Gettyimages

Na današnji dan prije dalekih 20 godina desio se noćni izlazak koji je Pol Pirsa zamalo koštao života. 

Priloška odredba za vrijeme u ovoj priči je 25. septembar 2000. godine, a mjesto odigravanja strašnog scenarija krije se u bostonskom noćnom klubu po imenu “Buzz”.  I danas je poprilično nejasno šta se tačno desilo te noći kada je legendarni košarkaš brutalno izboden čak 11 puta, što mu je kasnije mnogo uticalo na psihu odakle se i izrodio nadimak “The Truth”, ali i na kompletan životni put kao dodatni izvor inspiracije i energije koju je kanalisao na parketima širom NBA lige.

Bivši košarkaš i saigrač Pol Pirsa, a danas NBA analitičar Toni Bati, njegov rođeni brat i Pirs bili su “trio-fantastiko” kada je u pitanju noćni život u Bostonu tih godina. Kako su kružile priče u košarkaškim kuloarima Masačusetsa oni su poprilično često izlazili u provode po klubovima koji su važili za one “malo” opasnije, ali na parketu se to zaista nije osjetilo.

Kao veliki takmičari u noćnim provodima i sumnjivim disciplinama koje su sami određivali, nadmetanje se nastavljalo i ujutru kada je bilo bitno ko će se prvi pojaviti na treningu. Toni Bati je ipak morao odati priznanje Pirsu, što je u par navrata i priznao: “Ja bih dolazio u dvoranu oko 9 ujutru misleći kako sam prvi stigao, ali tamo bih zaticao Pirsa kako “mokar kao čep” već uveliko šutira.”

Zbog scenarija koji su doživjeli te zamalo kobne noći, vrlo lako se moglo desiti da cijela ta priča oko nadmetanja bilo košarkaškog ili onoga po flaši padne u drugi plan. Pošto postoji više verzija ove priče, predstaviću Vam ona dva najzastupljenija.

Prvo se mislilo da je Pol Pirs igrao ulogu kompletnog stranca koji je “uskočio” u tuču dvojice posjetilaca kluba koje i ne poznaje, pa je kao slučajni prolaznik usred tog haosa izboden, dok su braća Bati bili u toaletu.

Ona malo zvaničnija verzija, po kojoj je košarkaš Seltiksa svjedočio na sudu kaže da je Pirsu tokom razgovora sa dvije djevojke prišao jedan od napadača i navodno zaprijetio da mu se odmakne od sestre. U vrlo kratkom vremenskom periodu, dešava se da Pirs dobija udarac flašom od šampanjca u glavu, a zatim mu neko prilazi i zadaje 11 uboda u predijelu vrata i leđa. Jedan od uboda ispostaviće se kasnije zaustavio se samo nekoliko milimetara od srca, dok mu je neki od uboda zakačio pluća.

Po povratku iz taoleta braća Bati su zatekla Pirsa kako leži u lokvi krvi ne znajući šta se izdešavalo. Još uvijek u šoku ubacili su ga u auto i odvezli u bolnicu.

“Bilo je kao u filmu, nismo imali pojma koliko teško je povrijeđen, ali u takvim situacijama očigledno je takve stvari bolje i ne znati” – rekao je Toni Bati nekoliko godina kasnije dok je pričao o tom slučaju.

Pol Pirs, Pod obručem: Dan koji je Pol Pirsu promijenio život
Printscreen

“Više sreće nego pameti” – rekli bi tako na našim prostorima za situacije u kojima se zamalo gubi glava. Istim riječima opisaćemo i nevjerovatan oporavak Pirsa, koji je nakon samo dve sedmice bio u dvorani i šutirao trojke, iako su doktori strogo naglasili da mora mirovati, te da ne smije dizati ruke iznad visine ramena.

Kada se to sve izdešavalo, u toku je bila treća sezona tada mladog Pirsa u NBA karavanu. Dugo godina je krio kako se zaista osjećao, ali u godinama koje su prolazile otvorio se javnosti, pa smo na taj način saznali da je imao velikih problema sa depresijom i strahom sa kojima se suočavao svakodnevno.

Cijele dvije godine nakon nemilog događaja Pol Pirs je hodao naoružan pištoljima. Jedan je držao u ladici u autu, dok je drugi nosio sa sobom.

“Postao sam paranoičan, bojao sam se svoje sjenke. Nešto se nakon takvih situacija desi u čovjekovoj glavi, ne mogu Vam to opisati. Velika je trauma u pitanju, ne znaš ni kome da vjeruješ, koga da pogledaš, stalno se krećeš sa nekim oprezom i na prstima, spreman ako treba da ubiješ čovjeka” – pričao je u jednom podcastu Pirs prije nekoliko godina.

Da je tako zaista bilo, potvrdili su ljudi bliski Pirsu, a policijski nadzor njegove kuće 24 sata na dan i problemi sa nesanicom kumovali su tome da “The Truth” pronađe jedino mjesto gdje je siguran. To su bila dvorana, parket i neiscrpni treninzi gdje je provodio dvocifren broj sati na dan. Tamo se jedino osjećao sigurnim i bježao od surove realnosti u kojoj su mu u glavu ušli depresija, traume i paranoja.

Mnogi su baš zbog ove priče povukli određenu paralelu između Pol Pirsa i Kobija Brajanta, jer likovi koji su oni bili u privatnim životima uveliko su se razlikovali od ličnosti koje bi se pojavile na parketu i uništavale protivničke odbrane, a “trash talkom” ih dodatno dovodile do ludila. “Mamba mentality” i “The Truth” su ustvari identična stvar, surovo bježanje od okrutne realnosti u kojima su se u nekoliko trenutaka svoje karijere nalazili, pa bi svu negativnu energiju, frustraciju i bol neumorno “zatrpavali” u protivničku mrežicu.

Vjerovali ili ne, u toj sezoni 2000/2001 Pol Pirs je odigrao svih 82 utakmice, i to sa fantastičnim prosjecima od 25,3 postignuta poena i 6,4 uhvaćenih skokova po utakmici.

O tome šta je sve kasnije uradio u svojoj karijeri, od osvajanja Leri O’Brajen trofeja, preko MVP titule u finalu NBA lige 2008. godine, 10 All Star nastupa, 26 397 postignutih poena u karijeri, do činjenice da njegov dres sa brojem “34” visi pod svodovima “TD Gardena” mogao bih napisati knjigu, ali o tome nekom drugom prilikom…

Nije uzalud Šekil O’Nil uzviknuo rečenicu “Pol Pirs je je*ena Istina” kojom je, ispostaviće se kasnije, legenda Seltiksa i dobio karakterističan nadimak.

Piše: Dejan Gajić

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime