Većina dječaka u svom odrastanju za uzora uzima modernog fudbalera u periodu odrastanja. Tako su uzori svojevremeno bili Gabrijel Batistuta, Kristijano Ronaldo, Lionel Mesi, Kaka… Ugledali smo se dok smo rasli i na “domaće” poput Dragana Stojkovića, Safeta Sušića i druge.
U dječačkim danima uvijek se pitamo, šta se desi našim idolima. Svako ode svojim putem naravno, ali u šta se transformiše riječ idol u periodu razvijanja od mladih dana, kroz tinejdžerske pa sve do godina kada postanemo “odrasli”. U većini slučajeva, brojne životne obaveze i problemi iščeznu pojam idola pa kroz sve probleme zaboravimo na taj jedan ideal. Ali opet barem na kratko dozvolimo dječaku u nama da se divi potezima nekih novih Mesija, Maradona, Piksija… I sjetimo se naših idola.
Međutim, nekome se idol iz dječačkih dana godinama kasnije adaptira na trenutne životne poglede, poslovne afinitete, pa idola imenujemo nekim koliko-toliko i dalje dohvatljivim pojmovima. Jer, ko može da kaže djetetu od 10 godina da ne može da postane Kristijano Ronaldo? E, kada ta ideja ostane živa u godinama poslije dobijemo pitanju – Ko može da kaže sportskom radniku da ne može da postane Zdravko Mamić?
I nije u Bosni i Hercegovini jedan Zdravko Mamić, nego 101. Sada sa svojim uzorom u istoj zemlji i mogućnosti da mu se dive, da ga slave i da ga opjevavaju.
Valjda je, po nekoj projekciji nas u Bosni i Hercegovini Mamić stvorio Luku Modrića, Marsela Brozovića, Matea Kovačića i sve druge igrače Dinama koji su zagrebačkom klubu donijeli slavu posljednjih godina. Niko drugi nije zaslužan za taj uspjeh, a svi drugi su krivi za ono što dolazi poslije.
Suđenje, procesuiranje, skandali, afere, izručenje… Riječi na koje bi svaki građanin bio spreman da pusti najveću paljbu sa onim koji bi se sa njom dovodili, ali kada je to Zdravko Mamić, pravi se ustupak.
“Vrhovni sud potvrdio je u ponedjeljak presudu osječkog Županijskog suda kojom je odbjegli čelnik HNK Dinamo Zdravko Mamić osuđen na šest i po godina zatvora za izvlačenje 116 milijuna kuna (15,30 miliona eura) iz Dinama.” – natpis je u medijima iz 2021. godine.
U toj društvenoj atmosferi, razvilo se podobno tlo za razvoj onih koji bi da budu Mamići u Bosni i Hercegovini. I iako tu krivu radnju krivo rade ona prolazi kroz uspavani sportski svijet jer svugdje u ovom našem malom raju stoji po jedan Zdravko.
Na probleme koji su na svakom ćošku odgovori su prazne konferencije za medije sa instruisanim pitanjima i odgovorima. Sa samo jednom temom, kako promijeniti temu. I čuveno svi bi htjeli da nam smjeste.
Protivnik si Njega, protivnik si kluba a sve su odluke njegove i ispravne. Zašto treba trener, kad se zna ko igra. Može tako da unaprijedimo strategiju “Boga” iz susjedstva pa da tu nebitnu funkciju skroz izbacimo.
“U svlačionu upadan, vičen i udaranParicu utapan silen i vulgaran (Ajmo)”
Svako bi da nema konkurenciju, da gazi onog pored. Titula, liga, nebitno. Sistem – šta je to? Rezultat se gradi preko sudijske organizacije i malo improvizacije pojedinaca koji su osuđeni na rad u BiH. Sa toliko moći kroz toliko kanala objektivnost je privilegija nebitnih.
Lige se preskaču, tu i tamo neko se zgazi. Pa i ako se požali, ćuti jer… Tako ide, na to se pristalo. Utakmice se odgađaju, predispozicije prilagođavaju, objašnjenja – otaljavaju jer ne postoji neko ko se smije usprotiviti.
“KAD JE HRVATSKA PROTJERALA MAMIĆA, A ŠTA JE SVE URADIO ZA REPREZENTACIJU…”.
U međuvremenu Bosna i Hercegovina je postala oaza takvog razmišljanja, a u javnosti se pojavilo iščekivanje pravog mesije koji će osloboditi bh. fudbal i povesti ga onako kako je Dinamo poveo Zdravko Mamić. Do tada, samo lažni proroci.
Pogrešno u toliko koraka, da put unazad ne postoji više.
Marko Ivančević
