Marko Jovanović za MeridianSportBH: "Prezadovoljan sam, dolazak u Borac je pun pogodak"

Fudbaler Borca i nekadašnji štoper Partizana, Marko Jovanović u Meridianovom podkastu Indirekt je govorio o istorijskoj sezoni za banjalučki klub, periodu u crno-bijelom dresu, teškim danima u karijeri, lijepim trenucima i mnogim drugim temama.

Borac je dva kola prije kraja na prvom mjestu sa četiri boda ispred Sarajeva. “Velikan iz Platonove” takođe igra i finale Kupa Bosne i Hercegovine protiv “Bordo” tima.

“Veliki uspjeh. Jako blizu smo toga. Nevjerovatna polusezona nakon nekih turbulencija na pripremama. Nakon nekih slabijih partija u prva dva kola, nadošli smo kao ekipa i zajedno sa stručnim štabom došli u situaciju da smo blizu osvajanja titule. Glavni cilj nam je bio da izborimo Evropu. Teže mi je palo što nisam igrao, ali sam presrećan što ću ako Bog da u svojoj drugoj sezoni u Borcu, moći reći da sam osvojio titulu” – rekao je Marko Jovanović na početku razgovora i dodao da je utakmica na “Pecari” bila prekretnica sezone:

“Mislim da su i igrači i klub nakon utakmice u Širokom Brijegu shvatili da imamo kvalitet, da nismo zaboravili da igramo fudbal i da samo treba da se stvari poslože. Mislim da je to bila prekretnica i nakon toga je krenulo sve na bolje”.

U prvoj sezoni sa Borcem, Marko Jovanović je stigao do evropskih kvalifikacija, a u drugoj uspjesi su podignuti na veći nivo. Borac se plasirao u finale Kupa i nalazi se na korak od titule dva kola prije kraja.

“Kada sam dolazio takvi neki ciljevi su bili. Vjerovao sam u to kada sam vidio plan ljudi iz kluba, i način na koji sve funkcioniše. Što se tiče prve sezone, nisam bio siguran da je realno kada smo krenuli da pobjeđujemo. Izborili smo Evropu, prošli prvo kolo što je veliki uspjeh. Odigrali smo fantastičnu utakmicu protiv Rio Ave-a, koji je mogao izbaciti Milan. Kada je krenula druga sezone, postavili smo neke više ciljeve, ali je to otprilike bilo opet Evropa, i finale Kupa. Sad kad pogledate situaciju u kojoj smo, za dvije godine projekta fantastičan rezultat. Ono što je bitno da nije postavljeno da mora sve sad i odmah. Bitno je da postoji sistem, da klub napreduje iz godine u godinu” – istakao je iskusni štoper.

marko jovanovic
foto: FK BORAC Banjaluka/Facebook

Među omiljenim momentima u dresu Borca, iskusni štoper je izdvojio tri utakmice:

Možda protiv ‘Želje’ 3:0 na ‘Gradskom’. Tada sam postigao gol, a prije toga ih dugo nismo pobijedili. Prije toga takođe Velež 3:1 i moj prvi gol za Borac i sa Sutjeskom kada smo prošli prvo kolo. Otprilike te tri utakmice su mi omiljene, ali neka bude ova prva kada bih izdvajao“.

Borac je ovom sezonom postavio temelje za budućnost, a o svojim planovima kako u fudbalu, tako i u Banjaluci, Marko Jovanović je rekao:

“Fizički se osjećam sjajno, nikad bolje. Trudim se da ulažem u sebe, živim sportski. Imam velike ambicije, pogotovo sada sa Borcem. Nadam se da će ova moja uzlazna putanja ići na neki veći nivo vremenom i samim tim ja imati satisfakciju danas-sutra kada budem odlazio, odem uzdignute glave jer smo Borac vratili na sam vrh fudbala.

Ono što me raduje od kada sam došao, atmosfera među igračima je sjajna. Uvijek je bila dobra hemija između nas, i uvijek se balansiralo to stariji i mlađi igrači. Imamo igrače koji su zaista sjajni, pojedinačno i timski. Da ne nabrajam sve, da se neko ne naljuti, sve su dobri momci. Svi daju doprinos rezultatima, tako se napravila dobra hemija. Najviše bih spomenuo u svoj toj priči Banjalučane. Oni nose klub, znam po sebi i Partizanu, niko ne može da osjeća klub kao oni koji su došli iz omladinske škole, tako i ovdje. Vjerujte, da oni čine srž Borca. Džaba Marko Jovanović, džaba Meleg, ako nema momaka koji osjećaju Borac, koji vole, koji su igrali u situaciji koja nije bila sjajna. Ja to jako poštujem, oni su mnogo doprinijeli, ljudi nisu svjesni da možeš imati koliko god kvalitetnog igrača, ali bez onog koji osjeća i voli klub, to je najveći uspjeh i nešto što klub izdiše i pravi atmosferu. Oni su apsolutno zaslužili ovo što im se dešava, da osvoje titulu i budu bitni u ekipi”.

ZVEZDA BORAC BL 40
foto: Srdjan Stevanovic/Starsportphoto ©

Jovanović nije bio u mogućnosti da pomogne saigračima u drugom dijelu sezone zbog povrede, iako je igrao generalnu probu protiv Krupe.

“Moj oporavak se odužio malo više nego što smo svi mi mislili. Ono što je najbitnije, nažalost ja sam završio sezonu i spremam se za sljedeću. Bilo mi je teško, ali je sve to fudbal i dešava se. Moglo je da bude mnogo gorih stvari, teče oporavak po planu i nismo htjeli da rizikujemo sad na kraju sezone” – otkrio je Jovanović.

On je u Banjaluku stigao na ljeto 2019. godine i na uzajamnu radost, proveo dvije odlične sezone u “Velikanu iz Platonove“.

“Bilo je razmišljanja, uvijek tog ima. Raspitivao sam se, bio na vezi sa drugarima koji znaju situaciju. Nakon nekoliko razgovora sa tadašnjim predsjednikom klub Vicom Zeljkovićem, Darkom Maletićem i nekim ljudima koji su više znali, čvrsto sam odlučio da želim doći i nakon dva tri mjeseca sam vidio da to što su mi drugi rekli ide u tom smjeru i nisam se pokajao. Nakon svih ovih uspjeha mogu reći da sam prezadovoljan i da sam pogodio što sam došao ovdje” – kazao je štoper Borca, a potom pričao o tome koliko je bio upoznat sa Premijer ligom:

“Kod nas u Srbiji se manje prati Premijer liga, sada malo više zbog Borca. Znao sam naravno za velike klubove koji su igrali važnu ulogu u Ligi Jugoslavije. Ono što je pozitivno iznenađenje za mene je bilo neizvjesnost koju ima liga, gdje svako svakog može da pobijedi. Teško da će i u narednim sezonama neko da se odvoji i bude nezaustavljiv. Ono što je malo neprijatno, to su tereni. Vidim da je to najavljeno, nekoliko klubova će dobiti bolje terene i to je preduslov svega. Sviđa mi se što skoro svaki klub ima ozbiljne navijače, da ti kad odeš na gostujuće terene bude prava fudbalska atmosfera, lijep fudbalski ambijent”.

jovanovic milojevic
foto: FK BORAC Banja Luka/facebook

Jovanović je prošao omladinsku školu Partizana, gdje je i ostvario najveće uspjehe u karijeri. Među prvim izazovima, bila je utakmica protiv Zrinjskog, koja je imala nesrećan epilog i izbacivanje crno-bijelih iz evropskih takmičenja zbog nereda navijača.

“Znali smo da može da bude nekih tenzija zbog svega poznatog. Imao sam povjerenje Miroslava Đukića i trebao sam tada da igram. On je osjetio šta može da bude i rekao mi da neću igrati. Želio je da me sačuva, da ne izgorim, zaista je bilo svašta… Sjedili smo na klupi, gađali su nas kamenjem, zvonilo je sve, bilo je scena gdje nije bilo prijatno. Što se tiče terena mi smo odigrali sjajno odigrali. Ostvarili smo visoku pobjedu, Darko Maletić je briljirao i može se reći sam ih pobijedio. U Beogradu je bilo mirno jer nije bilo gostujućih igrača. UEFA je presudila da su naši navijači krivi, te smo ispali što je bio veliki udarac za nas jer smo imali sjajnu ekipu. Ne bih ulazio duboko u to. Igrači Zrinjskog su bili maksimalno korektni, tu nema šta” – prisjetio se Jovanović.

Prvi trener u Partizanu i čovjek koji ga je uveo u prvi tim, bio je Miroslav Đukić o kojem je iskusni defanzivac imao samo riječi hvale:

“Trebao je da preuzme Espanjol nakon reprezentacije Srbije. Lola Smiljanić je tada bio tamo i mi smo nešto pričali, rekao sam mu: ‘Vidio sam da ti ‘Đuka’ dolazi’, a on mi kaže da i ja dolazim. Nisam znao šta priča, ali on mu je rekao da hoće da me dovede. On je došao da potpiše u Barselonu, na kraju se nešto izdešavalo i to nije prošlo, ali dobro. Zaista sam mu zahvalan za sve u karijeri, mnogo mu dugujem”.

JOVANOVIC MARKO 11
foto: Srdjan Stevanovic/Starsportphoto ©

Nakon Đukića, u Partizan je stigao Slaviša Jovanović koji je i nakon Partizana napravio veliku trenersku karijeru.

“Poslije je došao Slaviša Jokanović, na početku smo imali malih problema. Međutim, on je veliki gospodin. Nije puno pričao, ali kada jeste znao je šta priča. Osvojili smo dvije titule, igrali Ligu Evrope, malo je nedostajalo da protiv Fenerbahčea prođemo u Ligu šampiona. Donio je novu vrstu energiju i autoriteta koji on nosi. On je uvijek miran, a kroz to je odavao utisak čovjeka koji zna i vjeruje u to šta priča. Da li igraš ili ne, to je njegova odluka i moraš da prihvatiš to. Svima nama je bio velika pomoć i zaštita” – kazao je štoper Borca.

U tom periodu Partizan se plasirao u Ligu Evrope, gdje je Jovanović odigrao svoju prvu “veliku” utakmicu protiv Sampdorije, na kojoj je čuvao legendardnog Antonija Kasana.

“Ta utakmica protiv Samprodije je bila moja prva velika. Bili su bolji, izgubili smo 2:1. Kad se Kasano pojavio znali smo da je sjajan igrač, ali ono je zaista nevjerovatno. Sjećam se kod prvog gola da mi je gurnuo kroz noge loptu gdje je to bilo nemoguće. Bukvalno nakon svega toga niko nije smio da ga napadne. Fantastičan igrač, zaista veliko iskustvo igrati protiv njega” – priznao je Marko Jovanović.

JOVANOVIC MARKO 09
foto: Srdjan Stevanovic/Starsportphoto ©

Godine poslije, donijele su najveći uspjeh Partizana u skorijoj istoriji. Dvomeč protiv Anderlehta i plasman u Ligu šampiona, na čelu sa Aleksandrom Stanojevićem.

“Sale je donio nešto poptuno novo. Neka nevjerovatna energija, harizma. On je prvi vjerovao da ćemo osvojiti titulu iako je Zvezda bila ispred nas. Malo ko je to očekivao, ali smo osvojili prvo mjesto. Sjećam se da smo na pripremama potom od prve četiri utakmice tri izgubili. On je odmah stavio do znanja da ga ne zanima ko je ko, svi su jednaki i ako on nešto kaže, tako mora da bude. Prošli smo Pjunik, Helsinki i na kraju Anderleht sa onakvom ekipom. Koliko god smo mi bili kao skupina, družili se, većina igrača iz Omladinske škole, osjećali Partizan, Sale je tu najzaslužniji. Kad smo izvukli Anderleht svi smo na treningu bili u fazonu: ‘Jao Anderleht’, a on je došao i govorio nemoj da vas vidim takve, proćićeMo. Ulivao nam je dodatno samopouzdanje. Mnogo je tražio od nas, ali se i on mnogo daje. Kad smo ušli u Ligu šampiona, ne mogu da vam opišem kako smo se osjećali”.

Najviše od svega se ističe upravo dvomeč protiv Anderlehta u kojem je Jovanović uspješno sačuvao Romelua Lukakua.

“Zadovoljan sam kako sam odigrao obje te utakmice protiv Anderlehta. Velika zasluga za to ide Mladenu Krstajiću koji me je vodio cijelu tu utakmicu. Tamo kako je krenulo, 0:1, 0:2, stadion je akustičan i kako su dali prvi gol, digli su se. Bilo je bukvalno da izdržimo do produžetaka i onda na penalima šta nam Bog da. Kad smo došli da odmorimo pred produžetke, on je rekao da je to super za nas. Smirio nas je, rekao da se odmorimo i skoncetrišemo. I oni su malo ziheraški ušli u produžetke, tako da tih 30 minuta nije bilo šanse. Nevjerovatno slavlje onda nakon penala… Navijači su nas sačekali na aerodromu, toga se najradije sjetim. Uvijek je bila tema razgovora Radiša Ilić i tri penala, šalili smo se da je talija i da ih je omeo nekim trikovima. Bilo je tu svega zanimljivog kad smo šutirali, ko će šta će. Naši navijači su bili tu gdje su se šutirali penali. Skakali su po onim mrežama, penjali se… Mi presrećni, oni isto, neopisiva sreća i uspjeh. Kad se igra to posljednje kolo, izvodi se ona mušema, ide himna… Tada smo vidjeli kako je igrati Ligu šampiona, najljepši period moje karijere”.

JOVANOVIC MARKO 04
foto: Srdjan Stevanovic/Starsportphoto ©

U svojoj karijeri Jovanović je sa Partizanom osvajao kupove, prvenstva, igrao Ligu Evrope, Ligu šampiona, ali ipak, čar derbija je i za njega nešto posebno.

“Ako krećeš u Partizanu, dječački san je da pobijediš u derbiju, daš gol u derbiju i igraš u Ligi šampiona pred punim stadionom. Sve te utakmice koje smo odigrali će ostati u istoriji upamćene”.

On se 2016. godine vratio u Partizan i odigrao odličnu polusezonu, ali je na kraju iznenada napustio crno-bijele, jer Ivan Tomić nije računao na njega. 

“Svaki moj trenutak, trening, utakmice i sve samo pamtim po dobrom u Partizanu. Mnogo je Partizan veći od svih nas i mnogo je svima nama više dao nego mi njemu. Naravno, ima legendi kluba koji su mnogo dali klubu. Većina nas, da nam nije bilo Partizana pitanje je gdje bi bilo. Kako god bilo u Partizanu, na kraju je čast i zadovoljstvo biti tu. Sebe sam vidio da budem još nekoliko godina tu, ali nažalost sam poslije šest mjeseci otišao. Bilo mi je krivo, ali kada se sjetim poruka koje sam dobio, zaista sam imao veliku podršku. Znači da su ljudi cijenili to, da sam se borio i davao sve od sebe i to je najbitnije. Bilo je loših i dobrih utakmica, nisam ja bitan u istoriji Partizana, ali opet mi je drago što sam bio toliko vremena i što su ljudi imali pozitivno mišljenje. Ja priznajem, u tom trenutku sam bio razočaran, međutim, imao je pravo tadašnji trener da me ne želi. Partizan je toliko uradio za mene, dao mi je da igram protiv najboljih igrača, sve što sam doživio. Zbog Partizana sam upoznao takve momke, neku su mi postali najbolji drugovi, neki kumovi. Još sam više osjećao privrženost Partizanu kada se to desilo”.

Postavi odgovor