Novak Đoković je osvojio svoj 24. grend slem. On je juče u finalu US opena savladao Danila Medvedeva sa 3:0 u setovima.
Đoković je tako Medvedevu revanširao za poraz iz 2021. godine na istom tom terenu.
“Ne bih rekao da je bilo lako, lako u odnosu na šta? Ne znam… Mnogo tenisera je bilo u toj poziciji. Ljudi vole te povratničke priče, volim i ja. Australija je bila drugačiji slučaj, prošli put kada sam bio ovdje sam izugbio od istog igrača. Radio sam sve da ne mislim o tome šta je sve ulog, samo da igram najbolje što znam. Moj tim i moja porodica je znala da me ne dira, da ne priča sa mnom, samo sam se držao rutine kao u svakom drugom meču da pobjedim. Sve je prolazilo kroz glavu, slike i šta “ako”, šta “ako” pobijedim ili izgubim, ali te sam odagnao. Odagnao sam, zadržao sam sve jednostavno i čisto. Počeo sam dobro meč, drugi set je bio ključ, skoro dva sata, mislim da nisam igrao duži set. Bio je bolji u tom setu, zaslužio je više da ga uzme, ali sam preokrenuo stvari u taj-brejku, kako sam odigrao jedan udarac bolje od njega i to je bilo dovoljno. U trećem sam se osjećao bolje, osjećao sam prije toga da gubim vazduh i noge, bio sam strašno umoran poslije relija, ali to je tako kada igrate protiv Danila ko je jedan od najboljih igrača na svijetu, tjera vas da igrate udarac više. Zaista sam srećan što sam završio drugi set, poslije toga sam se samo nadao da će promašiti jednu loptu, zagrlio ženu, ćerku, sina, moj tim, to je ono što sam htio prvo, da podijelim emocije sa njima“ – rekao je Novak.
Spomenuo je i velike šampione koji, iako su u godinama, briljiraju.
“Uvijek postoje promjene, na nedjeljenom i mjesečnom nivou, da se oporavim, mentalno pripremim, da nešto dodam kako bih bio bolji u igri makar za nekoliko procenata. To je konstantna stvar da budem bolji, da nađem formulu. Jedna od najvećih lekcija je da ako i nađete formulu, možda neće raditi naredne godine. Morate da se prilagodite, kao čovjek sa 36 godina koji se takmiči sa 20-godišnjaka, morate da pripremate tijelo da imate pravi balans, da se motivišem da se takmičim i da ne odustanem u momentu. Da zadržim emociju za ovim sportom. Imao sam veliki stres pred treninge i mečeve, trošio dosta energije, ali znam da nisam jedini, dosta velikih šampiona gleda da sve bude perfektno, da usavrše svoju igru. Zato Lebron Džejms ide dalje u svojim godinama, Tom Brejdi, to je nešto što inspiriše. To je konstantan proces koji moram da održavam kako bih se takmičio sa mlađima”.
Đoković je još jednom istakao da su Grend slemovi prioritet.
“Ljudi vole da pričaju, mnogo različitih mišljenja, ali nemam interesa da razmišljam o tome ko će uzeti baklju, nova generacija ili kako god… Gledam da ja budem tu da osvajam najveće trofeje u ovom sportu, o tome brinem. Sjajno je da imam Alkaraza, Nadala, ali Alkaraz je sjajan momak i dobar za nadmetanje. Što više ljudi je uključeno u oblikovanje tenisa, to je bolje za nas. Ali, uvijek mi je cilj, svake godine, da osvojim sve Grend slemove. Ostaje žal što nisam osvojio Vimbldon, ali bih potpisao da osvojim tri u godini. Nastaviću, osjećam se dobro, imam dobro okruženje, Grend slemovi su uvijek prioritet. Ne igram previše na drugim turnirima, ali gledam da budem na vrhunsku na Grend slemovima, to su emocije koje me motivišu, svakog dana. Ponekad pitam sebe šta mi ovo treba, koliko ću još ovako, imam ta pitanja u glavi, ali znam da sam još uvijek tu i ne želim da napustim ovaj sport dok god sam na vrhunskom nivou” – istakao je Đoković.
Ciljevi su važni.
“Rekao sam da mi je bio san da budem prvi i osvojim Vimbldon. Ciljevi su bitni, motivišu vas, čistina u glavi kada je priprema u pitanju, šta radite na sedmičnom i mjesečnom nivou, gde idete. Postavljao sam sve veće ciljeve kroz karijeru, ali nisam razmišljao toliko o istoriji, nedjeljama na mjestu broj 1 ili GS do prije tri godine. Onda sa pomislio da sam blizu, ako budem zdrav i budem igrao dobro, onda su GS su mi bili bliži nego rekord broja 1. Ne znam koliko ću osvojiti GS do kraja karijere, ali će mi biti prioretet, To će biti tako i sljedeće sezone, ne znam koliko ih imam do kraja karijere.”
Novak je upitan da li sebe smatra jednim od najvećih sportista svih vremena.
“Ostavljam to vama i svima drugima, da li jesam ili nisam, da li zaslužujem da budem dio te diskusije. Da nisam iz Srbije, prije mnogo godina bih bio dignut u nebesa u sportskom nivou, pogotovo u zapadnom svijetu. To je dio mog putovanja, ja sam zahvalan odakle dolazim iz Srbije, to mi daje vjeru i nadu, to mi je još slađe i to me ispunjava, a vi pišite ono što mislite.”
On je ovu titulu posvetiju Kobiju Brajantu.
“Kobi je bio poznat po šampionskom mentalitetom, hrabrosti kada se lomilo, gde je prezimao odgoornost i bio vođa. To ga je svrstalo među najlegendarnije košarkaše svih vremena. Kada su preminuli on i njegova ćerka, to me je jako rastužilo, bili smo bliski, pokušavao sam da saberem misli i da se vratim na stare staze slave, da pronađem motivaciju sebi, sa njim sam dosta pričao o vizuelizaciji i metodama. koliku moć imamo da vodimo život kakav vodimo, iako dolazimo iz različitih sportova, on je bio nevjerovatan čovjek. Zašto je ostavio takav trag, zašto se ja osjećam tako prema njemu, zato što je bio izuzetan čovjek, imao harizmu i karakter. Imao je mamba mentalitet, ali je bio ujedno ljubazan, radostan kao dijete, mislim da nisam nikada upoznao nekog takvog. Možda Tom Brejdi. razmišljao sam prije par dana, hvala čovjeku što je dizajnirao majicu, to je jedan omaž Kobiju, on i dalje živi u mojim mislima i mislima drugim”.
