fksarajevo.ba

MeridianSportBH vam donosi analizu utakmice između Leotara i Sarajeva, uz grafički prikaz situacija sa terena koje su uticale na tok utakmice i konačni ishod, te donijele Sarajevu pobjedu rezultatom 2:0.

“Teren nije bio idealan za igru, lopta je odskakala, no postigli smo dva gola, te smo se nesvjesno povukli drugo poluvrijeme. Iskontrolisali smo utakmicu, nismo dopustili protivniku stopostotnu priliku. Dominantna i sigurna utakmica Sarajeva” – izjavio je Aleksandar Vasoski nakon pobjede bordo tima u Trebinju i na pravi način sumirao događanja sa terena.

Sarajevo jeste bilo dominatno i zato zasluženo nose tri boda sa tradicionalno neugodnog gostovanja i činjenica jeste da je utakmica bila riješena u prvih 15 minuta, odnosno već nakon drugog pogotka. No, stekao se utisak da je ekipa Vasoskog pružila baš onoliko energije i kvalitete koliko je trebalo da drugi dio sezone otvori sa pobjedom.

Sa druge strane, Leotar je manjak kvalitete naspram protivnika pokušavao nadoknaditi borbom, ali često samo to nije dovoljno da se ostvari pozitivan rezultat, pogotovo ne protiv ovakvog Sarajeva koje je na ovoj pauzi izuzetno dobro igrački posloženo.

rutin, (ANALIZA) PLBiH: Rutinski
fksarajevo.ba

Upravo je razlika u individualnoj kvaliteti bila očigledna tokom cijelog susreta, a dva su pogotka Sarajeva odmah na početku potpuno uništila plan koji je tokom protekle sedmice kreirao trener Miodrag Bodiroga. Stoga ne čudi činjenica da su igrači Leotara prvu ozbiljniju situaciju pred golom protivnika imali tek nakon 60-te minute susreta, promjene sistema i ulaska Miloša Aćimovića koji je uostalom trenutno najbolji strijelac ekipe.

Sarajevo je na teren izašlo u sistemu 1-4-2-3-1 što je bilo i očekivano budući da je u toj formaciji odigralo većinu kontrolnih mečeva. Vasoski se odlučio za isprobani recept sa veoma malo eksperimentisanja, vrlo vjerovatno svjestan značaja ove utakmice ne samo za tabelu već i za izazovan period koji čeka njegovu ekipu.

Zato je makedonski sturčnjak poslao ono što je konstatno uigravao sa planom igre koji nije mnogo odstupao od prethodnih. Nihad Mujakić i Amer Dupovac su činili stoperski par, u sredini je Andrej Đokanović uparen sa Adnanom Šećerovićem dok su u napadu Hamza Čataković i Dražen Bagarić trebali otvarati prostor i razigravati Asmira Suljića sa jedne i Rifeta Kapića sa druge strane.

rutin, (ANALIZA) PLBiH: Rutinski
rutin, (ANALIZA) PLBiH: Rutinski

I u praksi je to dobro funckioniralo, posebno tandem Čataković-Bagarić budući da je u drugu i posljednju trećinu Sarajevo dolazilo preko dugih lopti koje su slali Dupovac ili Mujakić prema dvojici napadača koji su bili raspoređeni veoma blizu jedan drugoga kako bi Bagarić poslije osvajanja zračnog duela mogao odložiti loptu Čatakoviću, a on bi je zatim neomatan brzo odigravao na lijevo ili desno u zavisnosti od položaja protivničke odbrane.

U slučaju dobrog dodavanja Suljić ili Kapić su često pokušavali igrati jedan na jedan protiv beka ili bi sačekali priključivanje Selmira Pidre i Anela Hebibovića koji su radili “overlap” i tako nudili dodatnu opciju.

Vasoski je u izjavi poslije utakmice naglasio kako je teren bio prilično loš i možda je upravo to razlog zašto se Sarajevo odlučilo prilagoditi uslovima i žrtvovati izgradnju napada u prvoj trećini terena kako bi što prije prenijeli loptu na protivničku polovinu u kojoj su konstantno stvarali višak u odnosu na protivnika.

Leotar u početnom sistemu 1-4-2-3-1 nije imao mnogo uspjeha, ponajviše zbog činjenice da nisu mogli osigurati stabilan posjed jer je pozicioniranje veznih igrača Sarajeva i njihovo markiranje protivnika u sredini bilo veoma dobro. Đokanović je često iskakao i agresivno markirao Marka Perišića, Bagarić je zatvarao liniju dodavanja prema sredini ili drugom stoperu, a Čataković je u svojoj sjeni ostavljao Nikolu Dujakoviću.

rutin, (ANALIZA) PLBiH: Rutinski

Situacija sa slike odlično prikazuje koliko je Leotar imao problema u izgradnji vlastitog napad zbog snažnog i organiziranog pritiska protivnika. Perišić je u drugom poluvremenu prešao na mjesto lijevog beka, a u veznom redu su zaigrali Dujaković i Stefan Santrač iza Arežine. No, to nije mnogo utjecalo na strukturu bordo ekipe u igri bez lopte. Bagarić i Čataković su zatvarali linije dodavanja prema veznom redu, a iza njih su Đokanović i Šećerović markirali veznjake Leotara, Suljić i Kapić su lagano zatvarali bokove i to je značilo da stoperi nemaju drugog rješenja osim dugih lopti prema izolovanom napadaču.

U suštini, Leotaru su sve opcije za izgradnju napada bile odlično pokrivene, a Filip Arežina nije profil igrača koji će aktivno tražiti slobodan prostor ili se ponekada spuštati nisko kako bi učestvovao u igri i na taj način pokušao poremetiti kompaktnu strukturu protivnika.

U drugom poluvremenu je Bodiroga određenim rokadama i uvođenjem Aćimovića, Santrača i Stefana Paranosa prešao na sistem 1-4-4-2 i u posljednjih dvadesetak minuta su Trebinjci stvorili nekoliko dobrih situacija, ali je dojam da je to buđenje, ipak, došlo prekasno.

Bordo tim je ostvario izuzetno važnu pobjedu koja će ekipi donijeti samopouzdanje pred četvrtfinale Kupa, a onda i gradski derbi. U prvom dijelu sezone ekipa se pod palicom Gorana Sablića u većini utakmica mučila te je bilo vrlo malo sigurnih i dominantnih pobjeda. Pobjeda poput subotnje je jednostavno plod odlične pripreme stručnog štaba i njihovog dobrog seciranja mana protivnika, ali istovremeno je i posljedica ozbiljnog prilagođavanja uslovima na terenu.

Nije to bila sjajna partija, ali se to nije ni očekivalo u ovom trenutku. Naravno, postoji mnogo segmenata koje Vasoski mora poboljšati u igri svoje ekipe, ali je rutinska pobjeda savršen početak njegovog mandata na klupi bordo tima.

Piše: Enej Bruck

PROČITAJTE JOŠ: 

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime