Rusija je jedna od 24 reprezentacije sa osiguranim učešćem na predstojećem Evropskom prvenstvu u fudbalu.
PUT DO EVROPSKOG PRVENSTVA
Rusija je obezbijedila plasman na Euro tako što je u kvalifikacijama završila na drugoj poziciji u grupi I. Sam proces koji ih je vodio do cilja nije započeo onako kako su željeli, jer im je prvi protivnik bila Belgija, koja se na svom terenu pokazala kao pretvrd orah za izabranike Stanislava Čerčesova. “Crveni đavoli” su u prvom dvoboju slavili sa 3:1, a strijelci za njih su bili Juri Tilemans i dva puta Eden Azar, dok je za goste pogodio Denis Čerišev.
U drugom kolu, Kazahstan je zaliječio rane iz prvog, a “Zbornaja komanda” je duel protiv zemlje koja je mnogima najpoznatija po “Boratu” Saše Barona Koena dobila ubjedljivo, sa 4:0. Čerišev je dva puta pogodio protivničku mrežu, pridružio mu se Artjom Dzjuba, a četvrtoj radosti Rusa je kumovao autogol protivnika. Uslijedilo je demoliranje nemoćnog San Marina rezultatom 9:0, pa minimalna pobjeda protiv Kipra, kada je egzekutor bio Aleksej Jonov. Bilo je jasno da Rusija postaje sve samouvjerenija, te da ipak posjeduju veći kvalitet od svih suparnika osim Belgije.
Serija trijumfa se nastavila, a sljedeća žrtva je bila Škotska, koja je na svom terenu poražena sa 2:1 iako je povela. Dzjuba je uspio izjednačiti, a posljednji pogodak na utakmici je bio djelo Stivena O’Donela, koji je zatresao vlastitu mrežu. Odličnom nizu se nije nazirao kraj i glavni akteri ove priče su zaredali nove pobjede protiv Kazahstana, Škotske i Kipra, a njihov tadašnji golman, 35-godišnji Giljerme, na ta tri susreta nijednom nije bio savladan. Ipak, Belgija ih je sa 4:1 ponovo spustila na zemlju, ali u posljednjem kolu su opet rasturili San Marino, koji je ovog puta primio “samo” pet golova.
Rusija je nakon uspješno završenih kvalifikacija za Euro uplovila u vode Lige nacija, gdje su savladali Srbiju i Mađarsku, da bi potom remizirali protiv Turske, kao i u drugom susretu protiv Mađara. U svoja posljednja tri zvanična meča, koji su odigrani u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, “Zbornaja komanda” je pobijedila Maltu i Sloveniju, te doživjela poraz od Slovačke.
ISTORIJA
Iako je članica FIFA-e još od 1912. godine, Rusija je svoje prvo učešće na Svjetskom prvenstvu imala tek 46 godina kasnije u Švedskoj. Sadašnjoj Rusiji se pripisuju svi rezultati koje je u prošlosti ostvario Sovjetski Savez, a najbolji rezultat na Mundijalu je došao 1966. u Engleskoj, kada su tadašnji Sovjeti stigli do polufinala, gdje su sa 2:1 poraženi od Zapadne Njemačke.
Legendarni Franc Bekenbauer i Helmut Haler su pogađali za uspješniji tim, dok je počasni gol bio djelo Valerija Porkujana. U borbi za treću poziciju, “Crvenoj armiji” je glave došao Portugal, tako da su ostali bez medalje, i pored fantastičnih partija koje je pružao Lav Jašin.
Četiri godine kasnije, u Meksiku su se našli u četvrtfinalu, a tu im je nepremostiva prepreka bio Urugvaj, koji je nakon produžetka, pogotkom Viktora Esparaga u 117. minutu, slavio sa 1:0. Sovjeti nisu nastupili na naredna dva svjetska prvenstva, a od 1982. do 1990. nisu ostvarili nijedan previše zapažen rezultat. Pod imenom Rusija, prvi put su se pojavili na Mundijalu 1994. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, kada nisu bili u stanju da prođu grupnu fazu takmičenja. Ista situacija se desila u Japanu i Južnoj Koreji 2002, te Brazilu 2014, a onda je došao Mundijal 2018. godine, u kome se “Zbornaja komanda” našla u ulozi domaćina.
Stvari su izgledale solidno u grupi, no u četvrtfinalu su ukrstili koplja sa Hrvatskom, koja je imala više koncentracije pri izvođenju jedanaesteraca i tako si trasirala put ka finalu, gdje su poraženi od Francuske. Utakmica je u 120 minuta bila dosta tvrda, i jedni i drugi su po jednom imali vođstvo, tako da je penal lutrija vjerovatno bila i pravedna solucija.
Što se tiče evropskih prvenstava, Rusija se kroz istoriju nešto bolje snalazila. Već na prvom Euru, održanom u Francuskoj, uspjeli su osvojiti prvo mjesto. Sve zanimljivosti oko navedenog događaja možete pročitati u jednom od naših tekstova. Tadašnji Sovjeti su u finalu savladali Jugoslaviju sa 2:1, ali nakon prvih 45 minuta, nije izgledalo da će konačan ishod biti takav.
Naime, Milan Galić je na asistenciju Dragoslava Šekularca doveo Jugoslaviju u vođstvo i sa 1:0 se otišlo na veliki odmor. Ipak, “Crvena armija” je na pauzi konsolidovala redove, te preko Slave Metrevelija izjednačila na 1:1, koliko je na semaforu pisalo nakon isteka regularnih 90 minuta. Ušlo se u produžetke, a u 114. minutu, Viktor Ponedeljnik je glavom savladao Milutina Šoškića i tako postavio krajnji rezultat, 2:1.
Četiri godine kasnije, Sovjetski Savez je u Španiji zastao na korak od titule. U polufinalu su bez većih problema savladali Dansku sa 3:0, a strijelci su bili Ponedeljnik, Valeri Voronin i Valentin Ivanov, međutim Hesus Pereda i Marselino su svojim golovima u samoj završnici donijeli prvo mjesto domaćoj “Crvenoj furiji”, a konačan ishod je glasio 2:1. Gol za poražene je postigao Galimzjan Kusainov. Uslijedio je Euro 1968. u Italiji, koji je pripao domaćinu na način koji nije bio viđen nikada ranije, a ni kasnije. Riječ je o bacanju novčića, čime je odlučen pobjednik polufinala, koje je završeno bez golova. “Azuri” su imali više sreće upravo protiv Sovjeta, a potom su u finalu savladali Jugoslaviju.
Euro 1972. je održan u Belgiji, a “Crvena armija” je tu bila druga, pošto su u finalu sa 3:0 poraženi od Zapadnje Njemačke. Gerd Miler je dva puta bio precizan, a mrežu protivnika je zatresao i Herbert Vimer, što je bilo dovoljno za lagani trijumf. Sovjetski savez potom nije učestvovao na naredna tri evropska prvenstva, da bi se na ovo takmičenje vratio 1988. u Zapadnoj Njemačkoj, pod nazivom Zajednica nezavisnih država. Ponovo su stigli do finala, no ovog puta su im se na putu do samog vrha ispriječili Holanđani, koji su pogocima Ruda Gulita i Marka Van Bastena trijumfovali rezultatom 2:0.
Uslijedile su godine koje nisu bile pretjerano uspješne, a onda je došlo do Eura 2008. u Austriji i Švajcarskoj. Rusija je započela ubjedljivim porazom od Španije sa 4:1, ali su se uspjeli ispraviti trijumfima nad Švedskom i Grčkom, te su tako izborili četvrtfinale, gdje su u sjajnoj utakmici nakon produžetaka rezultatom 3:1 savladali Holandiju. Strijelci za ekipu koju je u tom momentu sa klupe predvodio Gus Hidink su bili Roman Pavličenko, Dmitri Torbinski i Andrej Aršavin. U polufinalu, “Zbornaja komanda” je ipak završila svoj san novim ubjedljivim porazom od “Crvene furije”, ovog puta je bilo 3:0. Na naredna dva evropska prvenstva, Rusi nisu uspjeli proći grupnu fazu.
Najbolji strijelac ove reprezentacije je Aleksandar Keržakov sa 30 pogodaka, dok je najviše nastupa, 127, zabilježio Sergej Ignjaševič.
REPREZENTACIJA
Selektor Čerčesov je prije sedam dana objavio širi spisak, na kome se našlo dosta iskusnih i provjerenih igrača. Razlika u odnosu na period kvalifikacija za Euro je izostanak golmana, Giljermea, no ostatak ekipe se nije previše mijenjao. Iskusnog čuvara mreže bi trebalo da zamijeni Anton Šunin, 34-godišnji član moskovskog Dinama, koji je branio u posljednje tri utakmice.
U odbrani se izdvajaju Mario Fernandes, Andrej Semenov, Georgi Džikija i Fedor Kudrijašov, a naravno, tu je i najstariji igrač ekipe, Juri Žirkov, koji će u avgustu napuniti 38 godina, a u posljednjih par mečeva je počinjao ofanzivnije. Sredinu terena bi trebalo da čine Aleksandar Golovin, Magomed Ozdojev i Daler Kuzjajev, ali tu je još mnogo veznih igrača i djeluje da će tu konkurencija biti najveća.
Što se tiče napada, na spisku su samo Dzjuba, Anton Zabolotni i Aleksandar Sobolev. Rusija na papiru djeluje dosta iskusno, sa igračima koji znaju šta im je zadatak, a formacija će im diktirati i stil igre. U posljednje tri utakmice, igrali su 4-3-3.
O TRENERU
Stanislav Čerčesov je rođen 1963. u Alagiru. Igračku karijeru je proveo kao golman, a nastupao je za Spartak Vladikavkaz, Spartak Moskvu, Lokomotivu Moskvu, Dinamo Drezden i Tirol Insbruk. Najviše utakmica je odigrao upravo u dresu austrijskog kluba, koji je zbog bankrota ugašen 2002.
Ruski stručnjak je odigrao i 39 mečeva za nacionalni tim svoje zemlje, a na njenoj klupi je od 2016. godine. Prije toga, vodio je Kufstajn, Vaker Tirol, Spartak Moskvu, Soči, Terek Grozni, Amkar Perm, Dinamo Moskvu i Legiju iz Varšave. Kraći period je radio i kao sportski direktor moskovskog Spartaka.
Čerčesov je prvi ugovor sa “Zbornajom komandom” potpisao do 2018, ali nakon zadovoljavajućeg rezultata na Svjetskom prvenstvu, gdje je postao prvi Rus koji je poslije raspada Sovjetskog Saveza odveo nacionalni tim u četvrtfinale nekog velikog takmičenja, odlučeno je da se saradnja produži. Ukoliko se plasira i na naredni Mundijal, Čerčesova na stolu čeka novi ugovor do 2024. godine.
OČEKIVANJA
Rusija će imati dosta težak, ali ne i nemoguć zadatak da prođe grupnu fazu. Ako se bodovi protiv Belgije unaprijed otpišu, ostaju im dueli protiv Danske i Finske, gdje bi se trebalo odlučivati u drugom putniku ka naprijed, mada ne treba se iznenaditi ako dalje prođu i kao jedna od četiri najbolje trećeplasirane ekipe.
Djeluje da bi meč od krucijalne važnosti mogao biti onaj protiv Danske, jer Finska na papiru po kvalitetu ipak malo kaska. U svakom slučaju, biće zanimljivo posmatrati iskusne lisce poput Dzjube, a pogotovo Žirkova, kako se bore i pokušavaju izmamiti osmijeh na lice svojim sunarodnicima na tribinama i kraj malih ekrana.
