Evropsko prvenstvo 1988. godine održano je u Zapadnoj Njemačkoj, a Holandija je po prvi put postala kontinentalni prvak.
Evropsko prvenstvo 1988. godine održalo se u Zapadnoj Njemačkoj. Pored domaćina na turnir su se kvalifikovale ekipe Italije, Španije, Danske, Sovjetskog saveza, Holandije, Irske i Engleske, te je svih osam timova podijeljenih u dvije grupe po četiri tražilo put do polufinala.
Po pet osvojenih bodova nakon tri kola u prvoj grupi imali su Zapadna Njemačka i Italija, dok su na korak do finala iz druge grupe Sovjetski savez, s pet osvojenih bodova, i Holandija s bodom manje. Engleska i Danska nisu uspjele neporažene izaći iz jednog od duela s konkurentima, dok su se Španci morali zadovoljiti s četiri osvojena boda, a Irci s tri.
Domaćin turnira 1988. godine imao je sreću u nesreći da kao prvoplasirani završi u svojoj grupi i samim time se u polufinalu ukrsti s Holandijom čiji su Hans van Brukelen, Ronald Kuman, Beri van Erle i Žeral Vanenburg te godine s PSV-om osvojili evropskog klupsko prvenstvo, a bili su tek marginalizovani igrači tima predvođenog Rudom Gulitom, Frenkom Rajkardom i Markom van Bastenom.
Iako je na hamburškom “Folksparku” prvo poluvrijeme završeno bez golova, a drugo otvoreno golom Lotara Mateusa s bijele tačke, stvari ni u jednom trenutku utakmice nisu dobro izgledale po Nijemce. Rezultat, koji je bio sve što su imali, takođe više nije bio na njihovoj strani od 74. minute kada je nakon što je van Basten srušen u šesnaestercu iz penala pogodio Kuman i time najavio gol iz klizećeg starta čudesnog van Bastena dvije minute prije kraja utakmice.
Italija je ipak s druge strane protiv Sovjetskog saveza imala sve, ali su Sovjeti imali ono što niko 1988. godine na svijetu nije – Rinata Dasajeva. Golman moskovskog Spartaka, koji je nakon Evropskog prvenstva napustio svoju državu i obukao dres Sevilje bio je nepremostiva prepreka Italijanima, a kao najbolja odbrana ovog turnira izdvaja se baš njegova reakcija na udarac glavom Roberta Manćinija s linije peterca u prvom poluvremenu kada su se ruke, poetski rečeno, odvojile od tijela i zaustavile put lopte koja se od prečku trebala da odbije u gol.
Niz italijanskih promašaja, koji su uglavnom bile odbrane Dasajeva, prvo je u u 58. minuti kaznio Đenadij Livtočenko, a potom četiri minute poslije naplatio Oleg Protasov i time najavio finale s Holanđanima na “Olimpijskom stadionu” u Minhenu.
Ono što Manćiniju jeste, 191 centimetar visokom Gulitu Dasajev nije imao šanse odbraniti u 32. minuti finala, njegov udarac glavom pored snage imao je i usmjerenje ka desnim rašljama, a za sobom i pratnju neuspjele reakcije sovjetskog golmana. Svjesnost toga da se protivnički golman može savladati samo utoliko ukoliko se na njegov gol šutira neodbranjivo dovodila je do ludila Holanđane koji su konstantno visili u protivničkom šesnaestercu, ali rješenje za potvrdu evropskoh prvaka ipak je pronađeno u 54. minuti.
“Potrebno je zaista mnogo sreće da na taj način zahvatite loptu i postignete gol. Sve je pošlo po dobru. To je jedna od onih stvari koje vam se jednostavno dese u životu, a da pojma nemate kako i zašto” – rekao je van Basten o jednom od najljepših golova svih vremena postignutog u finalu Eura 1988. godine.
Arnold Miren u punom je šprintu trčao lijevom stranom terena kada je dobio loptu od Fanenburga, da bi je potom iz prvog dodira lijevom nogom ubacio ka golu. Ona svoju metu nije pronašla, već je preletila daleko iznad Gulitove glave, te nastavila put ka korner zastavice, ali je istu prije izlaska iz šesnaesterca, tek par metara udaljeno od gol-aut linije presrela desna noga van Bastena koja je pod jedinim mogućim uglom sa savladavanje odlično postavljenog Dasajeva uputila udarac i zatresla protivničku mrežu.
Uz van Bastena, Gulita, Rajkarda, Jana Vutersa i Kumana svoje mjesto u idealnih 11 Evropskog prvenstva 1988. godine pronašao je i holandski golman van Brukelen. Đuzepe Bergomi i Paolo Maldini činili su uz dva Holanđanina bedem ispred njega, a sredinu terena su držali Đuzepe Đanini i Mateus. Posljednji neholandski fudbaler u najboljoj postavi prvenstva bio je italijanski krilni napadač Đanluka Vijali.
Pored prevlasti u najboljem timu turnira, a i osvajanja evropskog šampionata, mnogi Holanđani tvrde da je najveći uspjeh za njih bila pobjeda nad Nijemcima nakon čak 32 godine, a gledanje te utakmica na javnim mjestima zabilježila su najveća javna okupljanja u Holandiji još od završetka Drugog svjetskog rata.
Još jedna od van Bastenovih žrtava na prvenstvu bio je i Piter Šilton, engleski golman koji je utakmicom protiv Holandije postao tek četvrti Englez sa 100 nastupa u reprezentativnom dresu, a Dasajevova družina postala je prvi nacionalni tim koji je poražen u tri finala Evropskih prvenstava. Milion ljudi dočekalo je osvajače turnira po povratku u Amsterdam, ljudi su plivali u prljavim kanalima i padali s krovova zgrada dok su na njima plesali, ali sve je to opravdano, barem prema riječima Gulita:
“Ne postoji ništa na svijetu poput osjećaja kada osvojiš nešto za svoju državu. Tamo si rođen i živjećeš vjerovatno najveći dio svog života. U očima svojih sunarodnjaka postaješ doživotni heroj”.
Armando
Kakav gol jedan id najljepsih ikada