Foto: Reuters / KIERAN DOHERTY

Ovaj tekst priča o elegantnom fudbaleru koji je graciozno šprintao sa svih strana prema protivničkom golu, u dresu Arsenala. Podsjećanje na velikog francuskog kreativca koji je stavio pečat na “Nepobjedive“, sjajni Rober “Patak” Pires.

Kad se Rober Pires pridružio Arsenalu 2000. godine, javnost je bila mišljenja da je ekipa već bila kompletna. Ipak, Francuz je pružio onaj posljednji dodir gospodske klase koji ih je učinio jednom od najboljih ekipa u istoriji Premijer lige.

Pires je relativno kasno stigao u napad koji je nastavio predvoditi londonski klub do titule “Nepobjedivih“. Do trenutka kad je stigao iz Marselja u ljeto 2000. godine, Denis Bergkamp bio je već pet godina u Arsenalu, Fredi Ljungberg dvije, a Tijeri Anri je imao oko 11 mjeseci staža u “Tobdžijama“.

Patak, Prozor u prošlost: Patak koji je otplesao labudovu pjesmu na Hajberiju
Foto: Printscreen

Stigavši kao zamjena za još jednog slavnog elegantnog igrača, Marka Overmarsa, Rober je bio “kupljen” idejom o Arsenalovim ciljevima, uprkos velikom interesovanju Real Madrida i Juventusa, a ne treba zaboraviti da je igrač privučen i francuskom vezom i umom velikog Arsena Vengera.

Bio je to jedan od najboljih potpisa koje je “Profesor” ikad napravio, a Pires je pružio one završne i najsitnije detalje ekipi koja će nastaviti postizati gotovo savršen fudbal.

Uvijek odmornog lica i glatko obrijan, osim tamne linije brade, kad je prvi put stigao u sjeverni London, francuski “Patak” će postati simbol procvata frankofilske kulture u “Tobdžijama“.

Patak, Prozor u prošlost: Patak koji je otplesao labudovu pjesmu na Hajberiju
Foto: Printscreen

U svojoj transformaciji u crvenom dresu londonskog kluba postao je svojevrsna figura ala d’Artanjan, bio je fudbalski musketar onoliko koliko je istovremeno bio otmen, veličanstven i smrtonosan u pristupu igri, naročito u protivničkom šesnaestercu.

Uzme li se da je Bergkamp bio “Ledeni čovjek” savršenih završetaka, ako je Anri bio čelična prisutnost i 100% sigurnost u ofanzivi, Pires je bio svileni finišer koji je Arsenalu donio baršunastu finoću i prefinjenu kulturu džentlmenskog pogotka.

Bio je luksuzni kreativac briljantan kako u iznošenju lopte, tako u prenosu igre i u završetku akcija apsolutno, ali takođe je bio neophodan u Vengerovoj želji da okupi jednu od najkompaktnijih timova koji je viđen u najelitnijem fudbalu Engleske.

U eri prije nego što su Englezi počeli slobodno upotrebljavati i frljati se izrazom “Gegenpresing“, a fudbal pod visokim tempom bio je manje zastupljen nego sada, Pires nije bio sputan napornim odbrambenim dužnostima.

Arsenal je tokom cijelog vremena koje je Francuz proveo u klubu bio vođen fantastičnom petorkom pozadi, dok je posao Patrika Vijere i od 2002. nadalje Žilberta Silve bio osvajanje lopte na sredini terena.

To je Piresu dalo ulogu “libera” i trkača na lijevom krilu gdje je mogao stvarati i završavati šansu za šansom, dok su njegov tempo i inteligencija u igri bili presudni za smrtonosne kontranapade po kojima će “Nepobjedivi” postati poznati.

Patak, Prozor u prošlost: Patak koji je otplesao labudovu pjesmu na Hajberiju
Foto: Printscreen

Nije bio igrač od klizećih startova niti je stvarao velike probleme kada je bio bez posjeda, nedostajali su mu Bergkampovi opaki dueli i laktovi poput igala, ali je uprkos tome postao miljenik navijača zaslugom svojih ispoliranih vještina, sjajnih dodavanja, izoštrenog vida i genijalnog fudbalskog mozga.

