Sarkazam kao najbolji odgovor na ljudsku glupost

Najbolji svjetski teniser Novak Đoković veoma često ima problema s publikom, a on na sve to ima širok asortiman odgovora, od onog najefektnijeg poput pobjede, do sarkazma kojim ih totalno zbuni da prosto više ne znaju šta bi od sebe.

Čuveni naučnik Albert Ajnštajn je jednom rekao:

„Dvije stvari su beskonačne, univerzum i ljudska glupost. Mada za univerzum nisam siguran“.

Ovih dana u Parizu imamo priliku da pratimo jedan od posljednjih turnira u tenisu ove godine. Pariz poznat kao centar kulture, grad koji je dao ogroman broj velikih pisaca, pjesnika, slikara, naučnika nažalost tokom održavanja Mastersa ne djeluje baš kao takav. Opšte je poznato da teniska publika širom svijeta nije u velikoj ljubavi s Novakom Đokovićem i dosta puta imamo priliku da vidimo kako ga pokušavaju provocirati tokom mečeva.

Ipak ono što rade u Parizu ovih dana stvarno premašuje sve granice ove igre. Da neki će reći da su teniseri previše mekani i da im smetaju povici tokom meča, ali za razliku od ostalih sportova njima je baš tišina veoma bitna, jer na osnovu zvuka udarca loptice znaju gdje bi ona mogla da padne, a i samim tim im je tišina potrebna za njihov sljedeći udarac.

Publika u Parizu može se slobodno reći sve manje poštuje ta pravila. Samo tokom sinoćnjeg meča između Đokovića i Holgera Runea čulo se dosta puta tokom samog poena da uzvikuje, zviždi i šta sve ne. Sve u cilju da odmogne Novaku, a ne shvataju da tako odmažu i teniseru za kog navijaju.

Ipak Đoković ne bi bio najbolji teniser svih vremena da nema odgovore na to i to više odgovora. Jedan od onih da mu to daje dodatnu snagu, pa ima i ona njegova čuvena izjava da kada publika viče Federer, Federer, on čuje Đoković, Đoković. Prosto okreće svu tu energiju u svoju korist.

Drugi od odgovora je kada u njemu proradi pravi balkanski mentalitet i počne da ih pozdravlja na način koji nije baš za medije. A treći je možda i onaj najslađi, kada ih sarkazmom krene bodriti da to što rade, rade još jače.

„Sarkazam je najniži oblik mudrosti, ali najviši oblik inteligencije“ kazao je jednom čuveni pisac Oskar Vajld.

Nažalost nedavno nas je napustio veliki glumac Metju Peri koji se proslavio ulogom Čendlera u Prijateljima. Jedan od zaštitnih znakova lika Čendlera Binga je sarkazam koji je kako sam kaže, razvio kao dijete kao odbrambeni mehanizam nakon razvoda roditelja. Pored toga čuvena je i njegova izjava da može nije dobar u davanju savjeta, ali zato uvijek ima spreman sarkastični komentar.

Još mnogo je likova u književnosti, filmovima i serijama imalo notu sarkazma, jer prosto nekada na ljudsku glupost i ne možete drugačije odgovoriti. Veoma često tokom Đokovićevih mečeva kada publika uđe u svoj ritam provokacija kod njega kreću ti sarkastični gestovi. Od osmijeha, preko pokazivanja palca kao znaka odobravanja uz klimanje glavom, aplauza, pa ponekad i mahanja rukama prema gore kao da ih još više odobrava da to rade. Najpoznatiji primjer je kada je na Vimbldonu ove godine protiv Janika Sinerabrisao suze” i onda im poslao poruku koja nije za javnost.

Publika se tada u većini slučajeva zbuni, ali ubrzo nastave sa svojim provokacijama, kao da još nije naučila da baš to daje dodatnu snagu srpskom teniseru, jer postoji i još ona jedna bitna stavka ljudi s ovih prostora – inat.

Ono što je sigurno je to da će do kraja karijeri Novak imati iste probleme s publikom, a takođe je sigurno da će se on i dalje znati nositi s tim i da će I dalje rušiti rekorde, osvajati trofeje i zacementirati svoje mjesto kao najboljeg svih vremena.

Piše: Dejan Jovičić

Postavi odgovor