Foto: TT News Agency/Bjorn Larsson Rosvall/via REUTERS

Dugo su vodili borbe sa vjetrenjačama, a onda su sunarodnici Rembranta, Erazma Roterdamskog uz tonove di-džejeva počeli stvarati priču predivnu kao njihove lale i uz dosta truda, znanja, pokušaja stvorili su svjetskog šampiona u ženskom rukometu. 

Država koja je svijetu podarila neke od najboljih slikara svih vremena poput Rembranta, Rubensa, Van Goga, je na poklon u 16. vijeku dobila svoj sinonim. Kada neko spomene Holandiju prva asocijacija većini ljudi budu lale i obrnuto. Karolus Klusius je ime kojem će Holanđani biti vječno zahvalni, jer je prvi iz Osmanskog carstva donio lukovice lala, koje je dobio na poklon. Toliko je njihova boja, izgled, miris oduševila domaće stanovništvo da je počela velika proizvodnja i jednom trenutku im je cijena bila ogromna da su ljudi prodavali kuće i zemljište da bi mogli da se bave proizvodnjom ovog cvijeća.

Kasnije je država to spriječila, vratila sve u normalne tokove i zahvaljujući tome danas imamo ogromna prostranstva raznih boja koja svakog ostavljaju bez daha. Sa svojim specifičnim izgledom prikazuju predivan spoj prirode i čovjekovog rada, oduševljavaju i djecu koja kada počnu crtati, cvjetovi im liče na lale.

svijeta, Na gostovanju: Lale na vrhu svijeta
Printscreen

Dugo su klincima fudbaleri bili glavne zvijezde, a i kako ne bi kada kroz istoriju stvorite imena poput Johana Krojfa, Marka van Bastena, Franka Rajkarda, Ruda Gulita, Patrika Klajverta, Veslija Snajdera, Arjena Robena i još mnogo, mnogo vrhunskih igrača kojima se svijet divio i divi. Ipak ljudi zaduženi za sport odlučili su početkom ovog vijeka da stvore i ženske sportske idole. 

Najmudrije glave Holandije u rukometu, pojačane sa raznim sportskim stručnjacima su od 2001. godine krenuli u stvaranje nečega što se zove svjetski šampion. Naravno nije sve išlo kako treba, dosta problema ih je spriječavalo da sve ide glatko. Poput arhitekata planirali su svaki detalj, detaljno sve analizirali, gledali i učili od ostatka svijeta i sve to uklapali u želji da stvore stil igre koji neće biti ni skandinavski, ni njemački, ni balkanski, nego holandski. Baš kao što su Van Goga zvijezde podsticale na razmišljanje, tako su i oni poslije pet godina smislili plan i program da stvore svoje rukometne zvijezde. 

Prvo su krenuli sa stvaranjem i školovanjem trenera, koji su počeli praviti njihov stil igre. Paralelno sa tim su počeli otvarati škole rukometa za djevojčice širom države, što je bila sjajna prilika da ti novi treneri od najmlađih kategorija počnu stvarati svoje buduće nosioce igre. Kako su se te mlade rukometašice počele razvijati, tako su sa 16 godina najbolje odvođene na Akademije rukometa i sa njima su, baš kao i u Portugalu, najbolji klubovi u zemlji potpisivali ugovore. 

Kada su stekle iskustvo igranja utakmica u seniorskom rukometu, mnoge su bile poslane u najbolje rukometne ekipe u Njemačku i Skandinaviju. Cilj toga je bio da steknu još više iskustva, znanja, a pritom sa igranjem u domaćoj ligi već su imale dovoljno znanja i samopouzdanja da u tim novima sredinama ne budu one koje će grijati klupu. 

Tako je sada već čuvena Niki Grot sa dvadeset godina otišla u Dansku, Luis Abinj sa 18 u Njemačku, gdje je u istom klubu godinu kasnije sačekala takođe osamnaestogodišnju Tes Vester. Ivet Broh je otišla u Španiju, a Estavana Polman je krenula put Danske. Sve one, sem Grot koja je nešto starija, su otišle u inostranstvo 2010. ili 2011. godine. One su postale glavni kostur ekipe koja je će ponovo početi da redovno ide na velika takmičenja.

Rezultati naravno nisu odmah došli, ali su Holanđani imali strpljenja i povjerenja u tu generaciju i trenera Henka Groenera. Na prva dva prvenstva svijeta su bili na 15. i 13. mjestu, a u Evropi su bili sedmi. I onda je došlo Svjetsko prvenstvo 2015. godine, samo pet godina nakon što su poslali svoje najveće nade da u inostranstvu skupljaju znanje i kada su sve one već napunile po 22-23 godine stigao je prvi rezultat.

Kroz grupu su se prošetale sa samo jednim remijem, u osmini finala su deklasirale Srbiju i onda je došao trenutak istine u četvrtfinalu sa Francuskom. Tu je bila nezaustavljiva Polman i sa deset golova je odvela svoj tim u borbu za medalje, gdje su savladali Poljsku, ali je u finalu bila bolja Norveška. 

U naredne tri godine su na prvenstvima svijeta i Evrope uvijek osvajale medalju, dok su na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru, gdje je Holandija prvi put nastupila, bile četvrte. U Rukometnom savezu su shvatili da im nedostaje još taj mali korak do vrha i njega su vidjeli u Francuzu Emanuelu Manojadu. Otišle su na Svjetsko prvenstvo u Japanu, uz dosta sreće su prošle grupu i onda od eliminacione faze kreće priča koju holandski farmeri gledaju svake godine. 

Ta ogromna polja lala ne bi bila tako predivna da u njih nisu uloženi sati, dani i godine rada i kada dodate da su lale same po sebi predivan cvijet, baš kao što je ova generacija bila talentovana, to cvijetanje na vrhu svijeta je prosto moralo doći. Tog 15. decembra su se sigurno svi ljudi uključeni u holandski rukomet sa suzama u očima i puni ponosa sjetili te 2001. godine kada su odlučili da stvore nove šampione svijeta i za to im je bilo potrebno 18 godina. 

Naravno sada se ide dalje, tu su Olimpijske igre u Tokiju gdje se cilja zlato, a takođe nastavili su da stvaraju neke nove buduće svjetske rukometne zvijezde. Već sada u reprezentaciji vidimo mlade djevojke poput Larise Nuser, Bo van Vetering, Nikite van der Vliet, Dione Husner

Ovo je priča o tome kako se pametnim planiranjem, radom, znanjem i uz malo sreće stiže do vrha. Holanđani očigledno imaju tu notu, jer su paralelno sa rukometašicama stvorili i najpoznatije svjetske di-džejeve, a kolika je njihova popularnost govori i to da je jedan od njih Armin van Buren zajedno sa Kraljevskim orkestrom za koncerte održao nastup za kralja Vilema-Aleksandera. Koliko god to čudno zvučalo da jedan kralj sluša di-džeja, u državi koja je dala toliko umjetnika, neke od najčuvenijih piva i sportista, kvalitet i rad se poštuju i cijene.

Piše:Dejan Jovičić

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime