Foto: ABAliga.com

Na regionalnoj sceni, Igokea se prvi put pojavila 2010. godine. Sezonu kasnije, kormilo je preuzeo Dragan Bajić i svi rezultati vrijedni pažnje koje je od tada napravio klub iz Aleksandrovca, potpuno su vezani za pomenutnog trenera. Drugačije nije ni ove sezone. Igokea je prošla kvalifikacije i zaigrala u grupnoj fazi FIBA Lige šampiona, dok je u ABA ligi ostvareno devet pobjeda iz 11 susreta.

Dragan Bajić je u sistemu Igokee proveo faktički čitavu svoju karijeri, prvo kao igrač, a onda kao pomoćni trener i potom šef stručnog štaba. U trenutku kada je klub iz Aleksandrovca prvi put zaigrao regionalno takmičenje u sezoni 2010/2011, bio je prvi asistent Slobodana Klipe. Nakon neuspjeha u domaćoj ligi gdje Široki osvojio šampionski naslov i tako ostavio Igokeu bez ABA lige, kormilo je po drugi put u karijeri preuzeo upravo Bajić.

Nakon godine u kojoj je Bosna i Hercegovina davala samo jednog predstavnika u regionalnom takmičenju, Široki je sjajnom sezonom i osvajanjem petog mjesta u ABA ligi izborio još jednu “kartu” za svoju državu, pa je finalista ponovo dobio šansu da zaigra “na Jadranu”. Bajić je ispunio očekivanja i odveo tim do finala nacionalnog šampionata, a tamo propisno namučio na papiru dosta kvalitetniji klub iz Širokog Brijega, koji je slavio poslije maksimalnih pet utakmica. Ipak, cilj je bio ostvaren i nakon sezone pauze, Igokea se vratila u društvo najboljih regionalnih ekipa.

Bajić, Pod lupom: Savršen spoj Dragana Bajića i Igokee
foto: Pedja Milosavljevic / STARSPORT

Sezona koja će uslijediti biće ispisana zlatnim slovima kluba iz Aleksandrovca. Osim Vukašina Aleksića, Bajić je zadržao skoro sve nosioce igre iz prethodne takmičarske godine, a tokom ljeta stigao je američki duo Klif HemondsKorsli Edvards, kao i provjerena regionalna imena poput Branka Jorovića i Siniše Štembergera, uz dolazak Gorana Gajovića. Prvenstveni cilj je bio opstanak u takmičenju.

Poslije šest kola, “Igosi” su bili neporaženi, a posebno je velika bila pobjeda u Beogradu protiv Crvene zvezde rezultatom 76:75. Već u tom trenutku je bilo svima jasno da opstanak neće biti doveden u pitanje, međutim i tada je Bajić isticao da dok god se to teoretski ne ostvari, o drugim stvarima se neće razmišljati. Uslijedila su dva poraza na hrvatskom tlu od Cedevite i Zadra što je dovelo do komentara kako je bajka o plasmanu na fajnal for okončana i da u nastavku sezone predstoji očekivani pad i neka sredine tabela.

Ipak, Igokea je ponovo ušla u niz odličnih rezultata i sa novih šest uzastopnih pobjeda nagovijestila je velike stvari. U tom periodu je deklasiran i evroligaški Partizan (73:50), a seriju trijumfa je prekinula Budućnost u Podgorici. U tim trenucima, po pravilima ABA lige mjesto u Evroligi su trebali izboriti šampion takmičenja i prvi tim u regularnom dijelu, te su tada Igokea i Crvena zvezda bili vodeći timovi lige i njihov okršaj u 18. kolu u Laktašima je predstavljen kao derbi sezone u kojem će biti odlučen prvi putnik u najelitnije klupsko košarkaško takmičenje u Evropi.

Susret je odlučio Štemberger trojkom u posljednjim trenucima što je dovelo do toga da Igokea ima tri pobjede više i bolji međusobni skor od Zvezde na osam kola do kraja. Jedan novinar je u danima poslije rekao “Ukoliko želite gledati Evroligu sljedeće sezone, svi putevi vode u Laktaše”.

Ipak, tako nije bilo… Kako to obično biva (samo) na ovim prostorima, propozicije nisu dobro shvaćene ili bolje rečeno, promijenjene su u toku sezone, tačnije onda kada je Igokea “zacementirala” prvo mjesto i kartu za Evroligu. Odlučeno je da u navedeno takmičenje idu finalisti ABA lige, a utjeha za tim iz Aleksandrovca je bila organizacija završnog turnira. Izabranici Dragana Bajića su bez većih problema održali prvo mjesto na tabeli, međutim u polufinalu regionalnog takmičenja, Partizan je eliminisao Igokeu, a onda i slavio u finalu protiv Crvene zvezde.

Evroliga nije stigla u Laktaše, a utješna nagrada je bila nastup u Evrokupu, prvi put u klupskoj istoriji. Tamo je Bajić predvodio tim do jedne pobjede iz pet kola, dok je u ABA ligi učinak bio četiri trijumfa i tri poraza. Pred okršaj sa Solnokom u osmom kolu regionalnog takmičenja, Igokea je smijenila najtrofejnijeg trenera u svojoj istoriji i na njegovo mjesto postavila pomoćnika Milutina Latinčića.

Bajić, Pod lupom: Savršen spoj Dragana Bajića i Igokee
Foto: Cibona/Zeljko Baksaj/ABA liga

U naredne dvije godine, Igokeu su pored pomenutnog Latinčića predvodili istaknuti regionalni treneri Vlada Jovanović i Željko Lukajić. Ipak, obojica su podbacila iako su imali dosta kvalitetniji sastav na papiru od onog Bajićevog iz prethodnog mandata. Na drugoj strani, Bajić je otišao u Bugarsku i tamo napravio istorijski rezultat sa Černomorem osvojivši kup te države što je bio prvi trofej za klub poslije 15 godina.

Kada je Lukajić ostavio Igokeu u zoni ispadanji poslije 15 kola regionalnog takmičenja, uprava kluba je ponovo angažovala Bajića, ovaj put “da vadi kestenje iz vatre”. Ekipu koju nije selektirao i koju je preuzeo u seriji od pet poraza, vodio je do trijumfa u Beogradu protiv Partizana, a nešto kasnije su upisana i tri uzastopne pobjede protiv glavnih konkurenata (Cibona i Sutjeska) u borbi za opstanak, te je na kraju sezona okončana na devetoj poziciji, a potom i osvojena nacionalna titula.

Sezona 2016/2017 koja će uslijediti je možda i najbolja Bajićeva u karijeri, uzimajući u obzir sastav koji je imao na raspolaganju i ostvareno na terenu. Na papiru, ako nije bila najslabija, Igokea je svakako uz Karpoš i Krku imala najjeftiniji roster u regionalnoj ligi. Prognoza je bila grčevita borba za opstanak do samoga kraja, međutim Bajić je sezonu okončao na petoj poziciji sa učinkom 13-13. Kao po pravilu, osvojena su oba trofeja u takmičenjima pod okriljem Bosne i Hercegovine, te se sezona mogla smatrati više nego uspješnom.

Bajić, Pod lupom: Savršen spoj Dragana Bajića i Igokee
Foto: Peđa Milosavljević/Starsport photo

U narednoj takmičarskoj godini, Igokea je dosta mijenjala sastav tokom sezone i kroz klub su prošli zvučni igrači poput Dorela Rajta i Malkoma Lija, međutim puno rotiranja i novih košarkaša, te nemogućnost da se napravi bilo kakva timska hemija su uzrokovali da se ABA liga okonča na desetom mjestu. Svejedno, opstanak je bez ikakvih problema ostvaren, a Bajić je poslije poraza u Sarajevu od Bosne u okviru Lige BiH ponovo otpušten.

Kao obrazloženje, uprava je saopštila da je cilj pružanje šanse mlađim igračima, međutim još jednom je odlazak Bajića “skupo” plaćen. Van svih očekivanja, Igokea je ostala bez šampionske titule iako su na papiru bili ubjedljiv favorit protiv Zrinjskog u finalu, a naredne godine u regionalnom takmičenju su bile ispod svih očekivanja. 

U sezone 2018/2019 i 2019/2020, Igokea je ušla sa najvećim budžetima u klupskoj istoriji sa ambicijom da postanu stabilan član “top 6” društva ABA lige, uz želju da se napadne i plasman u doigravanje ukoliko se ukaže šansa. Na klupu je ljeta 2018. godine postavljen iskusni Nenad Trajković, a nakon što je on sezonu počeo sa skorom 2-4, dobio je otkaz i njegovu poziciju je preuzeo dotadašnji asistent Žarko Milaković. Ni njegov rezultat nije bio mnogo bolji, pa je uprava još jednom reagovala i ovaj put dovela Dragana Nikolića, sadašnjeg trenera banjalučkog Borca.

Nikolić je tim preuzeo u nimalo zahvalnoj situaciji, pošto je predstojala grčevita borba za opstanak, slična onoj koju je Bajić uspješno prošao tri godine ranije. Odlučujuća utakmica za Igokeu je bila u posljednjem kolu protiv Zadra, a srećom po Aleksandrovčane, ostvaren je ubjedljiv trijumf (100:82).

Bajić, Pod lupom: Savršen spoj Dragana Bajića i Igokee
Foto: ABA liga

Naredno ljeto je u klub dovelo Aleksandra Trifunovića, renomiranog srpskog stručnjaka. Stranci poput Majka Grina, Kinana Evansa i Rašada Vona su trebali garantovati lagan put “Jadranom”, ali još jednom to nije bio slučaj. Trifunović je pretrpio moždani udar tokom pripremnog perioda, pa je ekipu u uvodnim kolima vodio asistent Marko Barać. On je sezonu otvorio sa četiri poraza i uprava je morala da reaguje, a boljeg rješenja od Bajića nije bilo.

Iako je preuzeo skup tim, hemija je bila katastrofalna i to se moglo vidjeti i “sa tribina”. Spašavanje takve ekipe nije bio lagan posao i trebalo je par mjeseci Bajiću da iskristališe uloge i učini da ekipa makar malo zaliči na tim. Ključnim pobjedama protiv Mornara u Laktašima, kao i slavlje u Ljubljani i Zadru je bilo dovoljno da se pred posljednje kolo previše ne strahuje, ali virus korona je prekinuo takmičenje i tako prvenstveno spasio Zadar.

Bajić, Pod lupom: Savršen spoj Dragana Bajića i Igokee
Foto: Nikola Vuruna/Igokea/ABA liga

Između dvije sezone, Bajić je dobio mogućnost da u velikoj mjeri sam selektira tim. Od “domaćih” igrača su potpisani Edin Atić, Marko Jošilo, Nikola Jovanović, Stefan Fundić i Stefan Pot, a od stranaca su stigli Entoni Klemons, Džeki Karmajkl i Tej Voler. Na papiru, šesti ili sedmi najskuplji tim lige.

Prvi cilj koji je uprava kluba postavila, bio je plasman u grupnu fazu FIBA Lige šampiona. Na kvalifikacionom turniru u bugarskom Botevgradu, Igokea je preko Kluža i Sportinga izborila nastup u evropskom takmičenju i vratila Aleksandrovčane na evropsku scenu poslije sedam godina. Tamo su savladani daleko skuplji Hapoel i Turk Telekom, te “Igosi” na dva kola do kraja imaju polovičan učinak.

Ono što je bilo van svih očekivanja, to je odličnih 9-2 u ABA ligi. Igokea (još jednom) pod vođstvom Bajića spada u krug najugodnijih iznenađenje regionalne lige i sa pravom konkuriše za plasman u plej-of. Kruna sjajne sezone viđena je u nedjelju kada je u Laktašima deklasirana evroligaška Crvena zvezda. Bolja je Igokea bila i od Partizana ove sezone, dok su jedina dva poraza upisana od Cedevita Olimpije poslije produžetka, kao i od Mege na startu takmičarske godine. U srijedu slijedi okršaj u Podgorici protiv Budućnosti i ukoliko bi se tu priredilo još jedno iznenađenje, plej-of bi bio blizu.

Bajić, Pod lupom: Savršen spoj Dragana Bajića i Igokee
Foto: KK Igokea/Facebook

U medijima, a i pojedinim “košarkaškim krugovima”, Bajić nikada nije dobi(ja)o dovoljan kredit za ono što čini u svom poslu. Često je njegov uspjeh umanjivan riječima da je “endemska biljka” i da uspjeva samo u Igokei, što je demantovano u periodu provedenom u Bugarskoj. 

Iako su kroz Igokeu prošli treneri “sa puno većim kreditom” javnosti poput Klipe, Jovanovića, Lukajića i Trajkovića, niko ni iz bliza nije imao rezultat kao Bajić. Često ne samo da nisu ispunili očekivanja, nego su znali da ostave klub u teškoj borbi za očuvanje statusa u ABA ligi.

Bajić nikada nije bio čovjek velikih riječi niti je ispred sebe stavljao velika očekivanja. Kvalitetan rad na treningu je bio nešto na čemu se insistiralo, a rezultat faktički nikada nije izostao, štaviše… Jedina konstanta je bila da kada on sjedi na klupi, Igokea ne mora brinuti za opstanak u regionalnom društvu, a češće je provodila vrijeme na tabeli rame uz rame sa najvećim gigantima košarke u bivšoj Jugoslaviji.

Bajić, Pod lupom: Savršen spoj Dragana Bajića i Igokee
Foto: KK Igokea

Bajićeve ekipe su uvijek bile prepoznatljive po nekoliko stvari, bez obzira ko bili igrači na terenu. Prvenstveno, to je odlična hemija u ekipi. Iako je zbog svojih tajm-auta često smatran trenerom koji takvim pristupom ne može da napravi atmosferu, to apsolutno nije slučaj. “Svi za jednog, jedan za sve” se svakako može upotrebiti za Bajićeve ekipe gdje individualac nikada nije mogao biti iznad tima.

Disciplina u napadu je takođe jedna od odlika, a za tako nešto je uvijek trener najzaslužniji. Ne postoji previše srljanja i soliranja, kao što ne postoji ni mnogo šuteva iz teških i nerezonskih pozicija. Lopta kruži u napadu, traže se najbolje situacije za realizaciju i to je nešto čemu svi treneri teže, samo ne uspiju svi da to prenesu na svoje igrače i implementiraju svoju filozofiju u tim.

Za kraj, vjerovatno ono najbitnije, to je Bajićeva kombinovana odbrana koju danas redovno ne koristi veliki broj trenera i po kojoj je trener Igokee itekako prepoznatljiv. Da bi se ona dovela do savršenstva, neophodan je kompletan pripremni period i shvatanje iste, a kada igrači usvoje principe, zna biti pogubna za protivnike što je Igokea pokazala svaki put kada bi Bajić proveo ljeto sa timom. 

Bez obzira što svi protivnici znaju da će ih u nekom trenutku susreta sačekati pomenuta kombinovana odbrana, par treninga nije dovoljno da se uspješno pripremi za nju, pogotovo kada protivnički plejmejkeri nisu naročito košarkaški inteligentni, pa ne mogu u momentu da donesu dobru odluku i procijene da li napadaju čovjeka ili zonu što dovodi do izgubljenih lopti i loših selekcija šuta.

Bajić, Pod lupom: Savršen spoj Dragana Bajića i Igokee
Foto: Aleš Fevzer/ABAliga.com

Bajić i Igokea su savršen spoj. To je potvrđeno u više navrata i nije nikakvo pretjerivanje reći da bi pomenuti trener morao imati takav status u klubu da mu pozicija ne može biti ugrožena na osnovu jedne ili dvije slabije sezone ili nekim neslaganjima sa upravom kluba.

Rezultati koje je on ostvario u sezonama 2012/2013, 2016/2017 i onoj koja je trenutno u toku, vjerovatno ne bi pošli za rukom ni mnogo većim i “renomiranijim” trenerima od njega. Uostalom, ta teza je već potvrđena u prošlosti i pomenuta u ovom tekstu jer kada bi Bajić bio smijenjen, uslijedili bi najcrnji dani u klupskoj istoriji u posljednjih 10 godina, makar na rezultatskom planu.

Trenutna situacija je takva da će Igokei trebati malo čudo da izbori prolaz u narednu fazu FIBA Lige šampiona jer će vjerovatno biti neophodne dvije pobjeda iz posljednja dva kola, ali status u ABA ligi je takav da u klubu mogu sanjati drugi nastup u doigravanju u klupskoj istoriji. Pored (daleko) skupljih timova Crvene zvezde, Partizana, Cedevita Olimpije, Budućnosti, pa i Mornara, to bi svakako bio uspjeh vrijedan velike pažnje, a donio bi i pravo nastupa u Evrokupu.

Bilo kako bilo, Bajić je neko ko izvlači i preko maksimuma iz timova Igokee i ostaje da se vidi da li će ovaj put biti dugoročno rješenje za klupu ovog tima ili će po prvoj “mini krizi” ponovo biti smijenjen, kao da je još jedan od trenera koji su prošli kroz klub, a ne neko ko ga je zadužio za sva vremena.

Piše: Miroslav Dragoljević

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime