Foto: Niki Riga

Borki Predojević, velemajstor i najbolji bosanskohercegovački šahista koji je između ostalog bio prvak svijeta i dvostruki evropski šampion, u razgovoru za MeridianSportBH je pričao o svojoj karijeri, sportu kojim se bavi, dugogodišnjem poznanstvu sa Magnusom Karlsenom, ali i mnogim drugim temama.

Naš sagovornik je rođen 1987. u Tesliću, već neko vrijeme živi u Sarajevu, a zbog velikog broja obaveza konstantno putuje. U ovom momentu, nalazi se na 306. poziciji na FIDE rankingu, a za početak, dotakli smo se klubova čiji je trenutno član.

“Ono što postoji u šahu, a ne postoji u većini drugih sportova, je prilika da možeš da igraš u više klubova, ja sam u ovoj godini član njih sedam u različitim državama. U Bosni i Hercegovini se vodim kao domaći igrač, a u ostalim zemljama su tu kvote stranaca, npr. kod nas i u Hrvatskoj možeš imati dvojicu, u Srbiji jednog, a u Evropskoj uniji kompletan tim može biti sačinjen od njih. Već 19 godina sam član Šahovskog kluba Bosna, ove godine sam osvojio svoju 15. titulu sa njima.

U Srbiji igram za ekipu Jelica PEP Goračići, a u Hrvatskoj sam dio Šahovskog kluba Liburnija iz Rijeke, sa kojim sam postao vicešampion za ovu takmičarsku godinu. Za Rijeku sam vezan i privatno, jer je moja dugogodišnja djevojka odatle. Nedavno sam bio u Sloveniji, gdje sam igrao kao član ljubljanskog Tajfuna, a u Njemačkoj nastupam za Zolingen, najstariji šahovski klub iz te države. Taj gradić je više poznat po proizvodnji visokokvalitetnih noževa, ali eto, tu je i šah. U Norveškoj sam već godinama, igrač sam i kapiten Valerenge, a u Austriji igram za Maria Zal” – počeo je Predojević.

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo”
Foto: Šahovski savez Srbije/Facebook

Lige sa ovih prostora je sa onima iz inostranstva uporedio na sljedeći način:

“Šah je po pitanju liga i pravila jako fleksibilan, jer se u principu vodi kao pojedinačni sport. Malo su mi draže lige u regionu jer tu imam veliki broj prijatelja i veoma sam vezan za taj prostor, još kao klinac sam nastupao za SR Jugoslaviju, tada Šahovski savez Bosne i Hercegovine nije ni postojao. Opet, s druge strane, igrao sam lige BiH, Srbije i Hrvatske, one su kao turnir, desetak dana odemo na jedno mjesto i tu igramo, dok je npr. njemačka Bundesliga u nekim stvarima znatno profesionalnija, u njoj se takmiči 16 ekipa i igra se sedam vikenda, tokom nekog perioda od pola godine.

Nisam toliko dugo član Zolingena, tamo sam od 2016, a prije toga sam igrao u Drugoj ligi Njemačke. Otkako igram za Zolingen, jednom smo bili vicešampioni, jednom treći, a ove godine nastavljamo sezonu 2019/2020 i borimo se da ostanemo na sredini tabele. Doskorašnji kapiten, koji je bio član kluba preko 50 godina, preminuo je tokom prošle godine, tako da nam treba vremena da se konsolidujemo, ali liga će svakako biti zanimljiva”.

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo”
Foto: Šahovski savez Srbije/Facebook

Kada govorimo o reprezentativnom šahu, Borki trenutno brani boje Austrije, čiji je trener i kapiten. Pod njegovim vođstvom, ova država je na Šahovskoj olimpijadi 2018. ostvarila najbolji plasman u svojoj istoriji.

“Što se tiče reprezentacije Austrije, tu imam ulogu kapitena, ali i trenera. Nažalost, Bosna i Hercegovina godinama nije učestvovala na velikim takmičenjima, reprezentativne aktivnosti ovdje već dugo nisu redovne, tako da sam krajem 2016. postao trener Austrije. Sklopio sam dogovor sa njihovim Šahovskim savezom i moja obaveza je da budem trener isključivo prve ekipe. Ja sam onaj koji treba da izabere tim koji će nastupati za seniore i pratim ih ne samo na ekipnim, nego i na pojedinačnim takmičenjima na kojima uzmu učešće. Poseban fokus imam na njihovog trenutno jedinog igrača u najboljih 100 na svijetu, a to je Markus Rager – objasnio je Predojević, pa nastavio:

“Na posljednjoj Šahovskoj olimpijadi koja je igrana normalno, 2018. u Batumiju, bili smo 14. i tako smo ostvarili najbolji rezultat u istoriji države. Austrija ima dosta veliki zamah, a zanimljivo je da odatle dolazi Vilhelm Štajnic, prvi zvanični šahovski svjetski šampion. Mogli bismo reći da postoji ta konekcija između Austrije i šaha, ali njihov pravi razvoj je počeo tek negdje prije 17-18 godina, kada je na mom mjestu bio mađarski velemajstor Zoltan Ribli, on je sada već stariji čovjek i ja sam ga naslijedio.

Markus je 1988. godište, svi ostali su desetak i više godina mlađi od mene, a tu je i David Šengelija, čovjek koji je igrač, ali obavlja i posebnu funkciju direktora svih kategorija, on je jedini stariji član reprezentacije. Baš nedavno smo birali sastav za Evropsko prvenstvo, nismo to radili prema rejtingu, već imamo prvu četvoricu i 18-godišnjeg internacionalnog majstora Dominika Horvata, kome smo odlučili pružiti priliku. To je u suštini taj posao, koji meni sa Austrijom tokom godine oduzme negdje do mjesec i po dana aktivnih treninga, praćenja po turnirima i slično”.

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo”
Foto: Niki Riga

Osim što ulogu trenera ima u reprezentaciji Austrije, Teslićanin se ovim poslom bavi i individualno. Radio je sa izuzetno mnogo igrača, a izdvojio je neke od njih. Takođe, posjeduje i vlastitu Šahovsku akademiju registrovanu u Njujorku.

“Od 2014. sam radio sa puno igrača, a imao sam tu sreću da sam već tada preuzeo dvojicu sjajnih šahista, od kojih je prvi velemajstor Akšat Čandra, koji je u tom periodu kada sam radio sa njim postao juniorski prvak Sjedinjenih Američkih Država, pa je nakon toga bio i šampion u konkurenciji škola te najbolji u cijeloj državi. On trenutno studira i bavi se drugim stvarima pa je sada slobodnije pričati o tome, tada niko nije ni znao da radimo zajedno, u Sjedinjenim Američkim Državama je običaj da se to drži u privatnosti.

Drugi učenik kojeg bih izdvojio je Johan Sebastijan Kristijansen, takođe velemajstor i trenutno jedan od vodećih igrača u Norveškoj poslije Magnusa Karlsena, a sa njim sam isto tako radio od 2014. do polovine 2019. godine. Oni su onda krenuli svojim putem, Akšat je izabrao fakultet, pošto je jako dobar i u drugim stvarima, a Johan Sebastijan je u ovom momentu profesionalni igrač i član norveške reprezentacije. To su dvojica šahista koji su bukvalno u najvećem dijelu svoje karijere radili sa mnom, ne mogu reći da su mi kao djeca jer nisam toliko star (smijeh), ali su učenici sa kojima sam se jako povezao i u tom smislu je trenerski posao prešao u nešto više” – kazao je Teslićanin.

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo”
Foto: Niki Riga

Dvojica navedenih sada šahista imaju 21, odnosno 23 godine, što znači da su najbitniji period za razvoj proveli upravo sa bosanskohercegovačkim velemajstorom.

Radio sam sa njima kada su još bili klinci. Ja nisam toliko visok, ali i jedan i drugi su bili niži od mene, a sada su obojica desetak cm viši, to je prevazišlo strogo profesionalni odnos i prešlo u veliko prijateljstvo. I dan danas im pošaljem poruke podrške, onda se oni jave meni, ostao je taj dublji odnos. U trenerskom poslu je jako bitno da čovjek svoje lične šahovske ambicije ostavi po strani te da se potpuno posveti igraču sa kojim radi. Moraš dobro proučiti svog učenika i znati koje su mu slabosti, da bi onda tim stvarima posvećivao pažnju, iako to tebi kao igraču možda i nije pretjerano korisno. Učenicima se mora pristupiti na taj način da bi mogli napredovati” – dodao je protagonista ove priče, a onda se osvrnuo na svoju akademiju:

“Šahovski savez SAD dobro reguliše stvari i tamo je jako jednostavno otvoriti bilo koju vrstu ‘affiliate’-a, situacija nije kao kod nas. Postoji određeni cjenovnik i možeš registrovati svoju školu, bez obzira na to da li imaš ijednog učenika. Ja sam to registrovao na nagovor prijatelja iz Sijetla, koji mi je rekao da to učinim ako ikada želim da držim onlajn lekcije. Kada se baviš takvim stvarima, ljudi moraju nešto znati o tebi. Ovo je više jedna vrsta promocije, iako mi naravno stoji kao referenca, a i imam obaveze prema njihovom savezu. Moja sestra živi u Sjedinjenim Američkim Državama, tako da je adresa kluba zapravo na njenom kućnom broju, a moguće je iznajmiti i prostor gdje bi se održavali treninzi”.

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo”
Foto: Niki Riga

U nastavku, govorili smo o Borkijevom poznanstvu sa Magnusom Karlsenom, trenutno najboljim šahistom na svijetu, koje datira još od 2002. godine. Za njega je najzaslužniji Steinar Brin, otac Predojevićevog prijatelja iz Norveške.

“Drugi put sam postao šampion Evrope 2001. godine u Kalitei i tada sam upoznao Askilda Brina, najboljeg prijatelja iz Norveške, koji je u sjajnim odnosima sa Magnusom, često se druže. On je znao neke riječi iz našeg jezika s obzirom na to da mu je maćeha odavde, pa smo se sprijateljili. Kada sam postao prvak Evrope, pozvao sam ga na zabavu. Ja sam tada imao 12 godina, tako da su za nas klince tu bili sokovi, a malo stariji su slavili uz neka druga pića (smijeh), od tada se družimo.

Njegov otac, Steinar Brin, dugo vremena je radio na našim prostorima, kompanija mu se bavila dijalogom između stranaka koje imaju konflikte. Veoma je zanimljiv lik, nekoliko puta je bio nominovan za Nobelovu nagradu za mir. Na zimu 2001. je bio na Banji Vrućici, a to je blizu Teslića, odakle dolazim. Pitao je da li je neko čuo za mene, a svi su me tamo poznavali, kao i moju porodicu, tako da nam je onda došao u posjetu i 2002. sam prvi put igrao protiv Magnusa.

Tada sam već bio internacionalni majstor sa ozbiljnim rejtingom, imao sam 15, a Magnus 12 godina. Dobio sam ga i pobijedio na tom turniru, a on je već u tom periodu bio izuzetno talentovan, ali još uvijek nije pokazao svoj puni potencijal. Recimo, drugi put smo se susreli 2006, kada se u Sarajevu održavao poznati tradicionalni turnir ‘Bosna’. Odigrali smo dvije partije, jednu je dobio on, a druga je završila neriješeno, u posljednjem kolu smo se borili za prvo mjesto, a on mi se izvukao u posljednjim sekundama, imao sam praktično dobijenu poziciju” – prisjetio se 34-godišnjak.

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo”
Privatna arhiva

Norvežanin i Predojević su potom odmjerili snage u prijateljskom meču u Lilehameru 2013. godine, a i za taj događaj najveće zasluge idu Steinaru Brinu.

“Dok sam još bio među prvih sto igrača svijeta, 2009. sam otišao u drugom smjeru, studirao sam i četiri godine praktično nisam ni igrao šah. Gospodin Brin je 2013. došao na ideju da organizuje taj meč između Magnusa i mene u Lilehameru, gradu odakle dolazi, a glavna ideja je bila da se obilježi prijateljstvo između Bosne i Hercegovine i Norveške. Šah je viteška borba na 64 polja, međutim to što nema fizičkog kontakta mu daje dozu mira i u tom smislu ga možemo nazvati intelektualnom igrom, nema sukoba, sve se rješava za pločom. Lilehamer je pored Olimpijskih igara poznat i po tome što veliki broj ljudi sa ovih prostora živi u njemu, a i ja tamo imam neke poznanike.

Meč je bio prijateljskog karaktera, a to je bio jedini Magnusov javni nastup prije njegovog meča za svjetsku titulu. On je upravo 2013. uzeo veliku pauzu da se pripremi za duel za tadašnjim šampionom, Višvanatanom Anandom iz Indije. Mi se i privatno družimo, imali smo raznih situacija, a kada je meč završen Magnus baš i nije bio zadovoljan. On je u to doba imao najveći rejting u istoriji šaha, bio je u vrhunskoj formi i vjerovatno je očekivao da će odigrati bolje.

Ipak, on zna koji je moj potencijal i šta bi moglo da se desi, tako da ni prije meča nije najavljivao da će me ubjedljivo pobijediti, bio je dosta oprezan sa izjavama. Meč je dosta dobro poslužio za promociju šaha, njegovo praćenje je bilo organizovano na trgu, a ljudi su se usput družili i Norvežani su mogli probati specijalitete sa naših prostora, bio je to izuzetno lijep dan za Lilehamer” – ispričao je naš sagovornik.

Osim što su prijatelji i suparnici, Borki i Magnus su u jednom periodu bili i saigrači, pošto je Norvežanin 2018. igrao za Valerengu na Evropskom klupskom kupu, koji je po njih završen dosta uspješno.

“U Valerengu sam došao na poziv pomenutog Steinarovog sina Askilda, Magnusovog prijatelja. Tada smo počeli priču o tome da bi ta ekipa mogla postati šampion Norveške. Dosta dobro smo radili na tom cilju, a ja sam bio kapiten prvog tima i posebno sam preuzeo dio o dogovoru sa stranim igračima. Četiri puta smo postali prvaci države, a igrali smo i evropska takmičenja. Magnus nam se pridružio 2018. i to je bio jedan od njegovih rijetkih nastupa za neki klub.

Ipak, čak i sa njim na prvoj ploči smo bili daleko od uloge favorita, bili smo peti po rankingu, ali smo odigrali zaista odličan turnir, svi smo se maksimalno borili. Praktično, izgubili smo odlučujući meč i na kraju smo završili kao četvrti u švajcarskom sistemu bodovanja, iako smo pobijedili neke od favorita. Ja sam na petoj ploči uzeo srebrnu medalju, Magnus se na prvoj okitio istim odličjem, a Evgenij Romanov je na šestoj osvojio zlato, to su bile individualne nagrade do kojih smo stigli” – nabrojao je Predojević.

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo”
Foto: Albert Gea/Reuters

O klupskoj sceni, nastavio je ovako:

“Magnus se poslije razišao sa Valerengom zbog želje da ima svoj klub i upravo krajem oktobra bi trebalo da počne nova sezona, ali zbog norveških pravila ja neću biti u mogućnosti da nastupim u njoj jer nisam građanin zemlje iz Evropske unije. Mogao bih igrati ukoliko bih nekoliko dana proveo u karantinu, a rekao sam klubu da to ne bih radio jer imam i drugih obaveza u istom mjesecu. Uglavnom, očekujem borbu između Valerenge i Magnusovog kluba koji se zove Oferšpil, oni su veliki favoriti.

Šahovski klub Valerenga je prije svega izgrađen na prijateljskoj osnovi, tako da trenutno nemamo ni osobu koja je zaposlena kao sekretar, a sve se takođe zasniva na privatnim sredstvima i naporima svih ljudi iz uprave. Zovemo to pravim porodičnim klubom, svi su već dugo tu, a i ja nisam poznat kao osoba koja pretjerano mijenja ekipe, bez obzira na njihov status.

U Njemačkoj sam promijenio tri tima za 15 godina, a u Austriji sam od početka u istom, kao i u Bosni i Hercegovini. Bosna je najtrofejniji šahovski klub, ne samo ovdje, nego i u Evropi, oni imaju četiri titule prvaka Evrope. Sa njima sam 2004, iako sam tada bio pridružen član, odnosno rezerva, osvojio srebro na Evropskom kupu.

Što se tiče mojih medalja, imam ih četiri, dvije zlatne u pojedinačnoj kategoriji, jednu srebrnu sa Bosnom na pomenutom takmičenju i jednu srebrnu sa Valerengom, o kojoj sam takođe govorio. Bio sam i svjetski šampion do 16 godina, u šahu je dosta teško doći do odličja kroz taj sistem. Sada već imam i godina, na tome je trebalo da se radi ranije, ali ja sam izabrao neki drugi put koji nije bio toliko vezan za održavanje u svjetskom vrhu, bilo mi je bitno obrazovanje”.

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo”
Printscreen

U nastavku, vratili smo se u prošlost, i to u vrijeme kada je sjajni šahista 2004. kao 17-godišnjak postao najmlađi velemajstor u istoriji Bosne i Hercegovine, što je rekord koji je i danas u njegovom vlasništvu.

“Postoje velike razlike u razvojima igrača, dosta toga zavisi i od regiona u kojem ta osoba živi. Dijete će samo po sebi biti posvećeno onome što voli, međutim postoje okolni uslovi kao što su organizacija, nivo saveza i broj takmičenja u tvojoj blizini na kojima možeš nastupiti. U Bosni i Hercegovini su dosta popularni jednodnevni rapid turniri, ali oni nemaju odjek i veliki uticaj na poboljšanje kvaliteta igre profesionalnog šahiste. Potrebni su turniri srednjeg nivoa, na kojima bi se igrač isprofilisao, ili će postati velemajstor i profesionalac, ili će ostati početnik i baviti se nečim drugim. Toga nema na prostorima Bosne i Hercegovine, tako da je potrebno ići u inostranstvo.

Moja sreća kroz sve to je bila da je porodica čvrsto stajala iza mene dok nisam zaigrao za Bosnu, koja mi je omogućila finansijsku podršku i organizaciju. Roditelji su ranije preuzeli sav teret na sebe, a imao sam i veliku podršku ljudi iz Teslića. U to doba su mi pomagale i dvije firme, jedna se zvala Borja, ona je sada ugašena i pored toga što je bila u pogonu preko 100 godina, a druga je Destilacija Teslić, koja je privatizovana i još uvijek funkcioniše. Imao sam i veliko razumijevanje od strane Zdravstveno-turističkog centra Banja Vrućica, to je bilo na lokalnom nivou, nisu to neka ogromna sredstva, ali moglo je pokriti dio projekta” – rekao je Borki.

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo”
Printscreen

Projekat po kojem je Predojević trebalo da stigne do titule velemajstora, što je i učinio, započeo je 2000. godine, a u njega je bilo uključeno nekoliko ljudi. 

“Kada sam 1999. postao prvak Evrope do 12 godina, nisam imao trenera niti bilo koga u sličnoj ulozi sa sobom. Otac je putovao sa mnom, a on zna poredati figure i način na koji se kreću, ali se nikada nije bavio šahom i u profesionalnom smislu mi nije mogao pomoći. Pošto tada nije bilo kompjutera, nosio mi je knjige koje su mi bile potrebne i bio mi je podrška u svemu ostalom.

Nakon toga, otac je tražio nekoga da radi sa mnom, jer je rezultat pokazivao da tu postoji nešto više. Imali smo pravu sreću da smo pronašli prije svega zdravog u smislu trenerskog rada i mladog, obrazovanog čovjeka iz Beograda, Ivana Markovića. On je doktor nauka i u Srbiji je napisao knjigu ‘Tri, četiri, pozor, ŠAH!’ zajedno sa Sanjom Vuksanović. Bio je veoma profesionalan te naklonjen meni kao igraču i osobi, pomagao mi je u svakom smislu, a imao je široku viziju i obrazovanje.

On je praktično i osmislio taj projekat za period od 2000. do 2004, ocijenio je moj talenat i rekao da bih do 2004. mogao postati velemajstor. Projekat sam po sebi nije bio takav da se mora ispuniti do samog kraja, a jako dobro je služio kao reklamni materijal jer je napisan na 40-50 stranica. Sadržao je informacije o turnirima na kojima bih trebalo da igram, stvarima na kojima je bilo potrebno raditi itd. Marketinška strana je bila neophodna, otac je imao volje da nakon svog posla svakodnevno traži sponzore, međutim potreban je papir” – naveo je Teslićanin.

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo”
Privatna arhiva

Dodao je sljedeće:

“U moj rad su povremeno bili uključeni i neki drugi ljudi, npr. postojali su sekundanti koji bi putovali sa mnom. To su osobe iz sfere šaha, ali nisu vrhunski igrači, to se u tom momentu moglo priuštiti. S druge strane, imali su pedagošku osnovu. To su bili Jovan Todorović i Zoran Mijailović, i dan danas sam u dobrim odnosima sa obojicom. U Ligi Srbije igram u istom klubu sa Todorovićem, a pošto vlasnik ima više klubova, u ovom drugom igra i Zoran, tako da smo svi povezani kroz šah.

Takođe, jedan od uključenih u rad sa mnom je bio velemajstor Nenad Ristić. Projekat je ispunjen prije roka, a u periodu kada se on završio, ja sam po rejtingu bio ispred svih njih (smijeh). Iako sam u osnovnoj i srednjoj školi uvijek bio odličan učenik, 2006. sam odlučio da stopiram odlazak na fakultet, tada sam bio daleko šahovski profesionalniji.

Recimo, 2006. sam igrao protiv Magnusa, a Mijailović mi je tada bio sekundant, bio je osoba koja će mi praviti društvo i pomalo analizirati partije sa mnom, čisto da neko bude tu uz mene. Za razliku od drugih sportova, šah ima tu crtu da ne možeš da izraziš svoje emocije kada pogriješiš. Na primjer, teniseri vrisnu, opsuju ili slome reket, a ovdje je bilo šta slično zabranjeno. Možeš izaći iz prostorije i vrisnuti, ali to niko ne radi”.

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo”
Privatna arhiva

Šahisti se veoma često suočavaju sa negativnom energijom i stresom, a svako od njih ima svoje načine da se izbori sa ovim neizbježnim stvarima.

“Sjediš, razmišljaš, tijelo ti radi, a ne možeš izbaciti negativnu energiju iz sebe. Šah je dosta stresan jer to ostaje u tebi po par sati, a nakon partije su emocije pomiješane. Kada je Rager igrao na jednom od turnira u kojima se bira Karlsenov izazivač, ja sam mu bio pratilac. Ako pričamo o profesionalnim igračima, oni pored sekundanta imaju još ljudi koji rade za njih.

Na primjer, Magnus ima ljude koji se za vrijeme meča nalaze u drugoj vremenskoj zoni kako bi njemu na vrijeme stigao materijal, a samo jedan bude sa njim, to je uglavnom Piter Hajne Nilsen iz Danske. Tu je i Brede Kvisvik, koji je takođe igrao šah, neko vrijeme sam ga i trenirao, a sada je Karlsenov doktor. On je atleta, nema šanse da se razboli, a pričao mi je da mu je zadatak da sa Magnusom uveče igra poker, kako bi se ovaj opustio poslije meča” – kazao je Borki.

Predojević je potom otkrio koje su njegove metode za opuštanje u slobodnom vremenu:

“Zanimljivo je da se kod Norvežana prati isključivo engleska Premijer liga, postoje kafići u kojima se okupljaju navijači određenih klubova. Nas par iz ekipe volimo Mančester junajted, a ostali su liverpulovci, tako da smo nekada znali gledati utakmice poslije naših mečeva. Dok sam bio mlađi, igrao sam igrice, uglavnom PES, FIFA-u itd, a poslije fakulteta sam se u potpunosti vratio čitanju trilera. Pored šahovskih knjiga, imam oko 200 trilera koje sam kupio i većina ih stoji u Tesliću.

Djevojka je dosta ambicioznija, ona voli putovati, tako da i to nekada radimo. Uglavnom, ukoliko imam priliku, pročitaću dobru knjigu, ali mnogo se radi, puno je kontakata sa svim ljudima, kako sa ovih prostora, tako i sa ostalim prijateljima. Zbog svojih treninga i svakodnevnih odnosa, zna mi se desiti da sa roditeljima nekad slučajno krenem pričati engleski, jednostavno zaboravim (smijeh). Teslić je mala sredina i nisam imao priliku da učim njemački u školi, tako da u Austriji svi sa mnom pričaju na engleskom”.

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo”
Printscreen

Priču smo potom vratili na prostor Bosne i Hercegovine, čija Šahovska unija po Borkijevom mišljenju ne radi dovoljno dobar posao.

“Vidio sam kako se sve dešava u ostalim državama, tako da mogu reći da Šahovska unija kod nas ne funkcioniše dobro. Postoje Šahovski savez Federacije BiH, Šahovski savez Republike Srpske i Šahovski savez Herceg-Bosne. Poenta je u tome da oni nešto odlučuju, a ovaj krovni savez koji bi trebalo da njima delegira obaveze ne funkcioniše tako, ali čak ni to nije problem, to bi se moglo riješiti veoma brzo. Problem je što ne postoji sistem rada, koji zahtijeva da na nivou saveza imate smišljenu strategiju o načinu na koji ćete privući djecu šahu, jer samo iz velikog broja djece možete dobiti jednog talenta.

Za neke veće sportove to i nije toliki problem, ali za šah jeste. Nije jasno ko šta radi, strategija ne postoji, nisu izabrani stručni ljudi koji bi znali kako da obavljaju svoj posao. Ne možeš da staviš amatera na poziciju, a ako već nemaš stručnog čovjeka, potraži ga u inostranstvu, najočitiji primjer sam ja za Austriju. Njima je bio potreban trener određenog kalibra, koji može pomoći prvom timu. Oni imaju neke ljude, ali su ti ljudi nižeg nivoa razumijevanja. U budućnosti će se stvari vjerovatno promijeniti pa će staviti svog čovjeka na čelo, to tako ide, ali ako nemaš nikoga, uvedi čovjeka izvana.

Od saveza nema pomoći ni za jednog mladog igrača. Iako je stanje u šahu ranije bilo bolje, ja ni tada nisam imao pomoć od njih, bilo mi je dovoljno samo da mi nigdje ne postave nikakvu blokadu, da mi ne odmažu. Podršku sam imao od kluba, roditelja, porodice i djevojke, na tome se uz kompletnu individualnu borbu bazirala cijela moja karijera. Nije bilo mogućnosti da me savez kao prvaka države delegira na neki kvalitetan turnir, mi to nismo imali, a ne vidim veliku perspektivu ni u budućnosti. To što sam ja otišao da treniram drugu državu, dovoljno govori o tome koliko savez brine o svojim šahistima” – rekao je Predojević.

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo”
Foto: Niki Riga

Bosna i Hercegovina ima nekoliko odličnih mlađih, ali i iskusnijih šahista, a Teslićanin je o njima govorio ovako:

“Što se tiče mlađih igrača iz Bosne i Hercegovine, izdvojio bih trojicu. Jedan je Denis Kadrić, on ima 26 godina i velemajstor je, sada dolazi u svoj šahovski zenit, zatim je tu Rijad Burović, 21-godišnjak koji bi uskoro trebalo da postane internacionalni majstor, a treći je Bojan Maksimović, moj klupski kolega iz Bosne, Banjalučanin koji je 2002. godište i sada se nalazi u fazi u kojoj će vidjeti koliko će biti u šahu i dalje napredovati.

Predrag Nikolić je trenutno četvrti igrač po rejtingu u Bosni i Hercegovini, međutim on ima 60 godina, to je čovjek koji je bio među najboljih deset u svijetu. Igrao je za reprezentaciju bivše Jugoslavije kao prva ploča, a kasnije je nastupao za Bosnu i Hercegovinu, sa kojom je 1994. na Šahovskoj olimpijadi u Moskvi osvojio srebrnu medalju, što je najbolji timski sportski uspjeh države. 

Trenutno drugi igrač po rejtingu je Ibro Šarić, a ni on više nije tu. Recimo, Nikolić bi bio odličan selektor, on je čovjek koji bi mogao prenijeti toliko iskustva na mlađe, a pritom je jako pozitivna šahovska osoba, igramo zajedno u Zolingenu, tamo je već nekih 30 godina. Kada imate takve igrače koji su neaktivni, ne zato što ne žele, već zbog toga što nemaju dobar odnos sa savezom, znate kakva je situacija”.

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo”
Foto: Niki Riga

O problemima sa kojima se bore mladi bosanskohercegovački igrači, dodao je sljedeće:

“Mlađim šahistima je potrebno da nastupaju za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, oni su isplivali uprkos problemima i lošem stanju šaha u državi. Da postoji volja, neko iz saveza bi otišao pregovarati sa sponzorima i pokušao obezbijediti barem jedan dio sredstava, što bi pomoglo ovim mladim igračima, koji još uvijek nisu formirani. Mi ostali koji smo na listi smo formirani i kao takmičari i kao osobe, a 19-godišnjaci i 20-godišnjaci još uvijek imaju mnogo toga za naučiti i mogu se zaputiti u različite životne sfere. Sistem ne postoji u šahu, ali ni u mnogo drugih stvari, svi to već znamo.

Za male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo. Na šahovske olimpijade se putuje zato što troškove smještaja i svega ostalog snosi organizator istih, a takmičari plaćaju jedino karte. Ako igrate Evropsko prvenstvo, morate plaćati baš sve jer je ono komercijalnog karaktera. Nedavno sam bio na Islandu, jednokrevetna soba u glavnom hotelu je koštala 160 evra, a kada idete na sva velika takmičenja, hotelski smještaj nikada nije ispod 100 evra. Ja sam igrao ta evropska prvenstva uglavnom o svom trošku. To su ti problemi, dok na primjer Austrija pošalje pet-šest igrača na prvenstva i oni ne brinu ni o čemu, kod nas to nije slučaj”.

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo”
Printscreen

Kada smo završili analizu stanja u domaćem šahu, vratili smo se na svjetsku scenu, na kojoj su sve aktuelniji mladi igrači iz generacije koja odrasta na modernim tehnologijama. 

“Došli smo do vremena u kojem je šah jako popularizovan zahvaljujući kompjuterima, koji su ga mnogo ubrzali i promijenili. Najbolji primjer je Abhimaniju Mišra, šahista iz Nju Džerzija koji je nedavno oborio rekord tako što je postao velemajstor sa samo 12 godina, četiri mjeseca i 25 dana. Šah danas pruža toliko informacija i kvalitetnog, ali i lošeg materijala, tako da su oni koji se danas posmatraju kao nova škola zapravo nova škola i u odnosu na mene. To su mladi igrači koji znatno bolje upravljaju softverima i bolje razumiju programe od mene, ja sam ipak počeo u doba kada su aktuelnije bile knjige, a i dan danas više volim taj format učenja” – poručio je najmlađi velemajstor u istoriji bosanskohercegovačkog šaha, a onda je spomenuo neke od za njega bitnih knjiga: 

“Knjiga koju bih preporučio za sve početnike je ‘Moj sistem’, koju je napisao Aron Nimcovič. Na našim prostorima, imali smo i veliki broj naslova prevedenih sa ruskog jezika, a svojim učenicima redovno spominjem ‘Šahovske osnove’ od Hosea Raula Kapablanke. Razumjeti profesionalni šah je dosta teže sada nego prije 30-40 godina, a ove knjige praktično i kreću iz tog perioda kada je bilo bitno pisati o osnovama. U današnjim knjigama, počeci su uglavnom preskočeni jer se mnoge stvari jako brzo mogu naučiti na internetu. Širi auditorijum ranije nije imao toliko visok nivo poznavanja šahovskih osnova, a ja i danas danas nekada prelistam ova dva pomenuta djela”.

Za kraj, naš sagovornik je izdvojio svoja dva trenutno omiljena meča u kojima je učestvovao, a onda je u par rečenica iznio svoje viđenje značaja šaha za mlade.

“Izdvojio bih meč iz 2011. protiv Šakrijara Mamedijarova, koji je nekada bio treći igrač svijeta. Igrao sam za Bosnu protiv njegovog kluba, dobio sam ga u izuzetno zanimljivoj partiji, bila je velika borba. To je bio jako bitan dvoboj za klub, a partija je bila divlja. Inače nisam neko ko voli da igra nekontrolisane pozicije, a ovdje ni ja ni on ‘nismo znali gdje udaramo’. Takođe, kada sam 2018. igrao za Valerengu zajedno sa Magnusom, istakao bih duel u kom sam pobijedio Gadira Guseinova, koji je takođe Azerbejdžanac, kao i Mamedijarov. Bilo je još mnogo lijepih trijumfa iz mlađih dana, ali eto, ova dva su veoma timski bitna. 

Šah zahtjeva dosta odricanja, a ima jako pozitivne efekte na djecu. To je važno reći jer kao mlad naučiš da budeš samokritičan, ne smiješ ništa reći protivniku kada izgubiš, uči te nekoj samokontroli. Takođe, ima dosta uticaja na razvoj logike, sve radiš sam, šteta što kod nas još uvijek nije uveden kao izborni predmet u školama, pošto bi sigurno pomogao djeci. S obzirom na to da je sve više vezan za kompjutere, mnogo bi bolje bilo da mladi igraju šah kada su na internetu, a ne da rade neke druge stvari. Za amatere sada ima mnogo onlajn turnira i zanimljivih stranica, što je odlično” – završio je Predojević

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo”
Foto: Niki Riga

Iako je Borki Predojević već postigao gotovo sve što je u šahu moguće, jasno je da je pred ovim 34-godišnjakom još mnogo pozitivnih stvari preko kojih će u svijetu predstaviti sebe i Bosnu i Hercegovinu u najboljem svjetlu.

Piše: Nikola Ignjatić

Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo” Bosnian Predojević, Borki Predojević za MeridianSportBH: “Za šah i druge male sportove uglavnom nema sluha, takvo nam je društvo” English

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime