Vladan Tegeltija, istaknuti sportski novinar i urednik Partizan TV-a, u razgovoru za MeridianSportBH je pričao o uspjesima reprezentacije Srbije, beogradskim crno-bijelima, novinarstvu i mnogim drugim temama.
Razgovor sa Vladanom Tegeltijom smo započeli sa temom nedavno završenog Svjetskog prvenstva, na kome je Srbija, za mnoge iznenađujuće zbog na papiru oslabljenog sastava, stigla do velikog finala i osvojila srebrnu medalju.
“Super. Fantastično. Uvijek je tako kod nas, oni u koje se najmanje vjeruje urade ovako nešto, a oni od kojih se očekuje nešto, ne urade ništa. Ja se sjećam ’98. godine kad smo išli na Svjetsko prvenstvo bez Divca, Paspalja, Savića i Danilovića, a sa povrijeđenim Đorđevićem i onda smo bili prvaci. Momci su odradili svoje, i više nego što se očekivalo.
Stefan Jović je možda i potcijenjen u tom timu, koliko taj momak znači za razigravanje igrača, podređivanje kolektivu, a kad ga potcijene kao Litvanci, on da tri trojke. Aleksu Avramovića znam odavno, još dok nije došao u Partizan. Bili su neki prozori gdje je Sale Đorđević vodio reprezentaciju, igrali su u Austriji kada je on dao ključnu trojku, bili smo pred porazom. Pozitivan ludak, daje energiju, ne možeš da ga ne voliš. Aleksa vreba kao kobac, spusti se u stav i onda samo pecne, uzme i izbaci. To mu je specijalnost. Onda kada oduzme loptu, podivlja i bude ‘neuračunjljiv’. Bomba, sad da li će eksplodirati u ruci ili kada bacite na nekoga… Obično kada bacite na nekoga” – započeo je Tegeltija, pa nastavio:
“Nisu me iznenadili. Imaju kvalitet, a to je Kari dobro uklopio. Poredale su se kockice, zna se ko šta radi, ko je pod košem. Mali Jović je pozitivno iznenađenje, igra kao da ima dosta iskustva iako objektivno ne igra na svojoj poziciji. On je realno trojka, nije četvorka. Svako ima svoju rolu, od Ristića, Petruševa koji je razbio Litvance… Bukvalno svako. Meni je taj trio Jović-Milutinov-Bogdan ključna osovina reprezentacije. Tu se sve dešava.
Atlete su svi. Nema šlepovanja. Svako pruža maksimum i svako igra dobro. Dobro je i što svako zna svoju ulogu. Nema nezadovoljnih. Bio je Nedović, dečko je s punim pravom smatrao da zaslužuje više i on je pošteno rekao da ne vidi sebe tu i sklonio se. Ostali vide sebe tu, podredili su se. Čak i oni koji su manje igrali poput Ristića, nema ljutnje, svako je obavljao svoju ulogu. Reprezentacija ili dobar tim je kad neko može da funkcioniše, a ne najbolji sad“.
Orlove je kroz kompletan Mundobasket krasio izuzetan timski duh, ali predvodnik ekipe je ipak bio novi kapiten Bogdan Bogdanović. Nakon izuzetno loših procenata šuta u drugoj fazi protiv Italije, košarkaš Atlanta Hoksa je prikazivao fantastične partije kojima je uz sjajnu podršku saigrača redom rušio Dominikansku Republiku, Litvaniju i Kanadu.
“To su šuteri. Promašiće deset puta, ali će šutnuti 11. put i očekivati da pogodi. Komentarisao sam utakmicu juniora Žitka, prije 12 godina kada je Bogdan imao 17. Rekao sam: ‘Zapamtite ime ovog momka, ovo je budućnost srpske košarke’. Kari Pešić je bio na toj utakmici. Tad je igrao za Žitko Basket, nije još došao u Partizan. Znam ga kao klinca. Dragan Jakovljević mu je bio trener, i on i Dule i Željko su ga forsirali. Imao je sreću da radi sa takvim trenerima.
Sposoban je da trpi autoritete, tu je ličio na Danilovića. Znam šta je njemu Dule radio, a otprilike je i Bogdan kroz to prolazio. Rođeni pobjednik. Stranci uglavnom nisu sposobni da to trpe, zavisi. Bertans je trpio, Veseli… Neki mogu kada shvate da je za njihovo dobro i to da te neko vrijeđa i pljuje. Čim ti neko posvećuje pažnju znači da mu je stalo, a čim je nekome svejedno znači da je digao ruke od tebe.
Bilo je i davljenja, ja sam komentarisao tu utakmicu. Šta da kažem tu? Možda Bogdan tad to nije shvatio, ali kasnije jeste. Iako to nije bilo prijatno ni njemu ni roditeljima, saigračima… Povrijedi se dostojanstvo, međutim zbog toga je između ostalog tu gdje jeste. On je tu najbitniji, njegov rad, njegov odnos, karakter. Ima nekih stvari koje ne mogu da se nauče, koje su urođene, a to Bogdan ima” – opisao je Vladan.
Nakon priče o reprezentaciji Srbije, Tegeltija je kratko prokomentarisao i ostale nacionalne timove sa ovih prostora:
“Hrvatska mi je neshvatljiva. Slovenci imaju Dončića i na osnovu njega i Dragića su sve gradili, ali Hrvatska sa toliko NBA igrača, stvarno nemam obrazloženje. Neshvatljivo. Ima čuvena priča da im fali srpski trener, ali nema to veze. Cibona i Jugoplastika su osvajali. Imaju možda i najviše NBA i dobrih igrača.
Mi imamo ekstreme poput Jokića, Micića ili Kalinića, a oni imaju od Hezonje, Šarića, pa da ne nabrajam sve. Ne mogu da ih uklope, meni je to neshvatljivo. Bosna i Hercegovina osim Nurkića i Muse nema toliko igrača kao Hrvatska. Opet bi mogli nešto kao Crna Gora, ali i Crna Gora ima više igrača.
Realno, Srbija i Hrvatska pokupe Bosni i Hercegovini puno košarkaša i ko ne može da igra tu, igra ovdje. I Slovenija je imala dva igrača i okolo pratioce. Crna Gora ima Vučevića, Makedonija je imala Boa Mekejleba, ali pogodio se i Pero Antić…”
Okrenuli smo se dešavanjima u Partizanu. Nakon prve povratničke sezone Željka Obradovića i igranja Evrokupa, crno-bijeli su prošle takmičarske godine bili na korak do fajnal fora Evrolige, a u ABA ligi su u finalnoj seriji savladali najvećeg rivala, Crvenu zvezdu Meridianbet.
“Rastu apetiti, to je uvijek najgore. Uvijek je teže odbraniti nešto nego osvojiti. Treba odbraniti ABA titulu, a to u suštini znači samo pobijediti Zvezdu Meridianbet, iako je prošle godine bilo na jednu lopte od ispadanja protiv Studentskog centra, pa ni sa Cedevita Olimpijom nije bilo lako.
Evroliga će biti druga priča. Najviše su se pojačali Milano i Panatinaikos, ekipe koje nisu ušle ni u osam najboljih, a tek u četiri. Partizanu su otišla tri-četiri bitna igrača, a to treba nadomjestiti i uigrati sa novima. Veće su promjene u Zvezdi, ali treba i Partizan sve to da uklopi. Drugačije i Partizanu pristupaju nego što su prošle godine. Mnogi nisu znali igrače, znali su Pantera, ali on i Ledej nisu igrali Evroligu godinu dana, pa je i to bilo iznenađenje za mnoge” – rekao je Tegeltija, a zatim je nastavio o Obradoviću, koji je u pojedinim dijelovima prošle sezone bio osporavan od strane određenog broja navijača:
“Bilo je u decembru raznih povika i transparenata, ali čovjek je navikao da se bori sa time, ne obraća toliko pažnju. Ne baš kao u Grčkoj i Turskoj gdje nije čitao ništa, ovdje je ipak lakše doći do svega. Nekad reaguje kad mu neko nešto kaže, ali gleda da ne reaguje. Mene je bilo sramota u decembru kada su na utakmici stavili transparent: ‘Željko, stavi više Srba da igraju’. Mogao je da se čovjek okrene i kaže šta meni ovo sve treba, hvala Bogu nije tako.
Živimo u vremenu gdje svako misli da može da iznese mišljenje ako kupi kartu, ili sezonsku ili donira za porez, pa bi da se bavi svim i svačim. Meni je neprijatno dvije godine, da ja komentarišem nešto Željku Obradoviću. Ipak je tu ručna, ne vjeruješ. Ali opet imaš privilegiju da pitaš, da kaže, objasni zašto i kako. Mogu da pitam, ali da se ja nametnem i pričam nešto, meni je to degutantno i bezobrazno, no danas ljudi svašta sebi daju za pravo. Pešić je prije sedam dana bio ‘senilni’ i ‘matori’, a sad je car, kralj. Takvi smo ljudi, nema ni kad krene dolje da neko povučne ručnu, ni kad krene gore da neko primiri, to je tako”.
Interesovanje za utakmice Partizana je veliko, i to ne samo među beogradskom publikom. Ljudi iz mnogih gradova van Srbije podržavaju ovaj klub, koji je postao jedan od najvećih brendova sa ovih prostora.
“Meni je to iznenađenje. Mnogo ljudi mi je u Laktašima pokazalo karte, da imaju ili da će da uzimaju. To je neki bum, Arena je postala mala što je stvarno nevjerovatno. Pionir odavno. Ja to nisam vjerovao.. Bili su veliki otpori prelaska iz Pionira u Arenu. Pamtim kad se prelazilo iz Hale sportova u Pionir pošto su promijenjena neka FIBA pravila, trebalo je da bude dva metra slobodno od linije terena, a to u Hali sportova nije moglo. Onda su govorili, ovo nije naša hala, a tako je sad i ovo. Kad je zauzeta Arena i treba da se igra u Pioniru, a ljudi se kao pitaju šta će biti sa njihovim kartama. Neko je imao viziju, neko nije. Ja sam bio između. Bio sam za taj prelazak, mora se ići dalje, kao Englezi kada su rušili stadione pa pravili nove. Tradicija je to, ali ipak mora da ideš u korak s vremenom. Srbi su bili protiv tramvaja u Beogradu, pa sad ne možemo bez toga” – istakao je naš sagovornik, pa dodao o Partizanu kao brendu:
“To mi je frapantno. Pravili smo priloge o navijačima koji dolaze iz Budimpešte, a da ne pričamo za Bosnu i Hercegovinu ili Crnu Goru. Iz Poljske ljudi dolaze, to nam je Ponjitka pričao. U Španiji ima ljudi koji navijaju za Partizan. To je globalizacija, nekog privuče nešto. Ima i kod nas fan klubova, npr. navijača Intera i Mančester sitija, išli su na finale Lige šampiona. Ja sam pobornik toga, ali ima tu i problema.
Mnogo je nacionalista, onih koji ne shvataju da je Partizan prevazišao okvire Srbije i da ne može da bude samo srpski brend, da ne pljujemo po drugima koji se vezuju za to. Partizan je internacionalni brend. Moraš da paziš. Primjera radi, imaš navijače u Makedoniji i PAOK-a u Grčkoj. Imaš i u Republici Srpskoj, i u Federaciji BiH. Moraš da paziš šta, kako i gdje s kim. Ima uvijek katolika, muslimana, pravoslavaca, različitih partijskih opredjeljenja…
Kod nas partizanovaca to se dijeli na svašta. Od muzike, npr. kažu ‘Što se pušta ovo ili ono… ‘Alo ovi padavičari pankeri, hoćemo sve za ljubav, sve Partizan, daj narodnjake’, umjesto da ujediniš sve. Nekad krenu: ‘Alo vi seljaci, padavičari…’ Ljudi dolaze tamo zbog Partizana, a ne zbog partijske, seksualne, vjerske, ili muzičke pripadnosti. Pod globalizacijom moraju da shvate i to”.
Razgovor smo nastavili o strancima i njihovim reakcijama na veliku podršku za Partizan. Potom smo pričali i o medijima, te njihovom kreiranju sadržaja koji za cilj prvenstveno ima rast čitanosti i povećanje broja klikova na vijest.
“Nekim Amerikancima atmosfera u Partizanu nije u potpunosti nepoznata, zavisi sa kojeg koledža dolaze. Postoje koledži na čije utakmice dolazi po 40-50 hiljada ljudi. Kaminski je to doživio, nije mu strano. Nije kao kod nas, ne baca se sve i svašta, ali ima organizovanog navijanja. Iščuđavali su se i za Laktaše, Ljubljanu, Podgoricu, u Bolonji su bili u šoku, kao i u Minhenu i Berlinu. Lesor se iščuđavao, ali pošto je dugo ovdje, shvatio je mnogo toga.
Imali smo igrače iz NBA lige, Egzum je bio u Barseloni pa je provaljivao. Njemu je bilo iznenađenje kad su mu na pomen oca u Australiji došli Srbi, navijači Partizana. To ga je oduševilo. To je takav čovjek da ne možeš da ga ne voliš. Jedan od najboljih ljudi, ružno je reći stranaca ali stranaca, koji je bio u Partizanu. Fantastičan momak, i njegov otac koji je bio sa nama do prije mjesec dana. Nažalost, preminuo je, ali to je život. Dante je uzeo titulu, trebalo je da dobije dijete, saznao je to, potpisao NBA ugovor i ostao bez oca” – ispričao je Vladan, pa se okrenuo medijima:
“Danas se pišu svakakve gluposti, kao na primjer da Zek Ledej nije prao šorc godinu dana. Čovjek ima neke kreme, kao što rukometaši imaju lijepak za loptu, tako i on ima nešto slično, da zagrije butine i dovede tijelo do određene temperature. On to onda obriše od šorc i ljudi pričaju: ‘Vidi ga ovaj, nije oprao šorc’. On je takav, baš smo pravili prilog o Zekovom rancu. Ima svesku a sada je došao sa novom, nije više notes nego sveska A4, pa smo ga zezali.
Igrači ne mogu da izađu iz zgrade, da mrdnu negdje. Danas su svi paparaci, svako ima telefon. Košarkaše za takve situacije pripremaju PR i tim menadžer. Nekome se kaže nešto dobronamjerno, to se onda izvuče iz konteksta, okrenu se riječi. Jedan stavi, deset prepiše i onda nastane problem. Zato se izbjegava, više se rade snimanja, mada i tu se može svašta. Sve se radi za klik, ljudi otvore Instagram stranicu i smatraju sebe medijima, šalju zahtjev za akreditaciju. Imaš takvih koji su čitaniji od mnogih medija, baš jer su po nekim političkim linijama otvoreni mediji. Njih 30, sve isto, nema nikakve razlike. To je očigledno neko pranje novca, ali to je duga priča”.
Zadržali smo se na medijima i načinu na koji isti u današnje vrijeme društvenih mreža mogu dovesti klubove i njihove članove u neugodnu poziciju:
“Ima tu svega. Imaš menadžere koji puštaju vijesti, npr. ovaj je zainteresovan za ovoga, tako dižu cijenu. Neko kvari posao, neko nabija cijenu. To je igra koja traje dugo i svi su spremni na to. Sa društvenim mrežama je možda malo pao uticaj portala. Mislim da više mreže utiču na portale nego obrnutno. Danas ljudi više sjede i gledaju šta ima po mrežama i to stavljaju. Nema više situacija da se ode na trening, da se zove. Bitno je samo da se čita, a da li je istina, nebitno.
Primjer je prije 15-ak dana kada je predsjednik Partizana rekao da treba da dovedemo važno pojačanje. Svi su stavili stiže bomba, glavno pojačanje, najbitnije. Ja gledam, vraćam, nije pomenuo tu riječ. Okrenem ga i pitam, kaže mi da to nije spomenuo. I klubovi se zatvaraju. Kad sam bio mlađi, mi smo dolazili na treninge, pogotovo reprezentacija, sjednemo i dogovorimo se. Duda ili Željko kažu, nemojte zarad ovih stvari, dešavalo je da se neko pokači. Nas je bilo manje, 4-5 i to ne puštamo.
Danas bi neko takve stvari odmah pustio i napisao: ‘Ovaj se posvađao sa ovim’. Ljudi nisu znali da Đorđević i Danilović nisu pričali godinu dana. To niko nije otkrivao, jer su ljudi imali rezon. Možeš ti da radiš sve fantastično, ali to zavisi od rezultata. Ako pobijediš, neko će da čita i gleda, a ako se gubi, neće niko. Ti pljuješ nekog, analiziraš, to neće nikad da se gleda kao kad se pobijedi pa radiš afirmativno.
Možeš da praviš strašne intervjue, ali ako njegov tim izgubi, to je gotovo. Tada smo imali nacionalni interes i znalo se, podržavamo ove momke. Posvađaju se, sakrij, ili ako je povrijeđen igrač, kažu ti, ali ti poruče i da to ne objaviš. Danas je to nepojmljivo, ali tad nije bilo mreža. Svako ima ženu, djevojku, brata, sestru kome igrači nešto kažu, oni to prenesu i nisu ni izašli iz sale, a sve se već zna”.
Partizan, kao sportsko društvo, našao se pred mnogim izazovima posljednjih godina. Među klubovima, košarkaški klub Partizan ostvario je najveće uspjehe, ali na tom putu imali su mnogo prepreka.
“Danas se sve gleda kroz tržište. Zvezda je 55%, Partizan 35 i ostalo su ostali. To je broj jedan. Broj dva, politički kada gledaš, to su glasovi. Plus ima košarkaški, era Duška Vujoševića je nabila takve frustracije mnogima da je to strašno. Tu nema razlike vlasti i opozicije. Isto to rezonuju. Mnogo je teže biti sportski novinar pri Partizanu nego politički novinar pri opoziciji. Ovdje svi misle isto protiv tebe. Ono što neki, kao navodno osuđuju, oni radikalniji, svi tako misle samo ne smiju da kažu. E zato prolazi Nebojša Čović, a pravi se pandan sa Duškom Vujoševićem koji je trener. On nije čovjek bez greške, ali nije čovjek od uticaja i moći. Neuporedivo je porediti političara na takvim funkcijama i trenera. Nije isto sportska moć, uticaj i pritisak i državni, politički i partijski.
Stara priča, da se neke stvari opravdaju sa nečim što je bilo u prošlosti, što nema veze sa istinom. Niti je Partizan imao podršku, to je priča od ’45. Partizan na to nije obraćao pažnju i stvorila se priča, a dođeš u Beograd, odeš na Kalemegdan i vidiš da je Zvezda dobila tada tri terena, Partizan dva. Zvezda je dobila zgradu, hacijendu koja je renovirana, a Partizan ne može da renovira svlačionice od nekih ciglica da ne bi narušio ambijent tvrđave. To je priča da je prethodna vlast bila uz Partizan, a ova uz Zvezdu. Tako će jednog dana pričati da je ova vlast naklonjenija Partizanu nego Zvezdi, dok u stvari izvučeš podatke pa vidiš da su Partizan vodili Divac, Danilović i Peković, a ovamo su se izređali svi uticajni političari. Zvezda nije u košarci osvojila titulu 20 i nešto godina i onda za vrijeme Mirka Marjanovića osvoji tri. Ili kažu Ivica Dačić, kad je bio predsjednik Partizana bio je portparol SPS-a. Znate ko je danas portparol SPS-a. Pa niko ne zna. S druge strane, predsjednik Zvezde je direktor finansijske policije Srbije. I sad praviš takve paralele. To je tako” – objasnio je Vladan Tegeltija.
Navijači Partizana pokazivali su svoje nezadovoljstvo kako u dvorani, tako i na drugim sportskim bojištima. Fudbal je, za Grobare, rak rana. Osim opštim stanjem, navijača Partizana već godinu dana aktivno kroz bojkote, prosteste i druge načine pokušavaju smijeniti rukovodstvo kluba, koje ne odstupa od FK.
Predsjednik SD Partizan Ostoja Mijailović dovođen je u vezu i sa Fudbalskim klubom u koji je navodno pokušao ući kako bi se stanje popravilo, ali to se nije desilo. Paradoks je na stanje u klubovima koje vodi SD Partizan, s obzirom da je fudbalu profit znatno veći nego u košarci.
“Umiju navijači Partizana da pretjeraju, ali danas je tako. Okreće se sve tržištu, a tržište Srbije je, plus je to glasačko tijelo, većinski naklonjeno Zvezdi. Opozicioni političari koji su navijači Partizana, a malo više pričaju, on kada bi se izletio on bi „dobio po ušima“, jer ne može da dobije glasove navijača Zvezde. U fudbalu, ljudi koji vole klub mogu da zarade novac, veliki su bonusi, prodaja igrača. U košarci je to uglavnom trošak. Trebaš da donosiš novac, ne možeš da prodaš igrača da bi zaradio. Možeš da osvojiš Evroligu i to ti ne može biti ni deseti dio tvog budžeta. U fudbalu mali klubovi prodaju igrača, izbore Ligu konferencija i dođe do novca. U košarci, Partizan dođe na fajnal for, ne može da pokrije ulaganja ni u ludilu. To ti dođe vrsta, da kažemo hobija, prestiža. Ili su to u Evropi klubovi pri fudbalskim klubovima, ili su ljudi kojima je to hobi, ili pod državom i lokalnom samoupravom kao kod nas, u Španiji…” – dodao je Tegeltija.
Kao neko ko je preko 30 godina u sportskom novinarstvu, Tegeltija nam je za kraj dodatno približio neke segmente ovog posla iz svoje perspektive. Prisjetio se i saradnje sa Nenadom Kostićem, koji danas uz Edina Avdića čini najpoznatiji komentatorski duo na ovim prostorima.
“U ovom poslu mnogo zavisi od sreće. Igrao sam košarku u Partizanu i Mladosti iz Zemuna. Dule Vujošević mi je bio malo trener, ali tad su bila ta vremena kada si ti sticao povjerenje. Na primjer, desi se nešto ružno, a neko ti omogući da budeš blizu. Ako to zloupotrijebiš, gubiš povjerenje ljudi. To je mnogo ružna stvar, nego da objaviš i budeš čitan jedan dan. Danas više nije ni dan, stalno dolazi nešto novo. Ja sam čak pretjerivao, postaješ prijatelj sa tim ljudima i nisi objektivan. Drugačije gledaš nego kad si sa strane. Ali ja ne žalim za tim, gledao sam da afirmišem te momke, trenere.
Članovi uprava, to je već druga priča. Njih treba kritikovati. Kod nas na TV Partizan mnogo je mladih novinara, ili dok sam bio na SOS kanalu govorio sam da moraju da paze da zaštite mladog igrača, da ga poguraju, da je njemu i njegovim roditeljima teško. Lako je igrača upropastiti, ali hajde podrži nekoga. Kod nas su na praksi studenti treće i četvrte godine novinarstva. Pogriješe, pogotovo djevojke, pa krenu da ih vrijeđaju, komentarišu. Gledaš da ih zaštitiš jer ne podnosi svako to, iako će morati da navikne na pljuvanje. Ne može to svako, ali moraš da zaštitiš.
Kole je odavno prevazišao SOS kanal. Mi smo radili zajedno. Ja sam pratio Partizan i bio mi je potreban neko ko je pratio Zvezdu kao što sam ja Partizan, da ne ispadne da se više prati Partizan. Šalio sam se sa njim, on je mučenik koliko je dugo bio na SOS kanalu i nije dočekao da Zvezda igra Evroligu. Kada je tako, moraš da nađeš nekoga ko će da prati isto kao i ti. Kole je strašan momak i novinar. I on i Edin ispaštaju zbog tuđih hirova. To je u Srbiji i svugdje u svijetu tako, teško je da radiš, a da se ne zamjeriš nekome. Možeš da radiš podkaste, lijepe priče, ali kad dođe aktuelna situacija i trebaš da daš svoj sud o tome, gotovo je. Vrijeđaće te i protivnički igrači i dio tvojih. Zamjeriš se ljudima u klubu i igračima, to je mnogo teško.
Privilegija u mom poslu je da upoznaš dobre ljude, da putuješ, raduješ se sa njima. Imao sam sreću kad sam počinjao da smo osvajali zlata, olimpijske i svjetske medalje. Nije bilo mobilnih telefona. Trčimo na aerodrom, da stjuardesa ponese kasetu, pa čekaj na aerodromu. Moraš da voliš posao, ako radiš posao koji voliš onda je sve lakše. Nikad ne zavisiš od sebe nego od rezultata, to uvijek tvrdim. Uvijek se bolje prati kad se pobjeđuje nego kad se gubi. I to je tako. Hrabrost je nekad loša stvar ako novinarski izgineš bespotrebno. Nezavisno novinarstvo ne postoji, jer uvijek zavisiš od nekoga ko te plaća. Ako dođete do toga da morate samo da prećutite, to je dobro, to je najmanja bol od toga. Uvijek se nađe neko, ko s nekim nešto ima. Da su zapadni mediji nezavisni, to je najveća prevara koja postoji. To je takva propaganda, da smo mi smiješni za ovo” – završio je Vladan.
Partizan će takmičarsku sezonu 2023/2024 započeti abaligaškim duelom 30. septembra na svom parketu protiv Mornara, a pet dana kasnije će u okviru 1. kola Evrolige gostovati Makabiju u Tel Avivu.
Pripremili: Marko Ivančević i Nikola Ignjatić
