Jogi Ferel, košarkaš Cedevita Olimpije, u intervjuu za MeridianSportBH je između ostalog govorio o Ljubljančanima te zanimljivostima iz svoje NBA i NCAA karijere.
Kevin Ferel Džunior je rođen 1993. u Indijani. Nadimak Jogi je dobio od majke, zbog toga što je kao dijete bio nešto “puniji” i podsjećao ju je na lik Jogi medvjeda iz crtanog filma.
Dvadesetdevetogodišnji plejmejker je u Cedevita Olimpiju stigao prošlog decembra i od tada se istakao kao jedan od najboljih igrača ABA lige.
“Sviđa mi se košarka u ABA ligi, igra se fizički, bez straha, momci pokušavaju da ti ‘uđu pod kožu’, a to i mene čini samo još više takmičarski nastrojenim. U Evrokupu je još bolje, ima više timova i putuje se u više država, tako da bih rekao da je nivo igre u Evropi visok, a meni je i zabavno, ovo mi je već druga sezona.
Prije nego što sam došao, malo sam razgovarao sa nekim od prijatelja koji su više upoznati sa situacijom. Rekli su mi da se ovdje više trenira i bili su u pravu (smijeh). S druge strane, čuo sam i da je prelijepo, tu su putovanja i sve ostalo. Košarkaška pravila su nešto drugačija u odnosu na NBA, pa mi je trebalo malo vremena da se priviknem.
Sviđa mi se Ljubljana. Grad je mali ali ima sve što ti treba, ništa nije daleko, sigurno je i čisto. Svi su me odlično prihvatili, zato sam i odlučio da nastavim saradnju sa klubom. Još uvijek nisam posjetio druge dijelove Slovenije, ali učiniću to krajem godine, volio bih vidjeti planinske krajeve” – počeo je Amerikanac.
Prije nego što je potpisao za svoj sadašnji tim, Ferel je nešto više od mjesec dana bio član Panatinaikosa, što mu je prva evropska stanica. U redovima Atinjana nije dobio preveliku minutažu, pa je odlučio da promijeni sredinu.
“Prvo sam došao u Panatinaikos, veliki klub sa istorijom. Za njega su nastupali mnogi NBA igrači, tako da, ko ne bi želio igrati tamo? Bilo je lijepo, međutim stvari se jednostavno nisu poklopile i razišli smo se, bio sam okej s tim.
Srećom, dobio sam poziv Cedevita Olimpije, a mislim da me tražio još jedan klub iz Španije, ali ne mogu da se sjetim njegovog imena. Iz Cedevita Olimpije su mi rekli da im je potreban startni plejmejker, a u Grčkoj nisam igrao, pa se nisam dvoumio ni u jednom momentu” – ispričao je Jogi, pa je iz lične perspektive prokomentarisao razlike između SAD i Evrope:
“U Evropi je običaj da se trenira u nešto kasnijim satima, barem je to slučaj kod nas, nisam siguran kako je kod ostalih. Mi uglavnom krećemo oko 16h i 17h, dok u NBA ligi treninzi počinju oko 11h-12h. Stil života je očigledno različit. Svaki klub u NBA ligi ima privatne avione, dok se ovdje putuje komercijalnim letovima, no nije loše.
Cedevita Olimpija radi odličan posao da nam maksimalno olakša život u svakom momentu. U trenerskom pogledu je gotovo isto, ali smatram da u Evropi moraš pronaći trenera koji ti odgovara i tek onda ćeš igrati najbolje što možeš”.
Naš sagovornik je privlačio pažnju košarkaške javnosti još od malih nogu, pošto je već u osnovnoj školi na raznim listama bio pozicioniran kao jedan od najboljih igrača u državi.
Sa dosta uspjeha je pohađao srednju školu Park Tudor u Indijanapolisu, a preko ljeta bi putovao širom SAD i učestvovao na turnirima visokog kvaliteta. Takođe, u drugom razredu je bio gost emisije “Guard Play” kod Kenija Smita, dvostrukog NBA šampiona koji trenutno radi u medijima.
“Cijeli život igram košarku, bukvalno sam odrastao uz nju. Rangirali su nas još u trećem-četvrtom razredu, stvarno ne razumijem zbog čega. Nikad nisam bio pun sebe, samo sam trenirao, a moj otac je želio da budem običan klinac pa sam negdje oko sedmog-osmog razreda uzeo godinu dana pauze od košarke. Odrastao sam uz košarku, iz Indijane sam, to je košarkaška država i tamo stvarno volimo ovaj sport.
U trećem i četvrtom razredu srednje škole sam igrao za ‘Indiana Elite’, program po kojem smo putovali kroz države i učestvovali na turnirima. Sponzor nam je bio ‘Adidas’, koji nam je dao opremu, što je bila odlična stvar jer mnoga djeca nemaju priliku za besplatne patike, čarape i slično. Ranije, u prve dvije godine, bio sam član sličnog projekta pod imenom ‘Spiece’, kome je sponzor bio ‘Nike’.
Gostovanje kod Kenija je bilo super. Radili su segment emisije sa par srednjoškolskih košarkaša, od kojih sam jedan bio ja. To je bilo odlično iskustvo, mada nije dugo trajalo. Sjećam se jedino da mi je Keni rekao da uže istrčavam iz blokova, mislim da to nisam čuo do tada, bio sam baš mlad, vjerovatno drugi razred srednje škole” – prisjetio se 183 cm visoki plejmejker.
Poslije završene srednje škole, Jogi je i pored dosta drugih ponuda odlučio da ostane u dobro poznatoj sredini i naredne četiri godine je bio član Indijana univerziteta pod trenerom Tomom Krinom. Saigrači su mu između ostalih bili Viktor Oladipo, Kodi Zeler, Ou Dži Anunobi i Tomas Brajant, istaknuta imena koja trenutno nastupaju u NBA ligi.
“Želio sam ostati kod kuće i biti što bliži porodici. Moja familija je bila u prilici da dolazi na gotovo sve utakmice, sjedili su blizu klupe i podržavali su me. Želio sam biti heroj svog grada. Fantastičan osjećaj je igrati za Indijana univerzitet, pogotovo kada si rođen i odrastao tamo, što to čini još posebnijim, a i navijači te više vole.
Upoznao sam mnoge legende ovog koledža: Ajzeu Tomasa, Kalberta Čejnija, Erika Gordona, Di Džeja Rajta itd. Takođe, igrao sam sa sjajnim košarkašima koji su dostigli NBA nivo, kao što su Viktor Oladipo, Kodi Zeler, Ou Dži Anunobi i Tomas Brajant. Ti momci su bili zaista posebni, a Viktor Oladipo je vjerovatno najbolji koledž košarkaš koga sam ikada vidio.
Bukvalno, kada god bi bio na parketu, niko ga nije mogao zaustaviti. Možda to govorim zato što smo zajedno trenirali, ali svi su to zapravo vidjeli. Kodi Zeler je jedan od najboljih visokih igrača koje sam vidio, niko ga nije mogao braniti na niskom postu, a bio je sjajan i u tranziciji. Atmosfera je bila fantastična i navijači su ludovali, pogotovo kada smo pobjeđivali” – opisao je član Cedevita Olimpije, a onda je o svom bivšem treneru dodao sljedeće:
“Tom Krin je težak i oštar, ali mislim da nas je upravo to učinilo boljim timom. Imao je veoma tvrd stil treniranja, za koji smatram da je palio kod nas. U potpunosti je preokrenuo stanje na koledžu, vratio je kulturu pobjeđivanja. Ponekad bi bacio stolicu ili dvije na treningu kada se naljuti, ali mnogi to čine.
Jedna od sjajnih stvari koje je radio je bilo to što je na treninge dovodio mnoge uspješne ljude bez ikakve veze sa košarkom, koji bi razgovarali s nama. Mislim da je bilo stvarno kul upoznati se sa drugačijim razmišljanjima i stilovima života”.
U nastavku, razgovarali smo o NBA karijeri sjajnog šutera. Nakon što 2016. nije izabran na draftu, pronašao je angažman u Long Ajlend Netsima, filijali Bruklin Netsa.
Poslije nekog vremena je zaigrao i za Bruklin Netse, a u januaru 2017. je prešao u Dalas Maverikse, u čijem dresu je 3. februara protiv Portland Trejlblejzersa postigao 32 poena, uz devet trojki iz 11 pokušaja, čime je izjednačio rekord rukija po broju pogodaka van linije 7,24m na jednom meču.
“Bio sam u Long Ajlend Netsima, ali smo zapravo igrali u istoj areni kao Bruklin Netsi jer su na Long Ajlendu gradili dvoranu ili tako nešto. Dvojica plejmejkera Bruklina su bili povrijeđeni, pa su pozvali mene i potpisao sam desetodnevni ugovor. Odigrao sam par mečeva i onda sam se vratio u Razvojnu ligu, da bih potom prešao u Dalas Maverikse” – kazao je Ferel, pa se okrenuo Teksašanima:
“Baš prije te utakmice u kojoj sam dao devet trojki su mi rekli da će me potpisati do kraja sezone, što mi je skinulo teret sa leđa. Konačno sam mogao igrati slobodno i u potpunosti se fokusirati jer sam postao dio tima, a to je ono što sam i pokušavao. Maveriksi su jedna od najboljih organizacija, zaista se brinu o svojim članovima.
Mark Kjuban je takođe pohađao Indijana univerzitet, što znači da imamo dosta toga zajedničkog, a i poznavao sam ga odranije, kao i gotovo svi iz Indijane. On je jedan od najuspješnijih ljudi sa tog koledža. Veoma je uključen u sve u vezi sa Maveriksima i mnogo se brine o svima, stvarno ga volim”.
Jogi je svlačionicu u Dalasu dijelio sa mnogim sjajnim košarkašima, no najveći utisak na njega su ostavili Džej Džej Barea i legendarni Dirk Novicki. Spomenuli smo i anegdotu u kojoj je na jednoj utakmici “slučajno” šutnuo patiku Ajzee Tomasa, tadašnjeg igrača Los Anđeles Lejkersa.
“Džej Džej Barea je neustrašiv. Možda je nizak, ali proći će kroz tebe, nije bitno ko si i šta si. Ničega se ne boji i to je nešto što sam naučio od njega. Kada si nizak, moraš izaći na parket i boriti se bez straha.
Dirk je bio najbolji šuter u tom timu. Sjećam se da je protiv Lejkersa trebalo da stigne do brojke od 30,000 poena u NBA ligi. Trener je pred meč okupio sve nas bekove i rekao nam da Novicki to mora učiniti u ovom susretu, te da ga tražimo nešto više nego inače. Prije utakmice, Dirk se ponašao potpuno normalno, kao i svaki put prije toga.
On je sjajan momak, luckast je i skroman. Ipak, kada je kročio na parket, odlučio je da baš te večeri želi da postigne svoj 30,000. poen. Bilo je zaista kul posmatrati takvu legendu koja se toliko trudi, iako je daleko od svojih najboljih dana. Bio je toliko star da se jedva kretao (smijeh), ali je svejedno pogađao sve teške šuteve, niko nije imao odgovor za to.
Sjećam se situacije kada sam šutnuo Ajzeinu patiku. Pokušao sam to učiniti kao da sam krenuo po loptu ili tako nešto, ali… (smijeh). Ne pamtim da li mi je išta rekao kada smo trčali na drugi kraj parketa, mislim da čak nije rekao ništa, sve je ostalo na tome” – rekao je košarkaš iz Indijane.
Ferel je 2018. postao novi igrač Sakramento Kingsa, gdje je imao posebno dobar odnos sa Nemanjom Bjelicom. Poslije perioda u glavnom gradu Kalifornije, pričali smo i o šahu, još jednoj strasti glavnog aktera ove priče.
“Nemanja i ja smo često išli na kafu. Tada mi nije bilo jasno zašto njemu treba toliko kafe, ali otkako sam u Evropi, u potpunosti ga razumijem (smijeh).
Čak i nismo toliko pričali o košarci, međutim uspio me naučiti sve ružne riječi na srpskom. Bilo mi je dobro u Kingsima. Teško je kada nekada igraš a nekada ne, ali sve je to dio posla. Sakramento i Kalifornija su prelijepi, vrijeme je odlično, a i navijači su sjajni.
Igram šah skoro svaki dan, a počeo sam prije oko četiri godine. Nisam baš toliko ozbiljan, nekako to više radim iz zabave. Uglavnom igram brzopotezni, ali snalazim se u svim verzijama. Mislim da je šah koristan i pomaže mi i košarkaški, u smislu predviđanja sljedećeg poteza protivnika” – naveo je Amerikanac.
Za kraj, dotakli smo se dosadašnjeg dijela sezone i predstojećeg meča ABA lige protiv Igokee.
“Moglo bi se reći da smo do sada imali mnogo uspona i padova, ali na kraju dana, još uvijek se borimo. Svi pravi timovi teške trenutke mogu preokrenuti u svoju korist, a smatram da mi imamo to u sebi. Samo moramo ostati zajedno, potrebno nam je par pobjeda i sve će doći na svoje.
Igokea je odličan napadački tim, sa sjajnim tandemom koga čine Brajant Kroford i Kendrik Rej. Kroford je odličan u asistiranju, a Rej u poentiranju i svjesni smo da su oni udarne igle Aleksandrovčana koje moramo zaustaviti.
Nisam siguran kakva će utakmica biti i kakva će biti njihova odbrana. Znamo da ponekad postavljaju zonu, a ponekad igraju kombinovanu odbranu, sve zavisi od toga, ali svakako ćemo se prilagoditi” – završio je Kevin.
Cedevita Olimpija se u ABA ligi trenutno nalazi na desetoj poziciji na tabeli, sa omjerom od tri trijumfa i dva poraza.
Izabranici Jurice Golemca će u subotu od 20h odmjeriti snage sa Igokeom u Laktašima.
Piše: Nikola Ignjatić
