zanima alibi dodavanje ili ispucavanje, već prepoznavanje a onda i korištenje prostora. Odmah je prihvatio iznošenje loptu uz pritisak sa jedne strane (s leđa), prihvatio je potom i pritsak sa bočne strane (izdržao duel sa Dofom), a onda je po dolasku do zone u kojoj ga je čekao i frontalni pritisak odigrao odličan dubinski pas nakon kojeg je Jovo Lukić izborio penal za Banjalučane. 

Potom je na istoj toj utakmici, deset minuta poslije, još jednom pokazao moć dodavanja, te je jednim vertikalnim pasom po zemlji neutralisao kompletnu defanzivnu postavku Tuzla sitija i omogućio Lukiću novu jedan na jedan priliku. 

Sa svojih osam ključnih dodavanja ove sezone najbolji je štoper lige prema tom parametru, te šesti igrač lige. Prošle sezone, kada je igrao na poziciji zadnjeg veznog imao ih je 12, a ta razlika od četiri u ovom ne djeluje niti malo neuhvatljivo za njega, a kada bi ponovio taj rezultat to bi značilo da je Borac ove sezone dobio i statističku jednaku opasnost po protivnički gol od jednog štopera kao što je prethodne sezone imao od igrača iz vezne linije. 

screenshot 2022 03 08 20 44 05
screenshot 2022 03 08 20 45 42

Koji je uopšte Miljanovićev plan?

Fudbal je kompleksan sport, a svaki sistem koji se sprovodi u svojoj primjeni na terenu ima igrače koji su za njega više ili manje važni. Borcu, kakvog ga Nemanja Miljanović želi, najvažniji igrač je Aleksandar Vojnović. To se ponajviše može potvrditi tezom da ukoliko bi današnji tim Borca ostao bez njega to ne bi narušilo samo koncept posljednje linije ili centralnog dijela odbrane, već bi urušilo ideju trenera u svakoj od faza igre. 

U ovoj analizi bavićemo se samo njegovom ulogom u Borčevom posjedu lopte. 

Osnovna ideja pri izgradnji napada je dovesti loptu u bočne zone posljednje trećine, a pri tome uraditi pripremu koja će garantovati brojčanu prednost. Amar Begić, Dejan Meleg i Goran Brkić zbog toga često stoje dosta nisko u izgradnji napada kako bi natjerali protivničke veznjake da se pomjere što dalje od svog gola i tako omoguće da se ulaskom jednog od krilnih napadača u međuprostor otvori prostor za bekove koji nečuvani utrčavaju u te zone.

screenshot 2022 03 10 06 36 18

Plavom bojom označene su zone u koje pri distribuciji lopte iz prve faze izgradnje treba da se pozicioniraju krilni napadači, a crvenom one u kojima loptu treba da prime bekovi. 

Prvi izbor za distribuciju lopte u takve zone naravno da će uvijek biti Meleg i Brkić, ali najveća prednost današnjeg Borca je u tome što onda kada protivnički fudbaleri njih dvojicu onemoguće da urade isto Miljanović na raspolaganju ima Vojnovića koji će jednako kvalitetno pogoditi željenu zonu. 

screenshot 2022 03 10 05 25 46

Takav način izgradnje napada Borcu donosi mnoge benefite:

  • Ukoliko se osnovna ideja ostvari lopta će doći u željenu zonu i Borac će imati dva na jedan omjer na boku, a protivnički vezni fudbaleri biće dovoljno daleko kako bi dvojica fudbalera imali vremena za kombinaciju na toj strani i unos lopte u šesnaesterac bez pritiska
  • Krilnim napadačima se tako ostavlja veća količina prostora u kojoj mogu izolacijski igrati sa protivnikom jedan na jedan, a da pritome budu blizu golu
  • Bekovi se mogu podići visoko znajući da je velikom koncentracijom veznih fudbalera u pozadini napravljena prevencija za protivnički tranziciju
  • U slučaju da lopta u posljednjoj trećini terena ne dođe do Borčevih igrača dobra stvar za ekipu je ta što su protivničke linije tima previše udaljene za saradnju i tu se Borcu otvara prilika za kontrapresing kojim mogu da oduzmu loptu ekipi čija postavka u tom trenutku ne pruža velike izglede za odbraniti sopstveni gol
Aco gol Velez 1
foto: Nikola Kulaga/fkborac.net

Zašto je Vojnović jako bitan u svemu tome?

Borčevi protivnici uglavnom su do sada, a vjerovatno će u budućnosti i nastaviti sa tom praksom, radili sve što je u njihovoj moći kako bi Strahinja Bošnjak bio taj igrač koji će organizovati napade, a Borac to rješava upravo spuštanjima Brkića, Melega, Begića ili Molsa koji na sebe navuku igrača zaduženog za spriječavanje Vojnovića da organizuje isti. 

Vezni igrači, a pogotovo Meleg i Brkić, svojim spuštanjima razbijaju odbrambenu koncepciju protivnika, s obzirom da njihov vezni red izvuku daleko od zone u kojoj je on primarno planirao da se brani. Takva spuštanja rasterete Vojnovića od pritiska kojeg su protivnički napadači planirali usmjeriti ka njemu i stvori mu se dovoljna količina prostora iz koje može da distribuira loptu u željenu zonu. 

screenshot 2022 03 10 05 42 57
screenshot 2022 03 10 05 44 41
screenshot 2022 03 10 05 45 15

Kada se njegovo donošenje odluka pri načinu dodavanja i sposobnost da iste odluke uspješno provede u djelo povežu onda Borac kreira željeni višak u željenim zonama.

Protivnički veznjaci ostanu predaleko od svog šesnaestarca, a ne jednom od njegovih vrhova Borčevci imaju dva na jedan odmjer snaga, a iza sve toga najčešće stoji upravo Vojnović, koji je sa svojih 904 dodavanja ove sezone treći najbolji igrač lige po tom parametru, a ispred njega su samo Hrvoje Barišić i Jure Obšivač

Piše: Stefan Pupovac

Postavi odgovor