Jelić
printscreen

Tekvandoašica iz Hrvatske Matea Jelić obratila se javnosti nakon osvajanja zlatne medalje na olimpijskom turniru. 

Hrvatska tekvandoašica Matea Jelić osvojila je olimpijsko zlato u Tokiju, a potom je o velikom uspjehu govorila pred kamerama “HRT-a”. 

“To lijepo zvuči, san svakog sportiste je biti olimpijski šampion, ispunila sam ga i presrećna sam. To sam toliko puta zamišljala, a nije bilo ni blizu koliko je prelijepo. Zahvalna sam i presrećna, nemam riječi za opisati ovo. Morala sam vjerovati u sebe do kraja, samo da nastavim i vjerujem u to što radim. Sve ispada tako kako je Bog zamislio i to je to” – rekla je Jelić, pa se osvrnula na situaciju u kojoj je gubila 15 sekundi prije kraja meča:

“Apsolutno ništa me nije poremetilo, ja se skroz isključim, budem u trenutku, ali sad kada se vratim nadam se da sam pokazala ljudima da se ne isplati odustati i da ima nade do zadnje sekunde. To mi je lekcija kroz cijeli život, da ne stanem koliko je god teško. Po tome živim, bilo bi šteta da sam stala. Tako svi drugi mogu, ako ja mogu”.

“Trener i ja smo znali, rekla sam da ću osvojiti evropsko i olimpijsko zlato, ništa nezahvalno nisam mislila pod time, protivnice su savršene, ali znali smo koliko vrijedimo, radimo, borimo se za državu. Trener i ja smo tu isti, našli smo se i mislim da je bilo vrijeme za to” – rekla je Jelić o vjeri u svoj rad, pa dodala:

“Virus korona mi je poremetio fizičko stanje za Evropsko prvenstvo, mentalno me samo ojačala. Moj cijeli Knin je uz mene, cijela porodica, jedva čekam da sve zagrlim. To je tako posebno, iz malog grada sam i osjećam se povezano s njima gdje god odem, uvijek zamišljam doček na trgu i kako ćemo svi biti sretni. To mi daje snagu za zadnju sekundu”. 

2013. godine takmičenje na Evropskom prvenstvu Jelić je završila u bolnici, pa se osvrnula i na taj period koji je iza nje:

“Sjećam se koliko je bilo teško mojim roditeljima vidjeti mene, probudila sam se i nisam imala krvi u sebi. Tatu sam prvi put vidjela kako plače, a on je najsmireniji čovjek kojeg znam. To me samo diglo još brže iz kreveta, znam da ovo nisam sama napravila, ljudi i Bog su uz mene, zahvalna sam što ne prolazim sama kroz sve ove teškoće”.

Na kraju se ponadala kako je svojim primjerom motivisala druge da se počnu baviti tekvandoom.

“Hrvatski tekvando je sve jači, nadam se da će se mladi zaljubiti, to mi je bio najljepši cilj, da ljudi vide koliko je prelijep ovaj sport. Nadam se da će mladi vidjeti i pokušati ostvariti olimpijski san jer je moguće. Ja sam obična cura iz Knina koja se borila za svoje snove, ako ja mogu, mogu svi”. 

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime