Privatna arhiva

Teniski sudija Srđan Svjetlanović pričao je za MeridianSportBH o svojim počecima u Banjaluci, o tome šta je sve potrebno proći da bi postali sudija u stolici, Vimbldonu, zemljama koje su ga oduševile i trenutnom stanju ovog sporta u Bosni i Hercegovini. 

U priču smo krenuli sa njegovim počecima kao tenisera i kao sudije, kada je na Čelendžeru u Banjaluci 2001. godine po prvi put bio linijski sudija. 

Tenisom se bavim od 1988. godine i aktivan sam bio takmičar do 18 godine. Poslije toga sam upisao Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta u Banjaluci, završio Višu trenersku u Banjaluci i trenutno radim kao glavni trener u TK Mladost. Moj prvi dodir sa suđenjem je bio na banjalučkom Čelendžeru 2001. godine, pa smo mi svi članovi kluba kao mladi treneri i igrači bili angažovani kao linijske sudije” – kazao je Svjetlanović. 

Svjetlanović, Srđan Svjetlanović za MeridianSportBH: “Vimbldon sa svojom tradicijom i istorijom je nešto što vas oduševi”
Privatna arhiva

Put do sudije u stolici nije nimalo lagan, a Srđan nam je ispričao kako taj put ide i šta je sve potrebno proći da bi stigli do najboljih svjetskih turnira. 

U tenisu je osnovna razlika linijski sudija i sudija u stolici i nije kao u fudbalu da linijski sudija može biti i glavni, ovdje linijski ne može biti glavni. Svaki nacionalni savez pravi škole, ako ima svoje predavače odobrene od Svjetske teniske federacije (ITF), a mi u Bosni i Hercegovini imamo oko 70 linijskih sudija. Ti kao linijski sudija možeš da sudiš na bilo kom turniru u svijetu, prijaviš se, pa ako te prime prime. Sudija u stolici počinje kao linijski sudija i onda dobiješ priliku da budeš sudija u stolici na fjučers turnirima. Tu kao nacionalni sudija dobijaš šansu da sudiš kvalifikacije, prvo i drugo kola glavnog turnira, što se ocjenjuje. Nacionalni savez svake godine može da prijavi za škole koje organizuje ITF određen broj ljudi, i tu zavisi od vaših ocjena, kvaliteta i regije gdje se nalazite. Ako vas prime idete na predavanja koja su obično tri dana u Evropi. Sve je na engleskom, testovi su na engleskom, sudite mečeve i dobijate bijelu značku i to je prva licenca za sudije u stolici, gdje možete da sudite međunarodne turnire fjučers serije i da budete pomoćnik na većim turnirima, te sudite kvalifikacije” – rekao je on i dodao:

Nakon toga, opet ocjene, savez vas prijavljuje za treći nivo i bronzanu značku. Isto treba puno sreće da vas tu prime, jer kada sam ja bio 2011. godine u Istanbulu, škola je bila za Evropu i Aziju, prijavilo se preko 370, a primljeno je nas 22. Od tog broja, položilo je nas 13. Sama selekcija je veoma teška, a predavači su sudije sa zlatnom značkom. Moram napomenuti da je sa mnom tada bila Marijana Veljović koja je sada zlatna značka, sudi finala grend slemova. Nakon toga nema više polaganja, a srebrnu i zlatnu značku dobijate od tih organizacija tako što vas jedna od njih poput ATP, WTA, ITF, Dejvis kup komitet predloži i svi moraju da se slože sa tim“.

Svjetlanović, Srđan Svjetlanović za MeridianSportBH: “Vimbldon sa svojom tradicijom i istorijom je nešto što vas oduševi”
Privatna arhiva

Kao što je ranije spomenuo prvi dodir sa suđenjem bio je u Banjaluci, nakon čega su krenule obuke i ono što mu se posebno sviđa je što je uključen u profesionalni tenis, a nema toliko opterećenje kao treneri i igrači. 

Prvo je bio taj Čelendžer u Banjaluci, onda nakon dvije, tri godine su počeli profesionalni fjučers turniri u Bosni i Hercegovini. Mi kao nacionalne sudije smo dobili priliku da sudimo u stolici. Kasnije sam prošao onu školu, dobio sam bijelu značku i nakon tri godine pošto sam sudio na turnirima u regiji, dobio sam priliku da polažem za bronzanu značku. Prvi susret je bila ljubav na prvi pogled. Meni se tako svidio taj način rada, druženje, komunikacija i nešto nevezano za profesionalno bavljenje tenisom. Na neki način da niste u profesionalnom tenisu koji je puno teži kao treneru i igraču, a stalno ste tu i puno se proputuje s tim” – istakao je Svjetlanović. 

Pored turnira u regiji, obišao je mnoge zemlje i gradove širom Evrope, Južne Amerike, Azije, a zanimljivo je da mu se od svega najviše svidjela Gruzija. 

Bio sam i Kini, Južnoj Koreji, Rusiji, Meksiku i svugdje mi je bilo lijepo, oduševim se kada obiđem to, ali Gruzija mi je nešto što mi je ostalo posebno u pamćenju. Sam taj način njihovog života, ponašanja, istorija, gostoprimstvo, hrana, sutra bi mogao živjeti tamo” – izjavio je Srđan.

Svjetlanović, Srđan Svjetlanović za MeridianSportBH: “Vimbldon sa svojom tradicijom i istorijom je nešto što vas oduševi”
Printscreen

Glavni događaj u svijetu tenisa je Vimbldon i kao i na sve i na njega je ostavio poseban utisak.

Moja iskustva za Vimbldon su vezana uglavnom za kvalifikacije. To je nešto što vas oduševi, ta istorija, način funkcionisanja tog turnira je za nas nerealno. Vimbldon nema nijednog sponzora, svi su dobavljači. Počev od semafora, sata, vode, oni svi dobavljaju svoje proizvode Vimbldonu i svaki put kada se pojave u kadru, oni plaćaju Vimbldonu. Najlakši način da postanete član ‘All England Lawn Tennis Club’ je da osvojite Vimbldon, zamislite kakva je to tradicija, istorija i kada to vidite ostanete otvorenih usta” – prisjeća se on i dodaje da je Rolan Garos drugačiji: 

Rolan Garos je druga priča. Naravno tu ima uzbuđenja i ima svoju tradiciju, ali je velika razlika. U odnosu u samom kompleksu koji je onako skučen, malen, Francuzi su puno drugačiji narod od Engleza. Lijepo jeste, ali nije kao Vimbldon“.

Što se tiče tenisera najbolje se poznaje sa ovima iz regije, ali su odnosi prije svega profesionalni. 

“Mi kao sudije najbolje tenisere srećemo na terenima, u tim zonama gdje je dozvoljeno. Nema tu neke velike komunikacije s njima privatno, sem s onima koje lično znate. Kao što ja znam Damira Džumhura, igrače iz Srbije, ali nema privatno nekog posebnog odnosa. To su sve veliki profesionalci, predani svom poslu i tome što rade. Naravno ima kako ko podnosi stres, kako se ponašaju, ima i stranaca i naših koji nisu omiljeni zbog tog nekog stava prema skupljačima loptica, sudijama, ali su generalno veliki profesionalci i većina su korektni” – kazao je Svjetlanović. 

Dotakli smo se i teme o tehnologiji i tome da neki turniri više nemaju linijske sudije, što on smatra da je najpravednije prema teniserima. 

“Ja sam prošle godine imao tu sreću da sudim u Sankt Peterburgu gdje nije bilo linijskih sudija. Sa profesionalne strane, po meni je to odlična stvar, jer to je nešto najpoštenije što se može desiti igračima. Neko će reći da nema ljudskog faktora, gubi sport draž, ima i toga, ali igrači time dobijaju. Oni svi rade, trude se, treniraju i sada se desi greška sudije, ne namjerna, i sada se to izbjegava, što se desi na terenu, desi se. Kao sudija u stolici, nama je jako olakšan posao, izgubilo je neku draž komunikacije sa igračima, emocije, interakcije, ali je posao maksimalno olakšan” – ističe Srđan. 

Svjetlanović, Srđan Svjetlanović za MeridianSportBH: “Vimbldon sa svojom tradicijom i istorijom je nešto što vas oduševi”
Privatna arhiva

Stanje u Bosni i Hercegovini je veoma teško, malo djece ima u čitavom sportu, ne samo u tenisu.

“Kao i u svim ostalim sportovima teško je stanje zbog finansija. Većina klubova se bori da tenis približimo da bude dostupan većini i mlađim generacijama. Još uvijek kod nas vlada mišljenje da je tenis sport bogatih, u nekoj fazi kada napredujete i morate da kupujete opremu i putujete ima izdataka koji roditelji sve snose, ali za neko rekreativno bavljenje, neki početak nije tako. Prva stvar, zimski uslovi u cijeloj Bosni i Hercegovini su jako otežani, nemamo puno zatvorenih terena. Nemamo sistema, prije svega mi u državi nemamo pravilinik o licenci trenera, o adekvatnom radu. Jako mi se sviđa zakon o sportu u Republici Srpskoj kojim se preporučuje da sa djecom do 14 godina rade ljudi koji su završili fakultet i bitno je da se djeca od početka edukuju sa stručnim ljudima. U Bosni i Hercegovini ima stručnog kadra, nije to dovedeno sve u red, a generalno kako se popraviti to je jako teško pitanje. Svi se bore na svoj način, stanje nije idealno” – naglasio je Svjetlanović i dodao:

Djece nema kao što je bilo prije. Veliki bum je bio 2011, 2012. godine kada su Novak Đoković i Marin Čilić pravili rezultate, a sada je sve manje djece ne samo za tenis, nego za sport. Dosta prijatelja imam u rukometu, košarci i ostalim sportovima i djeca su jako malo zainteresovana za to, svi oni dođu da probaju, ali ta njihova percepcija, upornost i osjećaj prema sportu više nije isti. Imaju puno drugih stvari na koje obraćaju pažnju. Preko mobilinih telefona sve im je dostupno na jedan klik, a u tenisu i sportu to nije moguće. Najlakše je to objasniti na primjeru broja učesnika poslije rata u Republici Srpskoj. Na prvenstvu je bilo po 60 učesnika u jednoj konkurenciji, sada na nivou BiH nema 30“. 

Za kraj smo se dotakli i predstojećih turnira, ali zbog trenutne situacije sa virusom korona ništa se ne može reći sigurno. Očekuju ga čelendžeri u Splitu, Zagrebu, Italiji, od države do države zavisi kakvi su uslovi i većinom su u balonima gdje ne smiju izaći iz hotela. Svi ljubitelji tenisa se nadaju da će ova godina ići kako je i planirano, a Srđanu želimo puno sreće u daljem radu. 

Piše: Dejan Jovičić

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime