Damjan Novaković: "U Sloveniji se odlično radi sa mladima"

Damjan Novaković, trener Rogaške, dao je opširan intervju za MeridianSportBH. Pričao je o aktuelnoj sezoni, radu u mlađim selekcijama reprezentacije Slovenije, Luki Dončiću, Amerikancima koje je trenirao i još mnogim temama.

Damjan Novaković je rođen 1966. u Mostaru, a na klupi Rogaške je od 2013.

Razgovarali smo za vrijeme turnira Druge ABA lige u Banjaluci, na kome je slovenački predstavnik savladao Pelister, a izgubio od Podgorice i Osijeka, tako da je trenutno sa omjerom od dvije pobjede i osam poraza na 12. mjestu na tabeli.

“Nadali smo se da ćemo na turniru u Banjaluci možda dobiti i sve tri utakmice, a stanje na tabeli nije realno, s obzirom na to šta nam se sve dosad dešavalo. Protiv Podgorice smo igrali u ne baš posebno dobroj formi, držali smo se do posljednje dvije minute, ali oni su ipak slavili.

Pelister je dosta bolja ekipa od nas, kao i od mnogih u ovom takmičenju, međutim njima ne odgovara ovaj turnirski ritam, pa sam tu i očekivao da će nam biti lakše jer oni nisu igrali Ligu Sjeverne Makedonije, dok smo mi došli poslije mečeva u domaćem šampionatu i kupu.

Imali smo malo olakšan posao, nedostajala su im tri igrača, no za nas je to bila velika pobjeda zato što smo dosta mečeva u seriji izgubili u posljednjim trenucima, na primjer protiv Sutjeske, Mladosti, Borca, Širokog i ovaj posljednji protiv Osijeka” – počeo je Novaković.

Novaković
Foto: Dragana Stjepanović/ABA League

Rogaška je nekoliko mečeva u oslabljenom sastavu u neizvjesnim završnicama izgubila i u domaćem šampionatu. Dotakli smo se toga, a potom smo govorili o radu sa mladima u Sloveniji, državi u kojoj je naš sagovornik već 30 godina.

“Slične situacije su nam se dešavale i u domaćem šampionatu, ali nismo bili ni kompletni, a sada se postepeno dižemo i igramo sve bolje. Iz mog aspekta, stanje ekipe u Banjaluci je bilo slično kao da je septembar ili oktobar, nismo bili utrenirani.

Bilo je to daleko od toga da sam ja ‘predvodio’ tim sa klupe, ne bih rekao da sam imao previše uticaja na igru jer jednostavno nismo bili u stanju u kakvom je trebalo da budemo. Zadesile su nas povrede i virus korona, imali smo zaista mnogo problema.

Niko ne bi dovodio Amerikance da ne mora. Da imamo dovoljno dobrih domaćih mladih košarkaša, ne bi bilo stranaca. U Sloveniji se sa mladima radi odlično, maksimalno s obzirom na potencijal. Mislim da su prošle godine na čelendžerima i U-20 i U-18 selekcije bile u vrhu, a U-16 je takođe bila tu negdje. Ipak, to nije dovoljna baza za sve te klubove.

Slovenija uvijek ima dva-tri igrača u Španiji, npr Žiga Samar (2001) je sada u Fuenlabradi, a Urban Klavžar (2004) u Real Madridu. Oni se razvijaju, a nama ostane ko ostane, pa ponovo dolazimo do toga da uzimamo Amerikance koji su najjeftiniji, a imaju potencijal. Sve manje Amerikanaca u Evropu dolazi taktički pismeno, ali šta je tu je” – istakao je 55-godišnjak.

Novaković
Foto: Dragana Stjepanović/ABA League

Damjan je od 2013. do 2015. bio selektor U-20 reprezentacije Slovenije, koju je vodio na tri evropska prvenstva.

“Iskustvo je bilo dobro, uvijek smo imali potencijal, ali dolazilo je do povreda. Da smo bili kompletni, rezultati bi bili drugačiji. Na mom prvom prvenstvu, dobili smo Španiju koja je otišla u polufinale i Italiju koja je kasnije bila šampion, a gubili smo od nekih drugih protivnika. Ta takmičenja su bila specifična, igraš četiri utakmice uzastopno i ako imaš sreće da se niko ne povrijedi, sve je super.

U rotaciji obično imaš tri nosioca, tri dobra igrača koja pomažu i tri slabija, tako da može biti nezgodno ako ostaneš bez nekog od ove prve trojice, a nama se to dešavalo. Najteže je bilo u Italiji 2015, kada su uveli ispadanje sedam ekipa, umjesto tri, bila je ‘krvava’ borba za opstanak.

Mi smo u grupi dobili Tursku, a izgubili od Njemačke, dok je Turska dobila Njemačku, pa smo ispali u toj borbi, a vjerovatno bismo dobili sve druge da smo ostali. Dosta momaka iz te generacije je otišlo igrati vani, npr. Aleksej Nikolić je trenutno u Burgosu, Blaž Mesiček u OSE Lajonsima iz Mađarske, a Vlatko Čančar je stigao do Denver Nagetsa i NBA lige” – objasnio je iskusni stručnjak.

Novaković
Foto: Dragana Stjepanović

Novaković je 2015. u ekipi umalo imao Luku Dončića, jednog od trenutno najboljih košarkaša NBA lige, koji je tada nastupao za Real Madrid.

“Na pomenutom U-20 prvenstvu 2015, bio sam veoma blizu toga da u ekipi imam Luku Dončića, koji je tada imao 16 godina. Zvao sam njegovog oca, svog prijatelja, pitao sam ga za Luku i rekao sam da će biti najbolji na turniru ako bude mogao da igra.

Išli smo u akciju da ga dovedemo i Real je to na početku odobrio, da bi im kasnije bio potreban na treninzima zbog nekih povreda, tako da ga na kraju nismo doveli.

Da je Dončić bio sa nama, vjerovatno bismo se borili za vrh, a ne za opstanak. Na početku nisam znao mnogo o Luki, a onda sam ga vidio na terenu kada se u Rogaškoj igrao U-15 fajnal for, bio je dvije godine mlađi od ostalih.

Već tada se primijetilo da tu ima nešto, a potom je otišao u Real, nastupao je u Četvrtoj ligi Španije kao pozajmljen igrač Madriđana, pa ga u tim momentima više nismo mogli pratiti” – kazao je Mostarac.

U nastavku, vratili smo se u dosta dalju prošlost, na početke igračke karijere glavnog aktera ove priče. Krenuo je u Lokomotivi, ekipi iz Mostara, put mu se nastavio u Borcu iz Čapljine i Širokom, zatim je otišao u Sloveniju, a tih perioda se prisjetio na sljedeći način:

“Do 15. godine nisam trenirao košarku, ali sam igrao za školu. To je bila 1981, bio sam u finalu Pionirskog prvenstva u stonom tenisu, a onda sam prestao trenirati taj sport. Počeo sam u mlađim kategorijama Lokomotive, učestvovali smo na Ljetnoj hercegovačkoj ligi, igrali smo po asfaltnim terenima u Ljubuškom, Višićima, Prozoru, Grudama i drugim mjestima. Tamo sam se čeličio, da bih se negdje oko trećeg razreda srednje škole priključio prvoj ekipi, gdje sam polako dobijao minute.

Zatim sam otišao u vojsku, pa sam se kasnije vratio. Dok sam bio u vojsci, dobio sam dvije konkretne ponude iz Prve lige Jugoslavije. Zvao me pokojni Boško Pepsi Božić da ostanem u Zagrebu, a imao sam i ozbiljne kontakte sa Slobodom. Ipak, u tim momentima nisam nimalo vjerovao da mogu postati ozbiljan igrač, te sam se odlučio za fakultet i ostanak u Mostaru. Nakon dvije godine studiranja, ako me sjećanje dobro služi, povezao sam dvije utakmice sa 50 poena, pa sam dobio poziv od Borca iz Čapljine”.

novakovic rogaska 2
Foto: Dragana Stjepanović/ABA League

Nastavio je ovako:

“Rekao sam si da ću probati jednu godinu odigrati na tom višem nivou, ali klub se u osmom-devetom kolu bukvalno raspao jer nije bilo para, nisu ni završili ligu. Opet sam se vratio u Lokomotivu, koja je takođe bila u velikim problemima, pa me moj prijatelj Mario Bogdanović zvao u Mladost Lišticu, sadašnji Široki Brijeg.

Nije bilo mnogo treninga i imao sam vremena za studiranje. Kasnije sam još jednom obukao dres Lokomotive, potom je liga stala, pa sam se zaputio u Sloveniju, gdje sam prvo zaigrao za Rogašku.

Klub se raspao 1996, tada su me konstantno pratile te situacije, gdje god da dođem, tu je raspad (smijeh). Četiri mjeseca sam bio u Postojni i tu je takođe nestalo novca, a onda sam skoro završio karijeru, nisam igrao godinu dana. Kada sam imao 32 godine, dobio sam poziv Šentjura, ekipe koja je tada igrala Drugu ligu Slovenije, sa ambicijom za ulazak u viši rang.

Potpisao sam ugovor sa njima, bio sam jedan od najzaslužnijih za to što smo ostvarili zacrtani cilj, a onda sam prešao u Zagorje, pa sam se vratio u Šentjur, u kome sam definitivno dočekao kraj karijere. Fizički sam imao snage da još igram, ali mentalno sam bio umoran”.

novakovic2
Foto: Dragana Stjepanović/ABA League

Novaković je igračku karijeru završio u Šentjuru 2005, a iste godine je u istom klubu započeo trenersku. Zatim je vodio Pivovarnu Laško, pa se vratio u Šentjur.

“Pet godina sam paralelno radio sa pionirima, kadetima i juniorima dok sam igrao, tako da sam već imao početna iskustva i dobre rezultate sa tim mlađim kategorijama. Sa ovog aspekta, tada nisam imao pojma o trenerskom poslu, ali prva sezona je bila odlična, bili smo pravo osvježenje.

Okupili smo dosta mlad tim, Sandi Čebular je bio najbolji strijelac sa samo 19 godina. Ekipa je igrala brzo i atraktivno, publika je zbog toga počela dolaziti na utakmice. I sljedeće sezone smo bili dobri, a tada sam već imao dosta poziva, npr. od Slovana iz ABA lige. Nismo se dogovorili, nisam bio siguran da ja to mogu, što je iz ove perspektive možda bila i greška, ali smatrao sam da moram malo usporiti.

Poslije te takmičarske godine je bilo još mnogo poziva, zaista sa svih strana, a ja sam se odlučio za Laško, sa kojim sam potpisao na godinu dana, uz mogućnost produžetka, do čega nije došlo. To je bio jedini put da sam neko vrijeme bio bez trenerskog posla. Vratio sam se u Šentjur, imali smo tešku sezonu u kojoj smo se borili za opstanak, a tamo sam ostao do 2013″ – prisjetio se Damjan.

novakoviccccc
Foto: Dragana Stjepanović/ABA League

Govorili smo i o Rogaškoj, kao i atmosferama u slovenačkim dvoranama:

“Sa gradonačelnikom Rogaške se dugo poznajem, a lakše mi je odvesti se negdje gdje sam miran, nego svaki dan slušati raznorazne ‘stručnjake’ kako me gnjave. Ovo mi je deveta sezona ovdje, vjerovatno malo ko u Evropi može biti u jednom klubu toliko vremena. Rezultati su uvijek bili iznad očekivanja i finansija, a otkad sam ja tamo, u dvorani su se morale postaviti nove tribine, dolazilo nas je gledati i po dvije-tri hiljade ljudi.

Nesrećno smo izgubili dva finala, a čini mi se da je u ove posljednje dvije sezone, u kojima smo zahvaćeni virusom korona, tenzija dosta pala, i u klubu, a i oko njega. Proračun je znatno smanjen, ali i tako smo lani u polufinalu držali Krku u nokautu, međutim nismo se izvukli, izgubili smo sa 2:1. To je možda i bolje, jer nema smisla igrati protiv Cedevita Olimpije i njihovih ulaganja.

Atmosfera u Sloveniji je bolja u manjim gradovima. Ljubljana želi Evroligu, CSKA i Barselonu, ne zanimaju ih klubovi iz ABA lige. Kod nas vlada lokalpatriotizam i tradicija. Rogaška posjeduje košarkašku tradiciju i dvorana je već dugo puna. Ovo je košarkaški grad, stalno se priča o košarci, a ima još dosta manjih mjesta sa lokalnim derbijima koji su uvijek napeti i interesantni”.

STJ 6177
FOto: Dragana Stjepanović/ABA League

Iako je imao dosta ponuda iz više država, Mostarac se nije odlučio na odlazak iz Rogaške.

“U prošlosti sam možda bio malo lijen, a možda sam i sa malom dozom straha gledao na razne ideje odlaska, npr. u Rumuniju i Mađarsku, gdje je finansijska slika bolja nego u Sloveniji.

Plata je veća, ali je opet virtualna dok je ne dobiješ. Prije skoro dva mjeseca sam imao dobru ponudu iz jedne naftne države, ali tamo ideš isključivo po novac, a ne da se razvijaš ko trener.

Mislim da sam se u protekle dvije godine umorio sa dosta slabijim rosterom i manjim budžetom, te ću tražiti od kluba da se probamo vratiti na staro, ukoliko želimo produžiti saradnju. Bilo je i nekih ideja o povratku u reprezentaciju, ali od toga nema ništa.

Te 2015, kada smo igrali taj ludi plej-aut, vratio sam se kući u ponedjeljak i sedam dana ležao. Bio sam na par pregleda i rečeno mi je da mi nije ništa, samo su mi se ispraznile baterije. Jednostavno, teško je” – poručio je Novaković.

nvkvc
Foto: Dragana Stjepanović/ABA League

Razgovarali smo i o metodama koje Damjan koristi da unaprijedi svoje trenerske vještine. Plan stratega Rogaške je da u skorije vrijeme otputuje u Sjedinjene Američke Države, kako bi se detaljnije upoznao sa tamošnjim sistemom rada.

“Knjige više nisu toliko aktuelne u ovo doba digitalizacije, ali trudim se da se kao trener razvijam na razne načine. Sjećam se početaka pandemije virusa korona, to mi je bio fenomenalan period života. Ništa ne radiš, našao sam neki svoj unutrašnji mir, smršao sam šest kila i svaki dan sam se obrazovao po osam sati.

Ideš iz svoje glave i onda izvoli, sve što te zanima je tu, rad sa centrima, akcije, sve je tu. Moraš pratiti trendove, danas više nema smisla dijeliti igrače po pozicijama. Treba tražiti moderniji način pristupa košarci, a NBA tu postavlja trendove, ali su opet robovi para. Već duže vremena imam plan da na mjesec dana odem u SAD, možda se to i ostvari ove godine.

To bi bila privatna varijanta, poznajem trenere sa dosta koledža i imam ideju da odem na dva-tri, kako bih iz prve ruke osjetio taj sistem rada. Velika većina koledža ispod top150 ima neke svoje zastarjele sisteme, pa igrači iz njih izlaze košarkaški nepismeni. S druge strane, sa najboljih tridesetak koledža u Evropu dolaze dosta pristojni igrači, iako im je potrebna ta prva godina za prilagođavanje” – pojasnio je strateg kluba iz Rogaške Slatine.

STJ 6074
Foto: Dragana Stjepanović/ABA League

O Amerikancima je dodao:

“Ja sam tu u deficitu jer ih ja dovodim i školujem, a potom ih pokupi neko drugi. Čet Mejson je četiri mjeseca bio u Laškom, a kasnije je u Širokom bio MVP ABA lige, tako da je veliko pitanje ko je kome šta dao.

Kada me Amerikanac pita koliko će novca dobiti, kažem da bi on trebalo da plati meni, ali njima to nije jasno. Ove godine prvi put imam igrača koji nije bio na koledžu, došao je kod nas poslije jedne sezone u Australiji, gdje se zaputio direktno iz srednje škole.

Govorim o Teriju Armstrongu, koji je imao ponude 40 najboljih koledža i bio je rangiran među 20 najboljih košarkaša u SAD. Ipak, neki ‘pametni’ menadžer mu je rekao da odmah ide u NBA, kao da je Kobi Brajant. Ne znam šta se tačno desilo, ali zalutao je i sada se ja borim s njim”.

Zadržali smo se na temi koledža, odnosno trenera i igrača koji svoj put grade kroz tu platformu.

“Koledž je specifičan, tamo se treneri zadržavaju izuzetno dugo i dovode igrače koji odgovaraju njihovoj filozofiji. Čini mi se da su oni malo dekadentni i ne razvijaju košarkaše na širi način. Na primjer, Sirakjuz igra zonu cijelu utakmicu već 15 godina, to su neke stvari koje su mi čudne i nerazumljive. Mene više zanima pristup, kako rade sa igračima, koje vježbe koriste, koliko je fokusa na disciplini, ishrani i sličnim stvarima.

Disciplina je tu, pogotovo u prvih 50 koledža, oni biraju disciplinovane, pismene i nekonfliktne momke, dok ostali uzimaju ono što ostane. Imao sam igrače sa Gzejvijera i Kanzasa koji su bili kao vojska, mir i poštovanje. S druge strane, radio sam i sa igračem sa Ju Si Riversajda, gdje mi je drugi Amerikanac morao prevoditi šta on govori, jer je pričao samo svojim slengom i ništa ga nisam razumio. Igrao je odlično, došli smo do finala, ali bilo ga je teško obuzdati, kako na treningu, tako i na utakmici” – rekao je 55-godišnjak.

STJ 4775
Foto: Dragana Stjepanović/ABA League

Damjan je posebno istakao dvojicu američkih košarkaša sa kojima je sarađivao kroz trenersku karijeru:

“Lens Heris je zaradio najviše novca, on je iz Kanzasa došao u Laško. Sjećam se kao da je bilo juče, u septembru 2007. smo išli na turnir u Tuzlu, gdje smo nastupali mi, Budućnost, Crvena zvezda i Sloboda.

Tražio sam Amerikanca i dobio sam video kasetu ili DVD, nisam siguran, a na snimku su igrali Kanzas i Teksas.

Gledali smo taj meč, Heris je dao otprilike 26 poena na jednoj strani, dok je Kevin Durent na drugoj postigao 28. Rekao sam da nemamo više šta gledati, ako je Durent sljedeći prvi pik na draftu, moramo uzeti ovog drugog.

I sa Lensom smo imali problema u prva dva-tri mjeseca, ali onda se uspio prilagoditi, a kasnije je promijenio mnogo klubova. Mejson je isto veliki talenat, bio je MVP ABA lige, ali je nešto ranije završio karijeru i sada je trener u srednjoj školi u SAD”.

Za kraj, prokomentarisali smo Petra Vujačića, 22-godišnjeg Slovenca iz Rogaške, koji se izdvojio kao jedan od najperspektivnijih košarkaša Druge ABA lige.

“Vujačić je krenuo dobro, imao je 17 godina kada je dobijao po 35 minuta u nekim utakmicama koje nam nisu bile važne. Prije tri-četiri godine je u svojoj posljednjoj utakmici za nas te sezone imao oko 17 poena i osam asistencija, pa je nekako dobio ideju da će otići u Partizan. Naravno da ga nismo pustili, zašto bismo ga dali džabe, crno-bijeli ga nisu mogli platiti.

Potom je prešao u Cedevita Olimpiju, gdje je sjedio na klupi i išao na posudbe, pa nam se vratio 2020. Iskreno, počeo je igrati kako treba prije godinu dana, negdje oko februara 2021. Njegov najveći problem je bio tijelo, bio je užasno spor, imao je spore noge. Taj segment mu ni sada nije najbolji, ali ga je nevjerovatno mnogo popravio.

Napreduje, talentovan je i voli trenirati. Mnogo radi, živi za košarku. Ako mi treniramo tri sata dnevno, on to radi pet ili šest, dođe sat vremena prije i ostane sat poslije. Radi fitnes, atletiku i posvećen je košarci. Mislim da će uspjeti, a ne bih znao reći koji mu je ‘plafon’. Ne vjerujem da će ga neko uzeti do kraja tekuće sezone, niko nam nije ništa konkretno rekao, a za tri-četiri mjeseca će postati slobodan igrač” – završio je Novaković.

Rogaška je u Ligi Slovenije povezala četiri uzastopne pobjede i sa omjerom od 11 trijumfa i devet poraza ima odlične šanse za plasman u četvrtfinale.

U drugom rangu regionalnog šampionata, protivnici na predstojećem turniru u Širokom Brijegu će im redom biti Helios, Spars i Lovćen.

Piše: Nikola Ignjatić

Postavi odgovor