Finska je jedna od 24 reprezentacije sa obezbijeđenim plasmanom na predstojeće Evropsko prvenstvo.
PUT DO EVROPSKOG PRVENSTVA
Finska je svoju kartu za Euro rezervisala drugom pozicijom na tabeli u grupi J u kvalifikacijama. U prvoj utakmici, “Zemlja hiljadu jezera” je poražena od Italije sa 2:0, no “Azuri” su se svakako pokazali kao neprikosnoveni, pa se ispostavilo da ovaj negativan rezultat nije bio toliko bolan. Uslijedila je pobjeda protiv Jermenije istim rezultatom, a strijelci su bili Fredrik Jensen i Piri Soiri. Nakon toga, na red je došla Bosna i Hercegovina, koja je takođe primila dva pogotka, a nije postigla nijedan. Temu Puki je sa dva gola neutralisao “Zmajeve”, a dobru seriju je nastavio i protiv Lihtenštajna, koga su Finci takođe nadjačali sa 2:0. Napadač Noriča je u tom susretu pomoć u golgeterskom smislu imao od strane Benjamina Kalmana.
Odličan niz “Sova” se nastavio i protiv Grčke, kojoj je Puki sa bijele tačke presudio jedinim pogotkom na utakmici, no onda je ponovo došlo do okršaja sa moćnom Italijom, koja je golovima Ćire Imobilea i Žoržinja neutralisala novu Pukijevu egzekuciju. Poslije duela protiv izabranika Roberta Manćinija, na red je stigao revanš protiv Bosne i Hercegovine, gdje se Finska nije lijepo provela i poražena je sa 4:1. Povratak na pobjedničke staze se dogodio protiv Jermenije i Lihtenštajna, a Finci su u posljednjem kolu poraženi od Grka, međutim to im nije napravilo previše štete, jer su Grci i “Zmajevi” imali dosta loših utakmica, pa su izabranici Markua Kanerve ostali na drugoj poziciji iza Italije, koja je imala maksimalan broj bodova.
Finska je kvalifikacije okončala sa 18 bodova osvojenih sa šest pobjeda i četiri poraza iz deset utakmica. Postigli su 16, a primili deset golova, ali sve te brojke su manje bitne od činjenice da je ostvaren prvi plasman na neko od velikih takmičenja u istoriji ove nordijske države.
ISTORIJA
Kao što je već navedeno, Finska se ne može pohvaliti bogatom istorijom na velikim takmičenjima, ali nekoliko puta su bili veoma blizu da nađu svoje mjesto na nekom od njih. Što se tiče evropskih prvenstava, 1980. im je bilo potrebno da u posljednja dva kola ostvare najmanje pobjedu i remi, međutim oni su remizirali i izgubili, a 2008. im je bila neophodna pobjeda protiv Portugala, ali taj meč je završen bez golova. Kada je riječ o svjetskim prvenstvima, 1986. godine su izvisili za plasman zbog dva boda.
Ipak, ako se situacija posmatra od samih početaka, jasno je da napredak postoji, te da do njega nije došlo preko noći. Prije dostignuća aktuelne generacije, u Finskoj su za zlatni fudbalski period smatrane devedesete, kada je na scenu stupio Jari Litmanen, najbolji igrač ove zemlje svih vremena. Legendarni ofanzivac je ostavio veoma dubok trag u Ajaksu kod Luja Van Gala, sa kojim je osvojio i Ligu šampiona, a sve što vas zanima o njemu, možete pročitati ovdje.
REPREZENTACIJA
Iako Kanerva još uvijek nije objavio zvaničan spisak za Euro, on ne bi trebalo mnogo da se razlikuje od onog za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Finska je u dvije utakmice tih kvalifikacija dva puta odigrala neriješeno, prvo protiv Bosne i Hercegovine, a potom i protiv Ukrajine. Na golu je stajao Jese Joronen, a tu je i Lukas Hradecki, odbranu su pokrivali Nikolas Hamalainen, Paulus Arajuri, Jona Toivio i Juka Raitala. Sva trojica defanzivaca osim 24-godišnjeg Hamalainena su rođeni 1988. godine, tako da sigurno posjeduju određeno iskustvo koje je na velikoj sceni neophodno.
Na sredini terena bi očekivana rješenja bila Robin Lod, Glen Kamara, Joni Kauko i Nikolaj Alho, dok bi najvažnijem šrafu, Pukiju, društvo u napadu trebalo da prave Džoel Pohjanpalo ili 21-godišnji Oni Valakari. Jasno je kao dan da će sve zavisiti od Pukijeve raspoloženosti, te da će ga ostatak ekipe morati ispratiti ukoliko Finci žele da ostanu u igri za nešto više.
O TRENERU
Marku Kanerva je rođen 1964. u Helsinkiju. U tri mandata, deset godina svoje profesionalne igračke karijere je proveo u HJK-u iz svog rodnog grada, za koga je zabilježio preko 260 nastupa, a penzionisao se 1998. Takođe, bio je i reprezentativac Finske, a igrao je u odbrani. U HJK-u je počeo i svoj trenerski put, na klupi nacionalnog tima je od 2016. godine, a ranije se bavio i predavanjem u osnovnoj školi.
Jasno je da je njegovo ime već sada ispisano zlatnim slovima u fudbalskoj istoriji “Zemlje hiljadu jezera”, ali isto tako je sigurno da popularni “Rive” ne namjerava da se zaustavi. Trenirao je i selekciju Finske mlađu od 21 godinu, sa kojom je 2009. takođe obezbijedio plasman na Evropsko prvenstvo, što mu je donijelo titulu trenera godine u svojoj domovini.
OČEKIVANJA
“Sove” će svoj prvi istorijski okršaj na Evropskom prvenstvu imati protiv Danske, sa kojom se nisu sastali deset godina, a i tada je to bio prijateljski meč. Ipak, sigurno je da se ove dvije dobro poznaju, te da će prva utakmica i jednima i drugima biti od izuzetne važnosti. Drugi protivnik im je Rusija, protiv koje takođe nisu igrali veoma dugo.
Ukoliko ostvare bar jednu pobjedu iz ova dva susreta, nešto rasterećeniji će ići na megdan Belgiji, koja je izraziti favorit grupe. Puki i družina definitivno imaju svoje šanse, a svakako su već sada postigli ogroman uspjeh i zaslužili su svako poštovanje, kako protivnika, tako i svih ljudi kojima je fudbal zaista najvažnija sporedna stvar na svijetu.
