Foto: Reuters / ALESSANDRO GAROFALO

Alesandro Del Pjero je postigao puno za vrijeme svog boravka u Juventusu, preuzevši ulogu najboljeg strijelca kluba 2006. godine, a rekord italijanskog velikana važi i dan danas. Međutim postavlja se pitanje koliko se ljudi prisjeća ovog mađioničara sa “bubamarom” u dresu reprezentacije.

Njegovo prisustvo kao efikasnog igrača, bilo je nekoliko sezona i pored Juventusa, u njegovim tinejdžerskim godinama i kasnim tridesetima. Dok neka relativno kasna postignuća u dresu Italije znače da možda tek sada dobija veće pohvale koje je trebao steći tokom svoje besprijekorne igračke karijere.

Del Pjero, Prozor u prošlost: Alesandro Del Pjero, koneljanski džentlmen u kopačkama
Foto: Printscreen

Roberto Bađo, Kristijan Vijeri, pa čak i Frančesko Toti uspijevali su uzeti pohvale za nastupe “Azura” na velikim turnirima, ali uloga Del Pjera bila je manje istaknuta. Kao takav, među nekim je navijačima možda postojao osjećaj da je “Pinturikio” puno više pripadao “Staroj dami” nego svojoj zemlji.

Usput, Del Pjerova postignuća za “Bjankonere” bila su zaista posebna, a kad se vratite na jedan od njegovih najboljih golova za klub, shvatite koliko je smisla imao pogodak protiv Njemačke.

Nepunih pet minuta u meču Lige šampiona protiv Real Madrida, Del Pjero je naletio na dodavanje Vićenca Jakinte i našao se oči u oči 25 metara između njega i golmana madridskog kluba Ikera Kasiljasa, ali njegova verzija susreta oči u oči sa nekim golmanima je ravno kao kada mesar sa satarom u ruci gleda u nemoćno pile, prije čina egzekucije.

Sjećam se u tom trenutku rasprave između drugara i mene gdje u sekundi govorimo da je predaleko za šut. Na svu sreću to “Maestro” u crno-bijelom dresu nije čuo, pa je šutirao, a taj element iznenađenja gotovo sigurno nije bio odgovoran za loptu u mrežu prije nego što je Kasiljas uspio da trepne.

Isti mu je pristup pomogao da savlada Jensa Lemana 2006. godine, pri tome znajući da nema potrebe da se naglašava da njegova lopta ima oči i da bez problema šutira projektile koji cijepaju kako udaljenost, tako i mreže.

Bio je to čovjek koji nije mogao biti mnogo sigurniji u svoje sposobnosti nego što je već bio, bilo to u Evropi ili u Seriji A, postigavši šest golova tokom pohoda Juventusa do pehara Lige šampiona 1996. godine, prateći to sa nekoliko sjajnih pogodaka u domaćem prvenstvu.

Njegovih 200 i više golova u dresu “Stare dame” uključuju 16 sezona sa dvocifrenim brojem pogodaka, a u pet kampanja u ligi pogađao je više od 15 puta.

Del Pjero, Prozor u prošlost: Alesandro Del Pjero, koneljanski džentlmen u kopačkama
Foto: Printscreen

Nisu to bili sve jednostavni golovi, njegova 22 pogotka iz slobodnih udarca nadvisili su samo Andrea Pirlo i Siniša Mihajlović. Zbog činjenice da je za društvo imao igrače poput Zinedina Zidana i Pavela Nedveda, on se nikada nije smatrao vještim “trgovcem” dalekometnih slobodnih udaraca u istoj mjeri kao i dvojica nabrojanih.

Jedan od 22 razarajuća hirurški precizna šuta došao je protiv Rome, te je ostavio Donija sa istim izrazom poraza koji je dao na lica mnogih čuvara mreže tokom više od dvije decenije aktivnog fudbala.

Gracioznost njegovog šuta se oslikavala u tome da nikada nije otkrivao svoju snagu. Na prvi pogled biste rekli da su udarci “Pinturikija” bili mekani i nedovoljno jaki, ali bili su to šutevi istih italijanskih šmekerskih fora, kao i tvorac njihov. Graciozno, jako do granica neprepoznatljivosti, a scenarijo im je bio isti. Mreža se trese, a “Aleks” trči pred “Brigije” na tribinama sa isplaženim jezikom.

Povratak na onaj gol protiv “Pancera“, i kao mnogi drugi istaknuti završeci, lako je zaboraviti da je stigao u drugoj polovini Del Pjerove karijere. Do trenutka kada je trčao za loptom Luke Tonija, već je imao više od 300 utakmica u Seriji A, te više od 75 međunarodnih mečeva pored svog imena.

Zaista, to je bio posljednji njegov gol za njegovu zemlju, upisavši ukupno 27 pogodaka za “Azure“. Može se pomisliti da je broj premalen, ali u tome se krije magija. Svaki njegov pogodak je priča za sebe, čudo koje je igrač Juventusa čuvao za ljubitelje fudbala.

Samo tri Del Pjerova gola u dresu Italije su bili na velikim ljetnim turnirima, a magija protiv Njemačke jedini je postignut u nokaut fazi. To pojačava dihotomiju Juventusa nad “Azurima” i moglo bi ponuditi objašnjenje zašto “Aleksa” nema više sa plavim dresom, u vašim prisjećanjima.

Del Pjero, Prozor u prošlost: Alesandro Del Pjero, koneljanski džentlmen u kopačkama
Foto: Printscreen

Ja nisam navijač Juventusa, moglo bi se reći da osjećam poprililčnu dozu gađenja prema tome klubu, a to je baš dio mene koji je ovdje opisao ovu fudbalsku i ljudsku gromadu, bez mnogo osvrtanja na klub iz Torina.

Vjerujem da svi znate po čemu se mogu povezati “Pinturikio” i legendarna “sedmica” Reala, Raul Gonzales Blanko. Pa naravno, po činjenici da su ih se njihovi klubovi olako odrekli i pljunuli na uloge i nasljeđe ovih igrača u njihovim dresovima.

Svi se mi možemo prisjetiti one kultne rečenice Del Pjera kada su ga pitali zašto nije napustio Juventus, nakon izbacivanja iz Serije A. On je samo šeretski odbrusio medijima “Džentlmen nikada ne napušta svoju damu“, ali šta kada dama ku*ka postane? To je ono što je proživio omaleni igrač, koji će zauvijek ostati legenda u očima ne navijača tog “Crno-bijelog” kluba, nego legenda internacionalnog fudbala i fudbala generalno.

Malo poznata činjenica da je “Pinturikio” oblačio kostim Djeda Mraza i hodao po bolnicama, sirotištima, vrtićima po Torinu, te donosio paketiće za djecu. Dok je on bivao čovjek na terenu i ljudina van njega, “Dama” je okrutna postala i zabila mu nož do balčaka, te ga uvrnula da boli.

Del Pjero, Prozor u prošlost: Alesandro Del Pjero, koneljanski džentlmen u kopačkama
Foto: Printscreen

Alesandro možda nije bio najbolji igrač na međunarodnom nivou, a možda nije bio ni glavni čovjek svog kluba u svakom trenutku, ali postoji razlog zašto ga se svi tako rado sjećamo u fudbalskom svijetu. Želja, vatra u grudima i plamen u mislima su bili ono što je “Aleks” isporučivao svaku put kada je kročio na travnjak. “Dama” je zauvijek obraz izgubila, ali ti si ostao veliki džentlmen iz Koneljana.

Piše: Aleksandar Saradžić

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime