FK Sarajevo je u augustu, 2023. godine predstavio Simona Rožmana kao novog trenera Bordo tima, a bivšeg bh. reprezentativca Senijada Ibričića kao sportskog direktora.
U osmom mjescu ove godine poklopile su se dobre stvari, jer je ekipa sa “Koševa” tada ponovo dobila podršku svojih najvatrenijih pristalica „Hordi zla“. Priča slovenskog trenera u Sarajevu počela je odlično, pobjedom protiv Posušja rezultatom 3:0. Za portal MeridianSportBH govorio je šef stručnog štaba Sarajeva o svojoj trenerskoj karijeri, trofejima, navijačima i drugim zanimljivim temama.
U Sarajevu ste već četiri mjeseca, da li ste se već navikli na grad i kako su Vas ljudi prihvatili?
“Mogu reći da jesam. Baš smo imali puno posla od početka. To nikako ne staje, radimo na sve strane i što se tiče infrastrukture u kampu, kao i na svemu što želimo da ponudimo našim igračima. Tu je svakako i takmičarski dio koji ide iz sedmice u sedmicu. Navikli smo na pritisak ovih ljudi, na njihova očekivanja i mislim da smo do sada opravdali ono što smo rekli na početku. Nije sve idealno, idemo malim koracima ali dosta brzim”.
Kako ste rekli navikli ste se na pritisak i očekivanja, ali možemo reći da je to pozitivni pritisak koji Vas dodatno motiviše?
“Slažem se apsolutno, jer kad je ljudima stalo do klub, kada vidite koliko je to velika ljubav prema klubu, mi to poštujemo. To nam daje veliku energiju, a kada je ta energija pozitivna onda je to vjetar u leđa.
Mislim da igrači razumiju da je ovo sve pozitiva, da se ljudi samo brinu za nas. Mi im to moramo vratiti velikim radom, profesionalizmom i na kraju krajeva sadržajem na terenu”.
Na početku karijere sigurno da je svako od nas imao nekoga ko mu je bio idolu u poslu kojim se želi baviti. Ko je Vama bio uzor na početku i čiji trenerski rad Vam se najviše sviđao?
“Kada sam počeo raditi u Sloveniji sa mlađim uzrastima pratio sam Njemačku. Tada je bio Klop koji je poslije iz Borusije otišao u Liverpul. Sviđao mi se taj stil nogometa, da se nešta dešava na terenu. Sada pratim i druge trenere. Sviđa mi se Gvardiola koji ima sistem rada i igre gdje on unaprjeđuje nogomet. Kako on razmišlja, tako i mi svi nekako kopiramo neke sitnice od njega. Tu su i mlađi treneri Emeri, De Zerbi… Ima puno njih, ali kada se vratimo na početak moje trenerske karijere prvi idol mi je bio Klop. Sviđala mi se njegova energija, stil igre, pristup prema igračima, medijima itd. Svako ima neki svoj stil i put, ali ja na kraju želim najviše predstavljati sebe i ono što srce kaže. Šta glava ima, ima znanja a iskustva nikad neće biti dovoljno. Tako razmišljam”.
Ukoliko pričamo hronološki o Vašoj karijeri, nju ste započeli u Celju. Koje su Vaše prve asocijacije na taj period?
“Mogu reći da sam bio dosta mlad sa puno energije i entuzijazma i želio sam sve preokrenuti. Jako mlad i ambiciozan i tako sebe predstavljam duže vrijeme. Taj periodsada nije ništa drugačiji. Imam puno više iskustva ali ni tada mi sigurno nije falilo energije i optimizma da možemo u svakom klubu, kao što i jesmo, napraviti prave stvari. Tako da ako se vraćam tamo bio sam možda malo luđi i na početka sam mislio da sve znam i da će uvijek sve ići pozitivno, ali mislim da sam sada stekao dovoljno iskustva da sam miran. Energije i ambicije mi nikada neće faliti”.
Vaša naredna stanica je bio NK Domžale s kojim ste osvojili i Kup Slovenije, koliko Vam je to značilo?
“Puno mi je značilo kada sam osvojio Kup Slovenije, jer svi mi mladi treneri koji dolazimo na scenu želimo se dokazivati. Tamo smo napravili jedan klub gdje se svake godine jako dobro prodaju tri-četiri igrača i klub živi od transfera. Imali smo jedan jako dobar stil igre koji je bio drugačiji od ostalih. Mi svi na kraju želimo biti nagradeni rezultatom, jer kad imaš rezultat ljudi te prihvate i onda kažu da je nešto dobro. Taj prvi trofej mi je puno značio. Nema baš puno trenera na svijetu koji imaju trofeje. Imaju ih, ali ne baš puno. Pogotovo ne mlađi i taj trofej mi je samo dao potvrdu da smo na pravom putu, da ono što govorimo i što radimo da se to negdje naplati. Tako da je taj trofej samo potvrda da sve ono što je 15-20 godina prije toga uloženo i da se to isplatilo. Tada sam se malo više opterećavao šta ljudi kažu. Onda me to sve smirilo, znamo šta radimo i ako jeto dovoljno super, a ako ne to smo mi”.
Nakon osvojenog trofeja u Sloveniji, osvojili ste i Kup Hrvatske sa Rijekom da li nam možete napraviti osvrt na taj period?
“Jako lijepa priča i zahtjeva sredina. Pritisak navijača, opet u pozitivnom smislu, velika očekivanja jer je Rijeka veliki klub u Hrvatskoj. Mislim da smo odradili fantastičan posao, posebno jer je tada bila i korona. Počeli su malo problemi sa finansijama u smislu da je bilo rezanja plata i tako, ali smo uspjeli zadržati kostur ekipe i jako puno smo dali šanse mladim igračima i na kraju smo ostvarili rezultat. Tako da baš jedna lijepa priča, dobri uvjeti i onda se desi i ta evropska liga kao nagrada svega toga. I tamo smo dobili potvrdu da smo na dobrom putu u smislu rada. Moram naglasiti da su igrači ti koji sve to sprovedu na terenu i nikad nisam imao problema u smislu rada sa njima. Jako sam zahtjevan, želim puno discipline i kada se lijepe i dobre stvari dese onda igrači znaju da sam ja bio u pravu”.
Pomenuli ste koliko su Vam trofeji važni i da su oni potvrda da ste na pravom putu. Nadate li se osvajanju trofeja ove sezone?
“Svaki dan radimo za to da bi zadovoljili sve ciljeve kluba. To su na jednoj strani trofeji, na drugoj stil igre i svakako na trećoj izlazni transferi. Sve su to stvari s kojim želimo dokazati smjer i put koji mi želimo. Na kraju sezone izlazni transferi i rezultrati u Evropi su oni koji pokazuju rezultat rada. Prvenstvo je specifično, ali moram reći da svakog dana radimo naporno da bi donijeli trofeje u naše vitrine i to je svakako naš cilj. Celje, Domžale, Rijeka, Maribor i Sarajevo su klubovi koje ste vodili do sada”.
Da li nam možete izdvojiti najbolje utakmice koje ste vodili u ovim klubovima?
“Iz Celja kada smo igrali evropske kvalifikacije protiv Slask Woroclawa i mislim da i danas stoji naš rekord posjete na toj utakmici. Baš je bio spektakl u Celju. U Domžalama bih izdvojio utakmicu protiv Marseja kada smo remizirali, a oni su bili favoriti. Te godine su čak bili u finalu ili su osvojili ligu. Mi smo igrali sa njima 1:1, ne samo da je rezultat bio dobar i igra je bila 50/50. To je bila vrhunska utakmica. Sa Rijekom možda ova protiv Kopenhagena gdje smo ih izbacili. Bilo mi je žao što je bio prazan stadion jer je Parken poznat po vrućoj atmosferi. Maribor, tu je svakako najveći derbi u Sloveniji sa Olimpijom. U Sarajevu sam uživao u svim utakmicama koje smo igrali kući pred našom publikom. Posebno derbi sa Željom koji smo igrali pred punim tribinama, super atmosfera i sadržaj koji se može gledati. Najbitnije mi je da kada ljudi idu sa stadiona da odlaze sretni. Ponekad moraju razumjeti da nas rezultat ne nagradi. Ako oni vide da se mi trudimo, da sve to na terenu ima smisla i kad jedva čekaju doći na sljedeću utakmicu to je meni zapravo i najveća satisfakcija”.
Podrška navijača je sigurno jedan od bitnijih faktora za svaku ekipu i lakše je igrati utakmice kada su tribine ispunjene do posljednjeg mjesta. Vi često pominjete podršku navijača, da li nam možete uporediti atmosferu na stadionima u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini?
“Ja ću reći onako malo iz zezancije, ali puno je tu istine što južnije, to vatrenije. Ljudi u Bosni baš iskazuju emocije onako prsno iz srca. Mogu reći da je i u Hrvatskoj slično, ali ne i toliko. Moraju se igrači osjećati dobro na terenu, jer svu tu podršku i energiju moramo iskoristiti da nam bude vjetar u leđa. U Sloveniji je to malo manje, u Hrvatskoj malo više, a ovo što smo doživjeli protiv Želje 20 000 ljudi je baš vatreno. Ne mogu pratiti tribine jer mi je fokus na terenu, ali mislim da je sve bilo korektno. Kada pogledam utakmicu na miru nakon dan, dva i kada radim analizu i vidim šta se sve dešava okolo i ja kao trener osjećam dobru energiju. Meni je ovih 90 minuta jedan show i na kraju krajeva nogomet se igra zbog gledalaca i nekako razmišljam u tom smjeru”.
Kada pričamo o Hrvatskoj protiv kojeg kluba Vam je bilo najteže?
“U Rijeci je uvijek bio najteži jadranski derbi protiv Hajduka. To je jak takmičarski naboj koji ide u mržnju. Tako da to je tamo bilo slično, samo pobijediti Hajduk i imaš mir kao trener za naredni period. Čitam dosta historiju klubova i kada vidite koliko ljudima znači derbi, onda dobijete još neku dodatnu energiju pred svaki derbi”.
U Vašem stručnom štabu je Senijad Ibričić koji je ostavio veliki trag u Hajduku, da li ste s njim nekada komentarisali jadranski derbi?
“Puno pričamo i sigurno da smo to komentarisali. Gdje god se on pojavi i kada vidite koliko ljudi imaju respekt prema njemu i koliko ga vole i poštuju onda znate da je on napravio velike stvari. Bili smo zajedno na utakmici protiv Villa Reala i tek tamo vidite da je on u Splitu baš ostavio jedan veliki trag. Dosta smo pričali, bilo je i neke zezancije i pogotovo kad sam ja bio njegov trener u Domažalama. Bilo je tu dosta šala, sada to gledamo više preko prizme novih igrača. Znamo da je on uvijek bio navijač Hajduka i da će to biti i dalje, a mi treneri gdje god da jesmo pokušavamo napraviti dobre stvari za igrače, klub i njihove navijače”.
Na Vašem predstavljanju u augustu ste rekli da ste jako brzo donijeli odluku da preuzmete funkciju trenera FK Sarajevo. Šta Vas je najviše privuklo da dođete u Bordo tim?
“Sarajevo je jedan veliki klub sa velikom historijom i mi kao treneri uvijek pratimo druge lige. Sarajevo ima jednu veliku historiju, navijače, predsjednika koji ima jasnu viziju i koji tačno zna šta želi i kada nam je predstavio ciljeve i odmah sam se vidio u u tom projektu šta i kako se želi raditi. Ovaj klub ima mogućnost da bude u regiji prepoznatljiv i da u narednim godinama dižemo sve stvari na jednu evropsku razinu”.
Društvene mreže su postale jedan sastavni dio života većine ljudi. Imamo priliku pročitati razne komentare, za Vas se nižu samo oni pozitivni. Koliko Vam to znači?
“Ja ću biti pošten i reći da nemam društvene mreže i uvijek kad je dobro onda si najbolji, a kad ide loše odmah si najgori. Ne želim da bilo ko utiče na moje osjećaje i život. Toliko sam samokritičan i sam sebe stalno kritikujem. Sigurno je lijepo kada vas neko zaustavi na ulici i kada vam neko da podršku. Svakom ljudskom biću je to lijepo. Svaki kamen koji pada na pod, govorimo o nekim teškim riječima, ostavi neku rano jer i mi smo samo ljudi. Ovo je dobra energija za sve nas i opet ću reći da nisam ja toliko bitan i da su igrači najbitniji. Oni moraju dati performans na terenu i oni su ti koju su bitni. Mi treneri radimo svaki dan na tome da ostvarimo ciljeve kluba a ove godine su takvi da budemo u samom vrhu, da se dobro prezentiramo kroz Evropu i da prezentiramo naše igrače da idu na veću razinu. Sljedeće i svake naredne godine imamo najveće ciljeve, a to je da klub stavimo na mjesto gdje pripada”.
Svjedoci smo da većina klubova u Premijer ligi BiH često mijenja trenere i da je to sigurno jedan od problema sa kojim se ekipe susreću. Kako Vi to komentarišete?
“Svi evropski klubovi rade na isti način, ako najbolji klubovi na svijetu nešto rade onda je to dobro. Kontinuitet struke je jako bitan za svaki klub. Mogu postojati rezultati koji nekada mogu biti instat da se nešto desi, a vi i ne znate ni kako se desilo ili možete ići na duže staze gdje je skauting igrača prema modelu igrača kakve želite. Ako se treneri previše mijenjaju, mogu sada reći neku glupost, ali npr. ako mijenjate partnera koliko vam treba dana da to sve ide u nekom smjeru koji vi želite. Ako se to mijenja svakih šest mjeseci, to je teško. Igrači su najbitniji, ali i proces rada. Promijenili smo ishranu, buđenje i stvarno je kontinuitet struke jako bitan. Svi rezultati koje su ljudi napravili, napravili su onda kada je postojao kontinuitet. Može se nešto napraviti i brzo, ali taj rezultat se onda i mijenja jako brzo”.
U razgovoru ste spomenuli da Vam je disciplina igrača jako važna. Da li Vam se desilo da neki fudbaler prekrši pravila koja ste postavili, kako ste tada reagovali?
“Ima puno toga, pogotovo u startu kada su jasna pravila i kada se neke stvari dese, odreagiramo na ono što smo dogovorili prvi dan. Kada igrači to prihvate tu nema problema i kada dolaze novi igrači oni dolaze u sistem gdje svi znaju ko pije a ko plaća. Ne bih sad govorio puno o tome. U svakom klubu sam imam iskustvo sa nekim igračima koji su željeli po svom. Ja uvijek kažem niko nije veći od kluba I svi mi moramo štititi grb i sve što klub daje. Kada dolazi do toga da igrači to ne poštuju, onda su u problemu sa mnom, kao i sa sportskim direktorom . Želimo imati jasna pravila jer tačno znamo šta želimo”.
Svakodnevno kroz posao svako od nas doživi neku zanimljivu priču ili situaciju. Da li Vi imate neku anegdotu koju biste nam željeli ispričati?
“Imamo puno toga. Između nas u stožeru je dobra atmosfera. Imamo puno stručnjaka. Dosta se šalimo na naš račun jer dolazimo iz Slovenije pa ne znamo po neku riječ i onda ide malo objašnjavanje rukama. Baš je bilo puno tih stvari, ali ne bih pričao naše interne fore. Ima tu dosta materijala”.
Nakon odlaska Muhameda Šahinovića i njegovog potpisa za Rakov, u klub je stigao makedonski golman Daniel Iliev. Da li će biti velikih promjena tokom prelaznog roka?
“Prelazni rok će početi poslije Nove godine i sve stvari radimo u hodu. Sve što smo do sad napravili iza toga stoji skauting mreža igrača kakve mi želimo. Na zimu sigurno neće biti previše promjena, jer mislim da nema potrebe za tim i da ovaj kostur ekipe ima dobre kvalitete. Sigurno ćemo na nekim pozicijama osvježiti stvari, jer što sam rekao najbitnije je sada sastaviti ekipu koja bi se mogla u drugom dijelu sezone uigrati do te mjere da u Evropi budemo u maksimalnoj formi. Kostur ekipe već znam i dopunit ćemo ga sa dva, tri igrača. Mislim da će to biti ekipa koja će biti konkurentna za najviša mjesta u ligi, a u Evropi svakako želimo napraviti iskorak”.
Zadnju utakmicu u ovom dijelu prvenstva igrate protiv HŠK Zrinjski u Mostaru. Kakva su Vaša očekivanja od ovog susreta?
“Jedan veliki respect za Zrinjski koji je igrao Konferencijsku ligu što je dobro za nas da imamo predstavnika u Evropi. To diže rejting ligi i želio bih da se to dešava svake godine. Nadam se da ćemo mi biti ti koji će naredne godine predstavljati ligu. Imamo i mi svoju računicu, zakazali smo protiv Veleža jer nismo bili onakvi kakvi trebamo i želimo biti. Kući igramo dosta dobro i mislim da se to vidi. U gostima imamo nekih poteškoća, detektirali smo to sve i pričamo sa igračima o tome. Želimo se našim navijačima iskupiti s hrabrom, borbenom igrom i da nas to nagradi pozitivnim rezultatom”.
Nekoliko puta u našem razgovoru ste istakli koliko Vam je važna podrška navijača. Da li za sami kraj našeg razgovora želite poslati poruku svim pristalicama Bordo tima?
“Hvala za sve do sada, neka nikad ne prestane njihova ljubav prema klubu. Zamolio bih sve navijače da nam daju podršku na posljednjoj utakmici ove sezone. Zaželio bih im sve lijepo povodom blagdana i svakako da im želim mir i sreću u narednoj godini. Zajedno možemo napraviti dobre stvari u godini koja nam dolazi”.
Piše: Lejla Šabanović
