
Nakon zaista blijede performanse Čelsija u jučerašnje porazu od Vest Hema se postavlja zaista validno pitanje koje glasi na šta su potrošeni onoliki novci?
Čelsi je u duelu prvog kola Premijer lige Engleske u remiju sa Liverpulom od 1:1 dao zalet svojim navijačima koji su povjerovali da bi ovo mogla biti sezona kada će se “Plavci” vratiti na prave staze, s obzirom da su proteklu završili kao desetoplasirani u šampionatu.
To se i dalje može desiti, ali znakovi za upozorenje da Čelsi ima ozbiljnih problema su viđeni u duelu sa Liverpulom, a tek šta reći u najsvježijem porazu tokom gradskog derbija protiv Vest Hema.
Recimo u okršaju protiv Liverpula je zadnja linija Čelsija imala izuzetnu promaju u vidu ulazaka krilnih napadača “Redsa” iza leđa njihovih bekova.
Upravo je tako i došao gol Mohameda Salaha, koji je na njihovu sreću poništen zbog ofsajda, a pored toga primijetilo se da imaju problema pri odbrani skoka tokom centaršuta ili ubacivanja lopte nakon kornera.
Svi ovi problemi su zamaskirani činjenicom da je u meču sa Liverpulom Čelsi bio zaista ofanzivno solidan te su imali nekolicinu prilika da dođu i do trijumfa, ali sve loše je juče došlo do potpunog izražaja.

Vest Hem je tako ostvario terensku dominaciju gdje je fizički razbio vezni red Čelsija, dok su laserski navođene lopte možda i jednog od najboljih pojačanja Premijer lige ovog ljeta terorisala odbranu kluba.
Riječ je o Džejmsu Vord-Prausu koji je imao dvije odlične asistencije i to jednu gdje je Vest Hem do gola došao nakon skok igre iz kornera te udarca glavom Najefa Aguerda, dok je druga bila upućena ka Mikailu Antoniju koji je svojom snagom izgurao čuvara te postigao prelijep gol sa nekih 20-ak metara.
Kompletna priča je zaključena nakon šot je Lukas Paketa u pogodak konvertovao jedananaesterac, a na kraju ispostaviće se utješan gol za Čelsi je bilo djelo Karnija Čvukvuemeke.

Na kraju dana kada se sve stavi pod jednu lupu, može se zaista postaviti pitanje na šta je Čelsi potrošio onolike novce tokom ljetnjeg transfer roka.
Naime, Čelsi je na 20 izlaznih transfera inkasirao 254.90 miliona evra dok je na 18 ulaznih transfera potrošio 385 miliona evra za finansijski minus u ovom aspektu od 130.20 miliona evra.
To je zaista nevjerovatno i da prije nego nastavimo dalje da razjasnimo da većina najvećih transfera u klub tokom ljeta nisu niti sekunde loši fudbaleri već se radi o jednoj drugoj kompleksnijoj situaciji koja bi kobno mogla da košta Čelsi.

Čelsi je kako bar to za sada izgleda radio na podizanju ega otimanjem transfer meta od svojih najvećih rivala u Premijer ligi Engleske.
Čisti primjer toga je dolazak Romea Lavije za 62.10 miliona evra koji je do samog prelaska iz Sautemptona u Čelsi u mislima većine na Ostrvu trebao postati novi igrač Liverpula.
Uskočio je tu Čelsi te ga je doveo u svoje redove, kao i mnoge druge te se nekako stekao utisak kako su kupljena vrhunska i skupocjena pojačanja na kojima nije planski rađeno.

Da sve bude jasnije, mnogi fudbaleri su dovedeni u Čelsi tokom ljeta bez razmišljanja o deficitarnim pozicijama i o onome šta tačno treba londonskoj ekipi da bi se poboljšala pred početak sezone.
Ponovo im je nakon sklanjanje po strani Romelua Lukakua trebao siguran izvor golova, rasni centarfor, a Čelsi je u sklopu toga doveo i dalje nedovoljno iskusnog 22-godišnjeg Nikolasa Džeksona za čak 37 miliona evra i to šta više nakon samo jedne sezone u kojoj je odigrao preko 30 utakmica u svim takmičenjima te u kojoj je postigao preko deset golova (38 mečeva, 13 golova).
Opet je ovaj transfer izgledao kao onaj gdje mnogi pričaju o dovođenju Džeksona na šta je Čelsi rekao “pa ajmo da ih mi preteknemo i kažemo evo vidite naš je, najbogatiji smo i najjači smo u tom aspektu”.

Naravno ovakav samoubilački rad na transfer tržištu za Čelsi je hroničan već nekoliko godina, a sada je sve to došlo na naplatu te je pred šefom stručnog štaba kluba Mauricijom Poketinom zaista jedan tantalski posao.
Jasno je da su zbog svega što je Čelsi napravio tokom posljednih 20 godina, od osvajanja Lige šampiona do nekolicine naslova Premijer lige Engleske, ambicije kluba na najvišem mogućem nivou.
Ali, iste bi se mogle malo smanjiti te bi se trebalo krenuti u rekonstrukciju modela rada kluba i na tome da se iskorisiti glavna prednost fudbalera koje su doveli u posljednje dvije sezone.
To su njihove godine, to jest radi se o veoma mladim igračima koji bi uz pravilan rad te bolju selekciju menadžmenta Čelsija u vidu budućih transfera mogli biti nosioci igre “Plavaca” te sa klubom iz Londona se ponovo vinuti u najviše visine kako engleskog tako i evropskog fudbala.