Pozna jesen na Pelješcu. Daleko od očiju javnosti, svoju oazu mira izgradio je bivši hrvatski reprezentativac, Marko Tomas.
Dok sa osmijehom dočekuje ekipu MeridianSportBH u svom ljetnjikovcu, otkriva nam kako uživa u čistom morskom zraku i tišini.
“Umoran sam od buke i gužve. Boravak ovdje mi mnogo prija. Imam uslove za svakodnevni trening, odlazim i na ribarenje koje je moja velika ljubav, a iskren da budem sklon sam i malim ludostima. Vidjeli ste skakavce na ulazu. Ovih dana sam ih snimao kako se hrane, fascinantno je i zabavno” – neposredno i krajnje neformalno započeo je eksluzivni razgovor za naš portal bivši igrač Zagreba, Reala, Fuenlabrade, Fenerbahčea, Cibone, Cedevite, Igokee, Zaboka i Gaziantepa.
S obzirom da je sezona širom Evrope uveliko u toku, a da se ovaj 36-godišnji igrač umjesto košarkaške lopte druži sa štapom za pecanje, samo po sebi se nameće prvo pitanje. Da li se Marko Tomas oprostio od košarke?
“Ja sam na kraju prošle sezone imao namjeru da se oprostim od aktivnog igranja. Na to je umnogome uticala situacija sa virusom korona, jer u mojim godinama nema draži igrati pred praznim tribinama. Svaka utakmica dođe kao trening, čuješ škripu patika po parketu. Ponestalo mi je želje i motivacije jednostavno.
Službeno se još uvijek nisam oprostio i trudim se ostati u treningu u narednih mjesec, dva. Ukoliko nakon tog perioda budem imao dovoljno volje i želje da igram, što je, moram priznati, za mene najvažnije, prihvatiću se posla i odigrati još neku utakmicu. Na kraju ćemo vidjeti šta će preovladati” – otkrio nam je svoje planove Tomas.
Produženi odmor mu prija i kako sam kaže, nikada mu nije dosadno. Pored košarke, tu su još dvije velike ljubavi koje ga održavaju u formi.
“Tenis je moja ljubav od mladih dana. Volim ga pratiti, ali i igrati kada god sam u prilici. Tu je naravno i pecanje kao nešto zaista posebno u mom životu. Nije tajna da preferiram slatkovodni ribolov, prvenstveno na šarana. Ali, kako godine idu, a ja sve više vremena provodim na moru, spontano se prebacujem na morski ribolov. Inače, sve što ima veze sa pecanjem mene zanima. Nije to samo rekreativno, volim ja i takmičenja u lovu na šarana” – sa velikim ushićenjem je objasnio Tomas.
Košarka, tenis, ribolov, a tu je i najvažnija sporedna stvar na svijetu. Hrvatsku fudbalsku reprezentaciju bodrio je sa tribina “Poljuda”, u odlučujućem meču protiv Rusije za plasman na Svjetsko prvenstvo.
“Reprezentacije malih zemalja kao što je Hrvatska, obično imaju pad nakon velikog rezultata. ‘Vatreni’ su ipak pokazali sjajan karakter i napravili veliki uspjeh. Nije to bio najbolji fudbal, bilo je evidentno da se igra pod velikim pritiskom i imperativom pobjede, a vremenske prilike i teren bili su očajni. Na kraju su imali i sreće i zaista im svaka čast za to što su uraditi” – kazao je Tomas i istakao da je Hrvatsku, kada god je bio u prilici, bodrio sa tribina na Evropskim i Svjetskim prvenstvima.
Dok hrvatski fudbal održava kontinuitet učešća na velikim takmičenjima i postiže sjajne rezultate, košarka u ovoj zemlji stagnira. Kada će “Kockasti” ponovo igrati zapaženu ulogu na košarkaškoj evropskoj i svjetskoj sceni?
“Zanimljivo pitanje, ali je jako teško pronaći odgovor na njega. Ja bih podijelio hrvatsku reprezentativnu košarku na tri etape. Ranih 90-tih bili smo košarkaška velesila, sa igračima poniklim u bivšem sistemu. Sve je tada odlično funkcionisalo, napravilo se mnogo odličnih rezultata, osvajale su se medalje. Onda, kako je vrijeme odmicalo, a ta generacija se polako opraštala od košarke, nastala je jedna velika rupa. Mogu reći da je moja generacija još uvijek imala kvaliteta i sa pravom smo na takmičenja odlazili sa velikim ambicijama. Nažalost, uvijek nam je nedostajao onaj jedan korak do medalje” – kazao je bivši hrvatski reprezentativac i nastavio:
“Danas moramo biti realni pa priznati da je košarka u velikom problemu i da tu više nema kvaliteta. Još uvijek se nađe neki pojedinac vrhunskog kalibra, ali to nije dovoljno za ozbiljan rezultat. Mala je baza igrača, iz godine u godinu sve je slabije. Jedan primjer – solidan poznavalac sporta i košarke u Hrvatskoj, kada pogleda spisak igrača za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, možda je čuo za pola igrača. Za onu drugu polovinu nikada nije čuo, što je vrlo ozbiljan znak da je ovaj sport u strahovitom padu. Volio bih da sam u krivu, ali mislim da još dugo nećemo moći računati na ozbiljan rezultat”.
Kao član juniorske reprezentacije Hrvatske, koja se 2002. godine okitila evropskim zlatom, Tomas sa određenom dozom gorčine u glasu pričao je koliko su od tog prvenstva druge zemlje košarkaški i igrački profitirale, za razliku od naših zapadnih komšija.
“Imali smo mi kvaliteta. Predvođeni Rokom Ukićem, bio je tu Marko Banić, ja… Iz te generacije bilo je četiri, pet igrača koji su napravili ozbiljne karijere, ali to nije bilo dovoljno da bi se napravio iskorak i rezultat u seniorskoj selekciji. Dobro se sjećam, juniori Španije tada nisu napravili ništa, ostali su bez medalje, ali su dobili igrače kao što su Mark Gasol, Rudi Fernandez, a koji su godinama poslije bili nosioci igre seniorske reprezentacije i osvajali odličja. U finalu smo savladali Sloveniju, koja je to takmičenje igrala na krilima Vujačića, a svi znamo kakvu je NBA karijeru imao, zatim Lorbeka…” – prisjetio se Tomas.
Tomas se od reprezentativnog dresa oprostio 2017. godine nakon Evropskog prvenstva u Istanbulu. “Kockasti” su tada u osmini finala zaustavljeni od selekcije Rusije, što možda i nije tako dobar rezultat, ali su učestvovali na velikom takmičenju.
“Ja sam nakon Evropskog prvenstva 2015. godine, a koje se igralo i u Hrvatskoj, rekao zbogom reprezentativnoj karijeri. Međutim, na nagovor saigrača, jer sam imao zaista odličnu sezonu u Cedeviti, a i bio sam zdrav, što je za mene pomalo iznenađujuće (smijeh), odlučio sam pomoći ekipi i nastupiti na takmičenju u Istanbulu. Ta reprezentacija je još uvijek imala kvaliteta i osnova na kojima smo gradili određene ambicije. Imali smo Darija Šarića koji je bio na vrhuncu, zamalo je bio i ruki godine u NBA ligi. Bio je tu i Bojan (Bogdanović) i još nekolicina odličnih igrača, ali nije se dalo da napravimo korak više”.
Mišljenja su oprečna u tome šta je glavni uzrok ovakvog stanja u hrvatskoj košarci. Jedni ističu da je to nedostatak kvaliteta, dok drugi smatraju da je krivac lošim rezultatima neadekvatan rad.
“Kada je u pitanju seniorska selekcija, ja mislim da tu nema kvaliteta. Mi se nismo u stanju kvalifikovati na takmičenje sa igračima koji igraju u Evropi. Zavisimo od dva igrača, a košarka je takav sport da se može desiti da jednu utakmicu pobijedite na kvalitet pojedinca. Ali, ne zavaravajmo se. Za ozbiljan rezultat potrebno je deset kvalitetnih igrača, a mi to nemamo” – kritičan je Tomas.
Ni kada je u pitanju klupska košarka u Hrvatskoj, naš sagovornik nema mnogo toga lijepog za reći.
“Klupska košarka je nestala. Tri kluba, koja su u nekom poluprofesionalnom ritmu, najlošiji su u ABA ligi, što samo po sebi sve govori. Bez pronalaženja načina za kontinuirano finansiranje i ulaganje u košarku, mislim da ćemo se teško izvući. Da me ne shvate pogrešno, uvijek će biti talenata, pojedinaca koji će odskočiti, visoke djece koja će uz malo znanja doći do NBA lige. Ali za kvalitetne igrače, naročito na spoljnjoj liniji, treba stručan rad” – jasan je bio Tomas.
Iz Hrvatske sve češće dolaze oštre izjave protiv ABA lige. Nastupajući za Cedevitu, Cibonu i Igokeu, Tomas je igrao regionalno takmičenje i ističe da je ono izbacilo nemali broj igrača vrhunskog kalibra.
“ABA liga je, po meni, odličan izbor za hrvatske klubove. Ali, ko nam je kriv ako ne možemo naći sredstva za finansiranje košarke, koja je bila sport broj jedan, a sada je tek iza fudbala i rukometa. Mada, kada smo već kod toga, rukomet živi na reprezentativnim uspjesima, inače je tužna priča kao i košarka kada su klubovi u pitanju. Teško da će se podići u skorije vrijeme na neki viši nivo bez aktivnog uključivanja države. Nema niko interesa da ulaže sopstveni novac, mladi igrači potpuno neafirmisani odlaze dalje. Čak i u druge klubove u ABA ligi, dok Zadar, Split, Cibona nemaju igrača. Nisam optimista” – iskreno je analizirao nekadašnji šuter “Kockastih”.
Cedevita, bivši Tomasov klub, imala je viziju, novac ali ne i dovoljno razumijevanja u Zagrebu. Naš sagovornik ističe da ga lijepe uspomene vežu za godine provedene u tom sjajno organizovanom kolektivu, gdje je po drugi put u karijeri radio sa trenerom koji je za njega bio i ostao broj jedan.
“Boža Maljković. Najviše sam volio raditi sa njim i čast svima, ali za mene je on broj jedan. Ja sam zbog njega i došao u Cedevitu i iskreno mi je žao što je napustio klub nakon dvije velike evroligaške pobjede nad Panatinaikosom i Žalgirisem. Inače, moram napomenuti da je Cedevita dala jako puno za hrvatsku košarku i od kada su otišli u Ljubljanu, sve se dodatno urušilo. Nikada nisu imali podršku domaće javnosti, a mnogo toga su uradili” – kazao je Tomas.
Sa svojih 20 godina i naš sagovornik je napustio Zagreb i preselio se u glavni grad Španije. Jedan je od rijetkih Hrvata koji su obukli dres kraljevskog kluba.
“Bilo je to drugačije vrijeme. Iz jednog malog, da kažem kvartovskog kluba Zagreba, otišao sam u Real. Sjećam se, već krajem te sezone morao sam se odlučiti kuda ću dalje. Prirodno je bilo da iz Zagreba prvo pređem u Cibonu i onda idem dalje. Ali, u tom trenutku meni se dosta toga pokrenulo i ispalo je da je jedina opcija koju sam imao bila NBA liga. I onda se pojavio Real. Boža Maljković je stupio u kontakt sa mojim ocem i agentima i prelomio sam – Madrid prije Amerike” – ispričao je Tomas i dodao:
“Sada kada razmišljam o tom periodu, možda bi bilo bolje da sam otišao u SAD, jer u Evropu se poslije NBA uvijek možeš vratiti, ali nije mi žao. Real je najveća sportska institucija u Evropi i ponosan sam što sam tri godine proveo tamo i bio dio čitavog tog sistema. Imao sam šansu, minutažu, ali nikako nisam uspijevao da ispoljim svoj napadački potencijal”.
Iako, kako sam kaže, njegova karijera nije išla linijom kojom je on zamišljao da će ići, te da su ga brojne povrede omele da igrački eksplodira, jedna sezona, zemlja i jedan klub dobili su Marka Tomasa u pravom sjaju.
“Ta sezona 2011. u Fenerbahčeu je ona koju ću sigurno dugo pamtiti i koja je i obilježila moju karijeru na neki način. Bio sam u pravim, zrelim igračkim godinama i sve mi je polazilo za rukom. Predvođeni sa klupe Nevenom Spahijom, osvojili smo domaće prvenstvo, kup, ali još uvijek osjećam žal što smo ostali bez četvrtfinala Evrolige. Sjajnu ekipu smo imali i po mnogima smo bili jedan od favorita za samu završnicu” – rekao je Tomas.
Nakon toga, uslijedila je teška povreda i tri godine velike borbe do potpunog oporavka.
“Bio sam u punoj snazi, sjajna sezona iza mene i nakon toga sve nestaje. Tri godine me je bilo jako malo na parketu, u određenim periodima nikako” – uz bolan osmijeh komentariše Marko Tomas teške godine, koje su i okrenule njegovu karijeru u drugom smijeru.
Nakon oporavka od povrede, ovaj hrvatski košarkaš nastupao je za Cedevitu, Cibonu, TED Ankaru, Zabok, Igokeu i Gaziantep, na čijem kormilu je bosanskohercegovački stručnjak, Nenad Marković.
“U dva navrata sam bio u Gaziantepu i zaista sam uživao raditi sa Nenom. Jedan veliki čovjek, igrač i stručnjak. Čak sam imao priliku igrati protiv njega – on je bio na zalasku karijere, a ja na nekom svom vrhuncu, koliko možeš biti na vrhuncu u 20-tim godina u Zagrebu. Nije Neno trener za svakoga, ali ukoliko mu se otvori put za neki veći iskorak, ja sam siguran da će je iskoristiti. Vrhunski je stručnjak” – objasnio je Tomas.
Od ribolova na Jadranu, preko fudbala u Splitu, košarke u Hrvatskoj, Zagrebu, Madridu, Laktašima, Turskoj, putovali smo kroz godine i decenije i polako priveli kraju priču sa jednim od sigurno najinteresantnijih hrvatskih košarkaša, za koga mnogi stručnjaci tvrde da bi bio broj jedan da mu sreća nije okrenula leđa kada su povrede u pitanju.
Na odlasku, ponovo smo se susreli sa skakavcima i Marka Tomasa ostavili da se priprema za trodnevno ribarenje, sa nekom dječačkom euforijom i srećom što će, kako sam kaže, “guštati” sa svojom ekipom, a potom se vratiti u mirnu porodičnu luku u Križevcima, gdje sada živi sa suprugom Ružom i troje djece – Anteom, Divom i Zvonimirom.
Piše: Maja Kostović
