Foto: balkanleague.net

Arsenije Vučković, mladi banjalučki košarkaš koji je nedavno potpisao za češki Olomouc, u interesantnom razgovoru za MeridianSportBH je pričao o svojoj karijeri, samim počecima u Basketu 2000, kao i o ambicijama za budućnost.

Vučković će od sljedeće sezone zaigrati u Ligi Češke, a o svojoj novoj sredini ima samo riječi hvale.

“Klub je iz Olomuca, to je mjesto blizu Brna, udaljeno možda pola sata automobilom, grad je studentski, lijep je, ima 120,000 stanovnika. Uvijek treba gledati život i van košarke, bitno je da poslije treninga imaš šta da radiš, a ne da provodiš vrijeme isključivo na treningu i u sobi. Svidjele su mi se ambicije tima, a treneru sam se baš dopao, čuli smo se još u maju i svidjela mi se njegova priča. On se zove Robert Skibnijevski, iz Poljske je i bio je reprezentativac te zemlje. Igrao je plejmejkera, tako da mislim da ću od njega moći dosta toga da naučim, lako smo se dogovorili i prezadovoljan sam uslovima.

Ekipa je prošle sezona bila pretposljednja, ali ove će da teže ka boljem, cilj je plej-of, pripreme kreću za par dana, a mislim da bi liga trebala da počne u septembru. Osim mene, stranci su još dva Amerikanca, svi ostali su Česi, domaći košarkaši. Tamo je igrao Igor Josipović, moj prijatelj koji je prošlu sezonu završio u dresu mrkonjićke Mladosti, samo što su oni tada bili u drugom gradu pod imenom Prostejo, pa su odatle prešli u Olomouc” – počeo je naš sagovornik.

Arsenije iza sebe ima odličnu sezonu u Teodu iz Tivta, za koga je bilježio zapažene brojke u Ligi Crne Gore i Balkanskoj ligi. Otkrio nam je kako je došlo do dogovora sa tom ekipom, te kakvu ulogu u tome je imao njegov prijatelj Boban Ninić, aktuelni trener Proma iz Donjeg Vakufa.

“U Teodo sam došao zahvaljujući Bobanu Niniću, mislim da mi je to bila odskočna daska što se tiče karijere, imao sam stvarno dobru sezonu iza sebe. Liga Crne Gore nikada nije bila snažnija, upravo zbog virusa korona, jer dosta igrača nije uspjelo da pronađe angažman u inostranstvu, a tako je bilo i u ostalim zemljama regiona. Tu su bile četiri ekipe iz Druge ABA lige, što samo po sebi govori o kvalitetu.

Da se vratimo na Bobana i način na koji sam stigao u Tivat. Pretprošle sezone sam bio u Sjevernoj Makedoniji, u Gostivaru, gdje je dogovor bio da igram četvorku, svoju pravu poziciju, međutim spletom okolnosti sam prešao na centra, što mojoj igri nikako ne odgovara. Na polusezoni sam zamolio trenera i upravu kluba da me puste jer se nisam mogao uklopiti i snaći. U međuvremenu, Ninić mi je pomogao tako što je kontaktirao stratega Teoda i on me doveo tamo. Ta polusezona je bila solidna, ali virus korona je prekinuo sve, pa sam odlučio da produžim saradnju sa klubom na još godinu dana i smatram da su se sve kockice posložile” – kazao je Banjalučanin.

Vučković, Arsenije Vučković za MeridianSportBH: “Iza mene je stvarno dobra sezona, u novom klubu ću dati sve od sebe”
Foto: KK Teodo Tivat/Facebook

Košarkaš koji će u avgustu napuniti 23 godine je u protekloj sezoni za svoj tim u Ligi Crne Gore prosječno bilježio 20,2 poena i 8,6 skokova u nacionalnom šampionatu, te 19,6 poena i 6,7 uhvaćenih lopti u Balkanskoj ligi. Te partije i uslove za rad u Crnoj Gori je opisao ovako:

“Igrali smo Balkansku ligu, ali virus korona nam je otežao posao, samo tri-četiri meča smo odigrali sa kompletnim timom, a da smo bili zdravi, sigurno je da bismo imali bolji rezultat. Ostaje žal za porazom u Skoplju, nismo smjeli da izgubimo preko 15 razlike, a išli smo na taj duel bez dvojice saigrača i mene iz prve petorke, te smo na kraju izgubili 18 razlike, primili smo dvije trojke u posljednjih 30 sekundi. Da se to nije dogodilo, išli bismo u Izrael da igramo protiv tamošnjih ekipa.

Što se tiče Lige Crne Gore, bili smo neka ‘zlatna sredina’, s tim da smo npr. Podgoricu savladali 30 razlike, a i ostali iz Druge ABA lige su se mučili protiv nas. Od iskusnijih, tu je bio Marko Mijović, koji je nekada između ostalih branio boje Mornara, kao i Igor Radonjić, naš kapiten.

Uslovi su generalno dobri, po meni je Crna Gora stvarno korisna za one koji žele da rade na sebi, a pogotovo za mlade igrače. U današnje vrijeme je rijetkost da treneri vjeruju mladima, neće ih prečesto pustiti da igraju, a to ovdje nije slučaj. Bilo je pomalo depresivno u vrijeme totalnog lokauta, ali smo se srećom takmičili na dva fronta, tako da smo to lakše podnosili. Ako zanemarimo virus korona, smatram da je Tivat jedna fenomenalna sredina, ima dosta ljudi, a tu je i more, ono dodatno opušta poslije treninga”.

Razgovor smo potom premotali na sami početak Vučkovićevog košarkaškog puta u pomenutom Basketu 2000, te kasnijem prelasku u Borac i Mladost iz Mrkonjića.

“Počeo sam da treniram u Basketu 2000, deda me upisao na košarku kada sam imao osam godina. Prošao sam sve mlađe selekcije kod Gorana Simovića, a promijenilo se još nekoliko trenera. Taj period mi je ostao u fenomenalnom sjećanju, na svaki trening sam dolazio sa osmijehom, a tako sam se i vraćao kući. U tom klubu sam proveo deset prelijepih godina, s tim da sam jednu polusezonu u juniorima odigrao na pozajmici u Rukiju, kako bih igrao Ligu BiH. Sa mnom su između ostalih bili Lazar Mutić, koji je sada u Španiji, kao i Nikola Popović, koji je bio u Sjedinjenim Američkim Državama, pa u FMP-u.

Atmosfera je bila odlična, Simović odlično tehnički obučava mlade košarkaše, ne gura ih na neodgovarajuće pozicije i ne ograničava ih, svako ima svoju slobodu. Ja sam sa 200 cm bio plejmejker i to mi je poslije mnogo pomoglo, bilo mi se lakše prilagoditi na četvorku, što trenutno igram. Spoljnu tehniku imam, leđnu ću još da nadogradim, kasnije se lakše uklopiti kada posjeduješ više segmenata u svom repertoaru.

Poslije Basketa sam odigrao nekoliko utakmica za Borac, a onda sam otišao u Mladost iz Mrkonjić Grada, igrao sam za seniore, ali sam bio registrovan i za juniore Basketa, pa sam učestvovao i u toj ligi sa njima. Tada sam igrao trojku, ali kod nas i nema previše visokih košarkaša, pa si sa 201 ili 202 cm praktično ‘teški centar’. Ipak, četvorka mi je najljepša pozicija, jer tako mogu napadati obruč na dosta različitih načina” – prisjetio se glavni akter ove priče.

Vučković, Arsenije Vučković za MeridianSportBH: “Iza mene je stvarno dobra sezona, u novom klubu ću dati sve od sebe”
Foto: balkanleague.net

Arsenije je tri mjeseca u sezoni 2017/2018 proveo u mostarskom Studentu, a u narednoj takmičarskoj godini je ponovo obukao dres Borca, sa kojim je pod vođstvom Dragana Mičića “Đere” stigao do finala u Prvoj ligi Republike Srpske, gdje su Banjalučani nakon drame i pet utakmica ostali kratki protiv Leotara.

“U mostarskom Studentu sam proveo tri mjeseca, igrali smo Ligu za opstanak u domaćem šampionatu. Trener mi je bio Dženan Rahimić, a poslije nas je preuzeo Samir Lerić, nekadašnji kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine. Saradnja nam je bila odlična, iskustvo je bilo sjajno i taj period je bio fenomenalan, baš sam skoro bio tamo i posjetio prijatelje.

Kasnije sam igrao za Borac, ta peta odlučujuća utakmica je najtragičniji momenat u mom životu. Dvorana je bila puna, očekivali smo da ćemo dobiti, ali desio nam se peh, pet igrača nam se povrijedilo. Tokom regularnog dijela sezone smo bili bolji od njih, sjećam se da smo ih savladali sa 20 razlike, ali eto, na kraju smo izgubili na produžetke.

Trenera Dragana Mičića ‘Đeru’ znam odmalena, radili smo baš naporno, non stop smo imali dva treninga dnevno, što nas je naučilo disciplini. Svaki trening je bio pun anegdota, radi se vrijedno, ali on uspostavi taj balans sa igračima, ubaci koju šalu i olakša nam situaciju” – objasnio je 22-godišnjak.

Kao što je već rekao, novi član Olomouca je u prvom dijelu sezone 2019/2020 igrao za Gostivar, a prva asocijacija na klub iz Sjeverne Makedonije su mu njegovi fantastični navijači.

“Gostivar je bio odličan, bili smo prvi na tabeli, sve smo pobjeđivali, čak i MZT dva puta. To je grad koji baš živi za košarku, kada god bismo igrali kod kuće, tribine bi bile pune, bilo je pakleno, protivnici bi morali da budu bolji od nas za 20 poena da bi nas pobijedili na našem parketu.

Dvorana bi bila puna sat vremena prije svake utakmice, to je najbolja atmosfera na ovim prostorima, ako izuzmemo neke abaligaše. Kako se kod nas navija na fudbalu, tako je kod njih fokus na košarci” – ispričao je Banjalučanin.

Vučković ima dosta iskustva sa basketom i 3×3 turnirima, koje je osvajao uglavnom igrajući sa Nikšom Milunovićem i Nikolom Nedinićem, koje je izdvojio kao imena na koja bi se trebalo obratiti više pažnje.

“Basket pomogne što se tiče kontakt igre, dosta stvari je dopušteno, odbrane se igraju kao u rukometu. Ipak, ukoliko neko misli da se bavi ozbiljnom košarkom, smatram da se toga treba kloniti zbog povreda. Igrao sam i 3×3 turnire, ovo ljeto samo dva da ispoštujem drugare, ali ranije sam učestvovao na više njih, dosta smo ih i osvojili.

Sad se zovu MB Motors, prije su bili Sport Caffe, Nikša Milunović i Nikola Nedinić, bilo je još igrača, ali uglavnom su tu njih dvojica. Oni su stvarno dobri basketaši i često osvajaju turnire, mislim da su i najbolji u Republici Srpskoj, a dobri su i u košarci” – rekao je krilni centar, a onda se kratko osvrnuo na momenat kada je nakon silovitog zakucavanja polomio konstrukciju koša:

“To se desilo u Zagrebu, stvarno neočekivana situacija. Zakucao sam preko igrača i samo sam vidio da obruč odjednom počinje padati, ali srećom sam ga uspio zadržati”.

Naš sagovornik je bio i dio reprezentacije Bosne i Hercegovine, a iako sa mladim “Zmajevima” nije otišao na veliko takmičenje, tu generaciju ističe kao sjajnu.

“Bio sam u reprezentaciji Bosne i Hercegovine za igrače do 18 godina, generacija 1997/1998, tu sam otpao kao 13. i bio sam razočaran, ali ta generacija je bila baš prejaka, mogli su doći do finala Evropskog prvenstva. Trener je bio Marko Trbić, glavni igrač Edin Atić, a između ostalih su tu još bili Amar Gegić i Ajdin Penava, koji mi je mjesec dana bio cimer.

Skoro sam igrao sa Adnanom Arslanagićem, drugarom koji je zajedno sa mnom posljednjeg dana otpao sa tog spiska, on je nastupao za Kakanj. Od nas 20 sa tog šireg spiska, mislim da nas se 18 danas bavi profesionalnom košarkom, to je stvarno rijetkost, sjajna generacija” – rekao je Arsenije.

Vučković, Arsenije Vučković za MeridianSportBH: “Iza mene je stvarno dobra sezona, u novom klubu ću dati sve od sebe”
Foto: balkanleague.net

U nastavku, dotakli smo se prošle sezone u Ligi BiH, te kratko prokomentarisali banjalučku košarku. Vučković je rekao sljedeće:

“Pratim domaću košarku, Ninić je sa Promom napravio vrhunsku stvar, odigrali su sezonu za pamćenje. Zrinjski je na početku bio odličan, ja te momke poznajem još od juniorskih dana i niko nije očekivao da će doći do takvog rezultata, neko vrijeme su bili prvi na tabeli.

Ako govorimo o Banjaluci i okolini, vidim da Igokea u posljednje vrijeme radi dobar posao i ulaže u mlađe kategorije, Borac je to takođe počeo praktikovati, a tu su i Ruki i Basket. Ipak, više košarkaša ima iz Hercegovine, njihova genetika je drugačija, kod nas su se istakli uglavnom plejmejkeri i bekovi. Trebinjski Leotar je u protekloj takmičarskoj godini bio sačinjen od gotovo svih domaćih igrača, mislim da je to bio jedinstven slučaj u Ligi BiH”

Vučković, Arsenije Vučković za MeridianSportBH: “Iza mene je stvarno dobra sezona, u novom klubu ću dati sve od sebe”
Foto: balkanleague.net

Za kraj, mladi sportista iz grada na Vrbasu je govorio o odnosu sa svojim menadžerom, te planovima i ambicijama za nastavak svoje karijere.

“Zvalo me dosta menadžera, imao sam dosta ponuda, ali odlučio sam se za Bojana Šormaza iz Budimpešte. Imamo odličan odnos, imam puno povjerenja u njega, mogu da mu se obratim u bilo koje doba dana i noći i stvarno zna pronaći dobar klub za igrače.

Imao sam ponude iz Druge ABA lige, ali sam se ipak odlučio za Češku, smatram da je tamo drugačije. Mi smo protiv timova iz Druge ABA lige igrali egal utakmice sa skraćenim rosterom, u rotaciji nas je bilo pet-šest i onda dođu treća i četvrta četvrtina gdje nas oni samo pretrče, pa na kraju izgubimo dvocifrenom razlikom. Plan mi je da u novom klubu dam sve od sebe, potpisao sam ugovor na jednu sezonu, pa ćemo vidjeti šta će biti dalje” – završio je 22-godišnjak.

Kako već sada iza sebe ima nekoliko odličnih sezona na različitim frontovima, nesumnjivo je da najbolje za Vučkovića tek dolazi i ovaj igrač pred sobom ima još mnogo vrhunskih partija u kojima će dominirati parketima, čije god boje bude branio. 

Piše: Nikola Ignjatić

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime