Evropsko prvenstvo 1992. godine odigrano je u Švedskoj, a po prvi put osvajač je bila Danska, koja kroz kvalifikacije nije izborila plasman na završni turnir.
Plasman na Evropsko prvenstvo 1992. godine, pored domaćina koji je po automatizmu dobio priliku učešća, kroz kvalfikacione grupe izborili su Francuska, Škotska, Sovjetski savez, Njemačka, Holandija, Engleska i Jugoslavija. Na sjeveru Evrope ipak se na takmičenju našlo tek pet od pobrojanih ekipa, a po prvi put su ujedinjeni nastupali i fudbaleri iz Istočne i Zapadne Njemačke.
Sovjetski savez je nakon raspada podijeljen na dvije ekipe. Jednu je predstavljao domaćin, a druga je nastupala pod imenom Zajednica nezavisnih zemalja. Politička situacija je, ispostaviće se na kraju, odlučila i prvaka ovog prvenstva. Zbog ratnih dešavanja u zemlji Jugoslaviji su uvedene međunarodne sankcije, a samim tim i diskvalifikacija s turnira, pa je njeno mjesto dodijeljeno tek par dana prije početka turnira drugoplasiranoj ekipi četvrte kvalifikacione grupe – Danskoj.
Put do polufinala kroz prvu grupu kao prvoplasirana ekipa pronašla je Švedska, dok je Danska i ovaj put bila drugoplasirana, a ekipe sa sjevera ostavile su iza sebe favorizovane Francuze i Engleze dopustivši im osvajanje po tek dva boda. Druga grupa ponudila je nešto očekivanije rangiranje nakon tri kola, pa je tako Holandija prošla dalje kao prvoplasirana, Njemačka kao drugoplasirana, a Škotska i Zajednica nezavisnih zemalja osvojile su po dva boda i završile takmičenje.
Henrik Larsen doveo je ambiciozne Dance već u petoj minuti polufinala s Holandijom, koja je u 23. minuti izjednačila preko Denisa Bergkampa. Deset minuta rezultat je bio izjednačen, a onda je još jednom pogodio Larsen i odveo svoj tim na odmor s prednošću od jednog gola. Put Danaca do velikog finala odmicanjem vremena izgledao je sve izvjesnijim, ali njega je odgodio Frank Rajkard četiri minute prije kraja utakmica kada je zatresao mrežu Pitera Šmajhela.
Nakon dodatnih pola sata igre rezultat je ostao nepromijenjen, pa je pobjednik odlučen penalima u kojima su uspješniji bili Danci i s pet pogođenih, a jednim manje primljenim otvorili sebi put ka finalnoj utakmici Eura 1992. godine.
Drugo polufinale uspjelo je ponuditi čak više drame od prethodno odigranog. Tomas Hasler je u 11. minuti sjajno pogodio iz slobodnog udarca i donio prednost Nijemcima, a prednost je povećana na isteku sat vremena igre golom Karla-Hajnca Ridla. Tomas Brolin je četiri minuta poslije pogodio s bijele tačke i tako najavio neizvjesnu završnicu. Šveđani su stigli u 89. minuti i do svog drugog pogotka na utakmici preko Benija Andersona, ali je on na kraju bio samo utješnog karaktera, s obzirom da je minuti prije treći put za nijemce pogodio Brolin.
Dovoljno je to bilo Nijemcima da zakažu finale s Dancima u kojem ipak nisu uspjeli nastaviti svoj pobjednički niz. U utakmici bez puno prilika Džon Jensen doveo je Dansku do prednosti u 18. minuti, a titulu evropskog prvaka potvrdio je Kim Vilfort 12 minuta prije kraja.
Da je Danska imala nedostatak individualnog kvaliteta potrđuje samo jedan igrač u polju među najboljih 11 turnira, ali pehar u vitrinama dokazuje da i s tim nedostatkom Danci su imali najbolji tim. Kasper Šmajhel bio je na golu idealnog tima, a njegovu odbranu činili su Žoselin Angloma, Loran Blan (Francuska), Andreas Breme, Jurgen Keler (Njemačka), Rud Gulit (Holandija), Brajan Laudrup (Danska), Štefan Efenberg, Hasler (Njemačka), kao i holandski napadački dvojac – Marko van Basten i Bergkamp.
Dodatnu vrijednost ovom uspjehu Danske reprezentacija daje i činjenica da je prvi profesionalni klub osnovan u Danskoj bio Brondbi, čija je osnivačka skupština održana tek šest godina prije prvenstva, a profesionalizam sam po sebi dobio je novi oblik od ovog prvenstva, s obzirom da su u Švedskoj 1992. godine igrači po prvi put imali ispisana imena na poleđini svojih dresova.
Po prvi put se na završnici Evropskog prvenstva te godine pojavila Škotska, a takođe tako po prvi put je i Francuska kvalifikacije završila sa svim pobjedama, iako je u svojoj grupi imala i Španiju. Danci nisu krili oduševljenje i fascinaciju postignutim na turniru, dosta vjerodostojno njihovo emotivno stanje opisuje izjava Šmajhela:
“Tek kada smo se pojavili u Kopenhagenu postali smo svjesni šta smo uradili. Gledali smo sve te ljude i njihovo oduševljenje. Tada se zamislite i shvatite da ste to stvarno uradili, da nije san”.
Svu slavu ipak je pokupila izjava ministra vanjskih poslova Danske, koja je u to prepolitično doba za Evropu par dana prije finala izglasala ostanak ostanak izvan sve popularnije Evropske unije.
“Ako im se ne možeš pridružiti, pobijedi ih” – rekao je Ufe Eleman-Jensen.
armando
dobra ekipa danske je to bila