Naravno, Piresovom statusu među navijačima nije naškodilo to što je pomogao “Tobdžijama” da dođu do naslova u svojoj drugoj sezoni na “Hajberiju“, tako što je bio najbolji asistent Premijer lige i uz to postigavši devet golova dok je londonski klub završio sedam bodova iznad najbližeg suparnika, Liverpula.

Bio je i igrač godine po izboru fudbalskih novinara i igrač sezone u Arsenalu, uprkos tome što je u martu imao povredu prednjih ukrštenih ligamenata i potom propustio finale trijumfalnog kupa protiv Čelsija.

U sezoni 2001/02, postigao je i ono za što bi mnogi tvrdili da je gol koji mu je definisao karijeru, nevjerovatan dvostruki lob nad Džordžom Boatengom i Peterom Šmajhelom koji mu je zacementirao mjesto među legendama, kako Arsenala tako i cijele fudbalske igre.

Lobovanje Šmajhela vjerovatno je bio najupečatljiviji potez “Patka“, onaj momenat koji ga je najbolje opisao došao je protiv Sautemptona iduće sezone.

U inače razočaravajućoj sezoni u kojoj je Arsenal prokockao osam bodova prednosti i predao naslov Mančester junajtedu (čak iako su za utjehu osvojili FA kup), Pires se polako vratio u vrhunsku formu nakon povrede i počeo ponovno uveseljavati navijače “Tobdžija“.

Pretposljednjeg prvenstvenog dana postigao je het-trik protiv “Svetaca“, pokrenuvši neviđenu seriju londonskog kluba od 49 utakmica bez poraza.

Njegov treći i finalni pogodak bio je Piresov pečat, drski i odvažni lob sa gotovo 30 metara, zahtijevao je nevjerovatnu tehniku i ambiciju dostojnu najboljih, čak i dašak arogancije, proslavljen sa neospornim osmijehom.

Isti prefinjeni dodir kojim je torpedirao Sautempton bio je uvijek prisutan tokom cijele sezone “Nepobjedivih“, u kojoj je Pires bio drugi strijelac “Tobdžija” poslije neprikosnovenog Anrija.

Tijeri je postigao 39 golova u svim takmičenjima, a “Patak” ga je pratio sa 19 pogodaka, što bi u drugim okolnostima bilo respektabilno za nekoga ko je sam držao jednu liniju na terenu.

Navikao je Rober postizati sjajne golove, njegov sada već ikonski pobjednički pogodak na početku sezone, protiv Liverpula, nastavio je taj “trend” postizanja maestralnih golčina protiv Totenhema u derbiju sjevernog Londona.

Ljepotica” protiv Liverpula:

Taj gol u remiju 2:2 na “Vajt Hart Lejnu“, nakon kojeg je Arsenal zapečatio naslov prvaka sa četiri utakmice do kraja, još jedan razlog zbog kojeg je crvena polovina sjevernog Londona proslavila Piresa, a bijeli dresovi da se nezadovoljno sjećaju imena francuskog kreativca.

Ljepotica” protiv “Pjevaca“:

Arsenal je tu sezonu završio neporažen u Premijer ligi, sa velikim učešćem Piresovog napadačkog elana i modernom fudbalskom sjaju. Bio bi to neprikosnoveni vrhunac njegovog vremena na “Hajberiju“, čak iako je godinu dana kasnije ponovno osvojio FA kup.

Patak, Prozor u prošlost: Patak koji je otplesao labudovu pjesmu na Hajberiju
Foto: Printscreen

Nažalost, njegovo je vrijeme u klubu završilo ne tako slavno, kada je prerano zamijenjen u finalu Lige šampiona 2006. godine nakon isključenja Jensa Lemana. Rober se nedugo poslije toga preselio u Viljareal, što je mnoge navijače Arsenala ostavilo u očaju.

Bio je to težak rastanak za “Svilenog čovjeka“, sa šest godina u klubu, brojnim počastima i nekim od najcjenjenijih golova ikad postignutih pored njegovog imena, Pires je zauvijek ostavio nepobjedivo nasljeđe u Arsenalu, pod palicom francuskog “Profesora“.


Piše: Aleksandar Saradžić

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime