Foto: FK Borac/Facebook

U prvom kolu kvalifikacija za Ligu šampiona, Borac je eliminisan od Kluža pogotkom Aleksandrua Kipčiua u 118. minutu. Šampion Bosne i Hercegovine je bio na korak od penala, međutim svi oni kojima je crveno-plava boja bliska srcu mogu i moraju biti ponosni. Da nije ukinuto pravilo gola u gostima, tim iz Banja Luke bi prošao dalje.

“Gradski stadion” u Banjaluci dugo nije bio ispunjeniji kao što je to bio slučaj u utorak veče. Borac se u Rumuniji nije proslavio, izgubio je 3:1, a moglo je da bude i mnogo više. Smušen, uplašen, neiskusan i sa previše poštovanja prema protivniku… Ipak, i takav je uspio da kući donesen aktivan rezultat pred revanš.

Da može igrati protiv boljih i skupljih od sebe, pogotovo na domaćem stadionu, “Velikan iz Platonove” je pokazao prošle godine kada je do posljednjih trenutaka igrao egal meč protiv Rio Avea koji je sedmicu kasnije eliminisao Bešiktaš, a onda na penale ispao od jednog giganta kakav je Milan.

Marko Maksimović i njegov stručni štab su između dva duela sa Klužom odradili veliki posao u pripremi utakmice i ispravljanju grešaka iz Rumunije. Od prvog minuta, Borac je izašao hrabro, pametno i požrtvovano nošen domaćom publikom koja je zaista bila dvanaesti igrač. 

Borac, Pod lupom: Borac je protiv Kluža opravdao svoje ime, BORAC!
Foto: Nikola Kulaga/FK Borac.net

Ako se gleda isključivo papir i novčana vrijednost tima, Kluž je skuplji od Borca pet puta. Međutim, novac ne igra uvijek ključnu i presudnu ulogu i to se vidjelo u revanšu. Rumuni su doduše bili ponovo konkretniji na individualni kvalitet. Dvije odlične šanse u prvom poluvremenu, zicer u finišu drugog poluvremena i još dvije prilike prije postignutog gola u produžetku…

Borac vile možda jesu pronosale u tim momentima, ali tu sreću treba i zaslužiti, a Borac je zaslužio pristupom i stavom na travnatom terenu. Kada si individualnim kvalitetom inferiorniji u odnosu na protivnika, jedini način da ga poraziš je timska igra, hladna glava, poštovanje plana igre i maksimalno požrtvovanje. Borac je sve to imao u revanšu.

Skoro sve šanse koje su se Borcu ukazale u oba meča, banjalučki klub je znao objeručke da prihvati. Sve to je bilo dovoljno za neriješen ukupni rezultat na svega par minuta od penala. Nažalost, u produžecima je do izražaja došla i velika razlika u fizičkoj spremi oba tima. Dok je imao snage, Borac je parirao, međutim kada je nestalo, Kluž je jednostavno bio nedodirljiv u dodatnih 30 minuta i dolazio je u prilike kako je htio.

Borac, Pod lupom: Borac je protiv Kluža opravdao svoje ime, BORAC!
Foto: Nikola Kulaga/FK Borac.net

Ono što nije išlo na ruku treneru Maksimoviću, to je povreda komadanta odbrane Marka Jovanovića. Nekadašnji igrač Partizana je još jednom u revanšu potvrdio svoju klasu i koliko samo njegovo prisustvo na terenu i dirigovanje iz defanzive znači ekipi i koliko čini sve oko sebe boljim i sigurnijim.

Najbolji primjer je svakako mladi Đorđe Milojević koji se našao na udaru kritika sa svih strana nakon meča u Klužu kada su na vidjelo isplivale sve njegove mane i neiskustvo ovakvih utakmica. Međutim, kada je danas imao pored sebe prekaljenog Jovanovića, pokazao je sigurnost i stabilnost.

Jedan od heroja večeri bio je i golman Nikola Ćetković. Zbog povrede, startni čuvar mreže Bojan Pavlović je odsutan već duži period, a sada nije bilo ni Nikole Lakića, te je u vatru gurnut treći izbor na poziciji golmana. Ne samo da se to nije osjetilo sinoć, nego je Ćetković prikazao jednu od najboljih partija među Borčevim stativama u posljednjoj deceniji.

Zbog njegovih izvanrednih bravura i sigurnosti među stativama, velika je šteta što Borac nije uspio da se dokopa penala jer je utisak da bi momentum i sinergija “Gradskog stadiona” i igrača dodatno podigla Ćetkovića da postane glavni junak potencijalno ogromnog uspjeha. Ipak, kao što je i sam trener Maksimović rekao, Borac je možda ispao od Kluža, ali je dobio domaćeg golmana na duge staze.

Borac, Pod lupom: Borac je protiv Kluža opravdao svoje ime, BORAC!
Foto: Nikola Kulaga/FK Borac.net

Odličan je bio i Borčev vezni red. Aleksandar Vojnović je još jednom potvrdio zašto je zacementirao svoje mjesto u startnih 11, a banjalučkoj publici se na najbolji mogući način predstavio i Amar Begić. Svoju klasu Stojan Vranješ je odavno dokazao više puta, a da je majstor postizanja pogodaka iz “nemogućih” situacija, pokazao je i sinoć.

Za partiju kakvu je Borac odigrao protiv Kluža u Banjaluci, ogromne pohvale mora da dobije trener Maksimović i njegov stručni štab. Priprema utakmice je bila odlična, ali način i energija kojom je vodio utakmicu, priča je za sebe. Ne samo da je podizao svoje igrače, nego je znao da prepozna momenat i kada publiku da dodatno “raspali”.

Pored toga, trener crveno-plavih je pokazao i veliku dozu zrelosti na pres konferenciji. Borac možda nije uspio da prođe Kluž, ali Banja Luka se može i mora ponositi svojim Borcem. Igrači su natopili dres znojem, nisu se štedili niti u jednoj situaciji i nema niti jedne osobe koja može nešto argumentovano da im prigovori. I kao što je sam Maksimović rekao, Borac možda nije imao sreće ni na žrijebu, možda nije uspio da izdrži još par minuta, ali Borcu će se vratiti.

Možda već ovog ljeta… Put u Evropi nije završen, slijedi dvomeč sa Linfildom iz Sjeverne Irske, te treba ići (dvo)meč po (dvo)meč. Sa ovim pristupom, u ovim evropskim kvalifikacijama Borac može sve potencijalne rivale da prođe.

Borac, Pod lupom: Borac je protiv Kluža opravdao svoje ime, BORAC!
Foto: Nikola Kulaga/FK Borac.net

Ovaj dvomeč je još jedna važna lekcija i Borcu, ali i svim domaćim klubovima i domaćoj javnosti. Veoma često se “naši” klubovi unaprijed otpisuju protiv klubova kao što su Seltik, Kluž, APOEL, BATE Borisov i slični, iako se u praksi radi o ekipama protiv kojih se može igrati, pogotovo u ljetnom periodu kada maltene niko nije uigran.

Zrinjski je eliminisao Utreht i umalo prošao APOEL u sred Nikozije. Sarajevo je igralo više nego korektne utakmice protiv Seltika, uz dobar otpor BATE Borisovu prije dvije sezone. Pa i bijeljinski Radnik je stigao do penala protiv Spartak Trnave koja je izbacila Legiju godinu ranije i igrala egal sa Crvenom zvezdom. Borac je takođe protiv Rio Avea i Kluža pokazao da se može, samo je neophodno vjerovati malo više u svoj rad i svoje mogućnosti. A tome nikako ne pomažu “bijele zastave” i priče o “gigantima” iz Borisova, Nikozije i Kluža.

Ekipe tog renomea svakako zaslužuju veliko poštovanje, ali ništa više od toga, jer će inače krug nastaviti da se vrti na identični način. Počinje tako što u startu svi osim najvjernijih navijača otpišu domaće klubove, pa i neki igrači sami izgube vjeru, a onda obično iz te nesigurnosti proizilazi slab početak utakmice. U trenucima kada se shvati da se zapravo ne igra protiv “čudovišta” i da se može parirati, na semaforu uglavnom stoji zaostatak koji poslije nije lako nadoknaditi, pogotovo ako se zna da su navedeni protivnici na fizički puno boljem nivou.

Iz Borca su takođe stizale izjave kako je Kluž ekipa koja je lani pobijedila Romu, iako je recimo i taj Kluž prije tri sezone ispao ubjedljivo od luksemburškog Dudelanža. Isto kao što Kluž nije bolji od Rome, tako ni Dudelanž nije bolji od Kluža. Iznenađenja se u fudbalu i sportu dešavaju… Ne samo iznenađenja, nego i mnogo veća čuda. Samo i za najmanje iznenađenje, a tek za čudo, potrebno je da apsolutno svi vjeruju u njega, jer se u suprotnom neće nikada desiti.

Borac, Pod lupom: Borac je protiv Kluža opravdao svoje ime, BORAC!
Foto: Nikola Kulaga/FK Borac.net

Bilo kako bilo, Borac je priredio svojoj publici prelijepo veče gdje je izostalo samo konačno slavlje. Utakmica protiv Kluža i njen pristup moraju biti smjernica crveno-plavima pred sve buduće evropske utakmice, bilo da se igra na domaćem terenu ili u gostima. I ne samo Borcu, nego svim ostalim bosanskohercegovačkim klubovima.

Bosna i Hercegovina je jedna od par država u Evropi koje nikada nisu imale predstavnika u grupnoj fazi nekog evropskog takmičenja, a jako rijetko se uopšte stizalo i do posljednje kvalifikacione prepreke. To je svakako poražavajući podatak ako se zna da su u evropskim grupama igrali klubovi iz amaterskih liga poput luksemburške (Dudelanž), irske (Šamrok i Dandalk) i letonske (Ventspilis).

Da li će to možda se promijeni ovog ljeta, saznaćemo za nešto više od mjesec dana. S obzirom na sistem kvalifikacija, uz malo sreće na žrijebu, Borac ima šansu da se “potuče” za to mjesto.

Piše: Miroslav Dragoljević

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime