U prethodnih nekoliko dana braća Srđan i Peđa Lončar odlučili su raskinuti saradnju sa banjalučkim timom iz “Borika”, a u dosta zanimljivom razgovoru za MeridianSport mlađi od braće Lončar (Peđa), govorio je o razlozima raskida ugovora, kako izgleda život košarkaša uz redovan posao, koji su dometi Borca u Drugoj ABA ligi, a na kraju smo se dotakli i nekih “sretnijih” vremena kako to starije generacije vole reći uz finalnu poruku za mlade sportiste sa akcentom na košarkaše.
Peđa Lončar jedan je od onih igrača, uz svog brata Srđana, koji je dugi niz godina tavorio u Prvoj ligi Republike Srpske, a kada se konačno napravio određeni iskorak solidnim partijama i redovnim minutama odlučio je da na pola sezone označi kraj puta i saradnje koja je na neki način bila podrazumijevana, posebno u sezonama koje su iza nas, kada su braća Lončar bili sinonim za Borac, ali i obrnuto.
“Do prekida saradnje došlo je zbog više stvari, a najviše zbog činjenice da to više nije onaj Borac zbog kojeg smo ostavljali srce na parketu tolike godine. Nebitno o kojem rangu se radilo, bila to Druga liga Republike Srpske, Prva liga ili Premijer liga, to više nije taj Borac. Srđan i ja smo uvijek igrali iz ljubavi prema klubu, nebitno na parketu ili posmatrajući sa klupe, ali jednostavno više nismo mogli nastaviti” – rekao je na početku razgovora za MeridianSport Peđa Lončar.
Borac je sa dosta ambicija ušao u ovu sezonu, uloženo je mnogo više novca nego ranijih godina, ali rezultati to barem u dosadašnjem dijelu sezone nisu ispratili.
“To je ono šta naglašavam, Borac je u cijeloj ovoj priči postao usputna stanica, a ne konačno odredište, pa zbog toga na terenu nema toliko žara i borbe za grb, te za pobjedu. Stvorila se takva situacija da se gleda da klub bude samo odskočna daska, a totalno su nebitni rezultati kada nema hemije niti svjesnosti renomea kluba čiji dres se nosi. Mislim da zbog svega toga izostaje rezultat u ovoj sezoni” – počeo je priču Lončar, a potom se nadovezao na “balon” Druge ABA lige na Zlatiboru gdje upravo on i brat Srđan nisu otputovali sa ostatkom ekipe:
“Tamo nismo otišli na našu inicijativu i to nije razlog raskida saradnje. Kao što velika većina već zna, brat i ja imamo redovne poslove, a taj format turnirskog takmičenja Druge ABA lige ne odgovara nam prosto iz razloga što su prvobitno, ako se ne varam, trebalo je da se održe tri takva turnira u trajanju od deset dana ponaosob, što je mnogo odsustva sa posla. Na početku sezone je bila priča da će se igrati svake srijede i to bismo mogli iskombinovati, ali potom smo se usaglasili sa klubom da turnire ne možemo ispoštovati”.
Kada su u pitanju planovi za budućnost, braća Lončar žele da odmore kako psihički, tako i fizički, a mlađi Lončar posebno je istakao činjenicu sa kojom se nimalo lako ne može pomiriti da je njegov stariji brat Srđan poslije 22 godine u klubu napustio Borac. Individualni treninzi i teretana nešto su čega ne žele da se odreknu, a kada je u pitanju košarkaški put uslijedila je kratka rečenica: “Nikad se ne zna”.
“Momcima želim svu sreću, ne bih prognozirao ništa, a sve što im od srca želim jeste da sezonu završe bez povreda” – prijateljski nastrojen Peđa Lončar uputio je poruku sada već svojim bivšim saigračima.
Potom smo se dotakli kako je bivši bek crveno-plavih rekao “rata za istoriju i ime kluba” i prethodnih godina u kojima je Peđa Lončar otvoreno branio stavove i OKK Borac u duelu protiv SKK Borac.
“Iz ove perspektive kao i tada sam gledao na to da je to pod navodnike rat za ime i istoriju kluba. Nije slučajno, to je ogromna istorija, veliki klub, a ogromno značenje ima igrati za klub takvog renomea. To će uticati na to kako će se igrači ponašati na terenu, a mislim da će vrijeme pokazati ko će na kraju biti pobjednik tog, nazovimo, rata”.
Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, sport je još uvijek na takvom nivou da iako ste sportista koji igra najviši rang nacionalnog takmičenja mnogi ne mogu da “prežive” samo od toga, što zahtjeva dodatno zalaganje i utrošenu energiju na poslovima koji nemaju baš veze sa sportom kojim se bavite. Upravo na tu temu uz jednu lijepu i poučnu poruku za MeridianSport govorio je Lončar.
“Ako se radi i igra u istom gradu, a pritom imaš iskustva, pri čemu mislim da nije u pitanju mlad igrač, jer to zahtjeva da se više trenira i ujutru i naveče… Garantujem da se može igrati i raditi ako postoji neko prethodno iskustvo, dosta odricanja treba, ali sve je do želje jer se i nakon posla mogu odraditi dva ili čak tri kvalitetna treninga. Pri tome mislim na teretanu, timski trening, pa poslije šuterski, tako da stvarno ima vremena samo je u pitanju želja i energija”.
Uporedio je bivši košarkaš banjalučkog Borca današnji period sa prošlim vremenom gdje košarka bila na mnogo većem nivou nego danas, makar u Banja Luci.
“Nažalost, nisam rođen u tim ‘sretnijim vremenima’, rođen sam 1993. godine tako da znam ova ‘teža vremena’, ali ono što mogu zaključiti ogleda se u tome da su danas mnogo bolji i kvalitetniji uslovi za treniranje. Opet sa druge strane, ne radi se kvalitetno kao prije u smislu što djeca lako odustaju, a smatram da to prije nije bio slučaj. Takođe, kolektivni sportski duh i impozantni rezultati reprezentativnih selekcija svih sportova uticao je na to da ne odustaju. Iskreno, volio bih da sam živio u tom vremenskom periodu, sve je nekako iskrivljenije tako da nije slučajno da se taj neki period procvata jugoslovenskog sporta spominje kao ‘bolje vrijeme’, u sportskom smislu” – opisao je Lončar, a za kraj je poslao upečatljivu poruku svim mlađim naraštajima i ljubiteljima sporta:
“Napredak nije nešto što se dešava preko noći, za iskorak je potrebno vrijeme i dosta, dosta odricanja i nije slučajno što je to tako. Kompletno društvo postalo je takvo da bi svi, apsolutno sve, da steknu preko noći što nije moguće. Moj savjet mladima je da treniraju strpljivo i marljivo sve dok ne vide neke rezultate, a kada se desi tako nešto onda će dobiti još više motiva i želje za daljim treniranjem. Pored toga, zamolio bih ih da istim intenzitetom budu posvećeni školi, jer moraš imati paralelan put za svaki slučaj”.
Nastavak profesionalne košarkaške karijere za braću Lončar kao što smo već napisali u redovima iznad može se okarakterisati epitetom “nikada se ne zna”, ali lijepa poruka koju ste mogli pročitati u posljednjim redovima ovog intervjua ogleda se u činjenici da je škola nešto što se nikada ne smije zapostaviti, pa kakvu god sudbinu da nosi budućnost.
