Željezničar je u 151. Vječitom derbiju savladao Sarajevo rezultatom 3:0 na Grbavici.
Nije floskula da je derbi drugačija utakmica u odnosu na ostale. Na pritisak, očekivanja i motiv 22 igrača na terenu reaguju drugačije, pa za razliku od mnogih utakmica na uticaj same karakter individue eksponencijalno raste i izjednačava se sa kvalitetom.
Gledajući individualni kvalitet igračkog kadra, teško je ne primjetiti prednost na strani Sarajeva, ali gledajući karakter igrača unutar ekipe, Željezničar je bio jači.
Vidjelo se to tokom prvog poluvremena kada je u jednom trenutku omjer načinjenih prekršaja bio 10:3 na strani Željezničara. Domaći tim iskoristio je agresivnost da pokrije rupe na dijelovima terena koje su morali ostaviti, kako bi na drugim dobili prednost.
Bruno Akrapović je nakon utakmice istakao da Sarajevo nije moglo da se privikne na sistem Željezničara 3-4-3 koji je varirao u 5-4-1. Veliku ulogu tu su odradili Žozef Amora i Bizmark Čarls, ali i Harun Karić i Amer Hiroš.
Željezničar je svjesno opterećivao strane Sarajeva i vršio pritisak na bekovima, sa ciljem da Sarajevu onemogući lagan izlazak u sredinu terena. Pomoglo je tu domaćim i nerazumijevanje situacije od strane fudbalera Sarajeva, na šta je Simon Rožman skrenuo pažnju na pres konferenciji nakon utakmice.
“Neshvatljivo mi je da radimo ‘build-up” i imamo situaciju gdje su njihova tri igrača na našoj polovini, a mi pošaljemo dugu loptu” – rekao je Simon Rožman, opisavši rijetke trenutke kada je Željezničar zbog energetskog pada dozvoljavao Sarajevu da na taj način počinje napade.
Dobar dio prvog poluvremena Željezničar je stranu napadao sa pet fudbalera uz jednog osigurača. U formaciji kojoj je Željezničar izašao na susret Sarajevu, osim napada defanzivno nesnađenih bekova, Plavi su čuvali ofanzivne navike bekova fudbalera Sarajeva. U pritisak na bočne strane dolazila su dva napadača iz formacije 3-4-3. Amoa je vršio prvi pritisak na beka, gdje je uvijek u pripravnosti za pomoć bio Krpić, ujedno pazeći da gosti ne mogu okrenuti stranu preko drugog štopera. Hiroš je dolazio uz zadnjeg veznog Sarajeva, a wing-bek Željezničara uz krilnog napadača Sarajeva. Veliki dio posla u tome je odradio Harun Karić, koji je zbog rizika koji je Željo preuzeo, često ostajao u situaciji 1 na 2 u sredini terena, ali je svojim kvalitetom anulirao brojčanu prednost igrača Sarajeva. Štoper Željezničara najbliži presingu, ostajao je kao osigurač wing-beku, a Renan Oliveira daleko od lopte nije bio opasnost po Željezničar, koji je i u slučaju potrebe na njemu uvijek mogao biti sa dva fudbalera.
U fazi odbrane, Čarls i Amoa spuštali su se u četvorku sa Hirošem i Karićem, uz pet igrača iza svojih leđa, čime je Željo uspješno stao iza lopte i Sarajevu ponovo onemogućio prilaz golu.
Problem Sarajeva bio je iznošenje lopte i rješavanje pritiska. Brojčano, Sarajevo je moglo odgovoriti Željezničaru na to. Imali su gosti u formaciji 4-2-3-1 kao podršku svojim bekovima u iznošenju lopte dva defanzivna vezna i desetku Mehmedovića koji je imao obavezu pomoći u build-up-u, ali je vezni red Bordo tima odigrao utakmicu bez odgovornosti i rizika, čime su ostavili Kjeremeha i Radovića u nezgodnim situacijama. Preko strana, Sarajevo nije moglo izaći uz pritisak domaćih, pa su ti pokušaji i doveli do grešaka Penjerande, ali prije svega i velikog broja prekršaja nad njim.
Pronašao je Željezničar rješenje i na ono u čemu bi u drugoj polusezoni mogao imati problem, na ono u čemu je protiv Širokog Brijega imao problem. Na postavljenu odbranu Sarajeva, gosti su stajali u formaciji 4-4-2, gdje je Mehmedović više bio u ravni sa Oliveirom. Lako je Željezničar rješavao napade njih dvojice, s obzirom da Sarajevo nije radilo nikakav presing, a zatim bi Plavi u sredini terena imali sada višak igrača na svojoj strani. Wing-bekovi su odvlačili krilne igrače Sarajeva čime su ih spustili u krilo zadnjoj liniji i ostavili Karića i Hiroša nasuprot Julardžije i Matanovića. U toj konstataciji Željezničar je dobio igru koja odgovara Hirošu, a na to iz zadnje linije su se izvlačili Amoa, Krpić ili Čarls i Željo je tako dobio ili višak u sredini ili je uspješno poremetio odbranu Sarajeva (prvi gol kada je u igri 1 na 1 fauliran Karić).
Fudbal je igra u kojoj sitnice mogu napraviti značajnu razliku. Za neke od tih sitnica, doktorirao je Sulejman Krpić. Napadač Željezničara isključio je iz utakmice vrlo rano Radovića i Ilieva, čiji fokus nije bio na igri.
Dosta igrača Sarajeva mentalno nije bila na ovoj utakmici. Prednost koju je Krpić donio Željezničaru, nije imao ko nadoknaditi u ekipi Sarajeva. Gosti su tijelom bili tu, a glavom negdje daleko.
Ne otvara se mnogo situacija tokom utakmica, naročito derbija. Na dio terenu u kojem će se otvoriti prostor bazira se čitava taktika, a fudbaleri Sarajeva onda to simptomatično ne prepoznaju i ne koriste.
