(credit image & photo: Pedja Milosavljevic / STARSPORT)

Srpski trener Dušan Ivković se u intervjuu za grčki “Sport24” prisjetio i perioda dok je vodio reprezentaciju Jugoslavije.

“U Jugoslaviji smo imali velike talente. Dražen Petrović je bio vjerovatno najveći radnik od svih u timu. Pet godina sam sarađivao sa njim. Radio je naporno. Tada nam je cilj bio da vidimo gdje smo u odnosu na Sovjetski Savez u Evropi. Kada je izašla ova generacija sa Petovićem, Divcem, Paspaljem, Rađom, Vrankovićem, Kukočom i ostalim momcima, svi su govorili da neće nikad biti kao generacija Dalipagića i Kićanovića”rekao je Ivković pa dodao:

“Sjećam se da smo u finalu u Rimu, tokom zagrijavanja, razmišljali samo o odluci Slovenije da se otcijepi. Zbog toga je izostavljen Jure Zdovc. Rekao mi je: ‘Treneru, šta da radim? Ako budem igrao za reprezentaciju, zvaće me izdajnikom u Sloveniji.’ Rekao sam: ‘Prepusti to meni’.”

Nakon Evrobasketa 1991. godine tim je rasformiran.

“To je sve bila šala. Prije svega, to je bila zastava Velimira Perasovića, ne Draženova, neko mu je dao. Reći ću vam istinu. Ta priča o braći, to su američka sra*a, ništa od toga nije istina. U to vrijeme (Mundobasketa) mnogo hrvatskih navijača došlo je u Argentinu sa zastavama Hrvatske. Perasović je imao jednu od tih zastava, jer mu je neko dao. Divac mu je uzeo i stavio mu jugoslovensku na ramena. Čak su se smijali, a Divac mu je rekao: ‘Kada budu vidjeli koju zastavu imaš u kući, svi će da te zaje***aju’. Bila je to interna šala”.

Dušan Ivković istakao je da u tom timu nikad nije bilo nacionalista.

“Govorimo o timu u kojem niko nikada nije rekao: ‘Ti si iz Hrvatske, ti iz Srbije, ti iz Crne Gore’. Mnogo su se voljeli. Paspalj i Kukoč su igrali na istoj pozciji, a tu su bili i Divac i Rađa. Svako od njih je nekad morao na klupu kako bi drugi mogao da igra. Kad bi jedan od njih izašao, zagrlili bi se i poljubili”.

Ivković je u zasluženoj penziji, a posljednji klub koji je vodio bio je Efes.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime