U razgovoru za MeridianSportBH fudbaler Nedo Turković govorio je o svom fudbalskom putu, te podijelio mnoga zanimljiva iskustva i zapažanja.
Pustolovina kroz 12 država, mnogo anegdota, poznanstava, pogodaka i što je najbitnije najviše truda i želje za uspjehom su stvari koje opisuju našeg sagovornika. Nedo Turković je primjer kako je sve moguće, ukoliko to dovoljno želite.
Za portal MeridianSportBH Nedo Turković je pričao o početku svoje karijere, kao i o trenerima koji su mu vratili vjeru u fudbal.
“Početak moje karijere veže se za poslijeratni period, tačnije 1996/1997. godinu kada je zaista bilo teško trenirati nakon rata koji se desio. Tada prvo odlazim u školu fudbala Bubamara pa nedugo zatim prelazim na Grbavicu. Tu se zadržavam u omladinskoj školi i nakon toga prelazim u sarajevsku Bosnu koja mi je mnogo pomogla da se razvijem kao igrač i osoba. Treneri poput Kenana Žutog, Mehmeda Hamzića, pa kasnije i Samira Hodžića vratili su mi vjeru u fudbal. Nakon toga se vraćam u Željezničar gdje sam završio omladinski pogon, i od tog trenutka kreće fudbalska pustolovina” – rekao je Turković.
Dječaci rođeni u Sarajevu sanjaju različite snove. Neki sanjaju da igraju za Sarajevo, dok drugi dječaci maštaju kako će jednog dana igrati za Želju. San Nede Turkovića postao je realnost:
“Dani provedeni na Grbavici definitivno su najljepši dio mog života, kao i poziv koji sam tada dobio od šefa stručnog štaba Admira Adžema. Tačnije da budem iskren prvi koji me kontaktirao je Jasmin Ligata, rekao mi je da je Željo zainteresovan da se vratim, i da je pričao sa Amarom Osimom koji je to odobrio. Nakon toga sam pričao sa Adžemom i vratio sam se nakon boravka vani, tačnije u Crnoj Gori, Kazahstanu i Azerbejdžanu. Zaista trenutak kad sam prvi put ušao na kapiju zapadne tribine je bio nevjerovatan. Taj dan je prozivka bila u 10 sati, a ja sam rano ustao od nervoze i sa Čengić Vile krenuo u osam sati, iako mi do Grbavice treba samo 10 minuta. Velika panika, velika nervoza, ali opravdano, jer odlaziš u san koji si sanjao i koji se sada ostvario”.
U svlačionici se sklapaju i životna prijateljstva, a upravo takvim prijateljstvima svjedoči i grupa ”Plava Mašina”:
“Najdraže mi je bilo surađivati sa sad već popularnom Viber grupom “Plava Mašina” koja je aktivna i danas, a koju čine Kosorić, Hasanović, Zeljković, Bogdanović, Bučan, Tomić, Kjosevski, Kvesić, Varea… Naravno posebna čast je bila biti uz rame Srđana Stanića jedne od najvećih legendi FK Željezničar. Srđan Stanić, Muamer Svraka, Nermin Jamak i Benjamin Čolić su svaki prelazni rok nagovarali Amara Osima da me vrati u ekipu”.
Loš utisak na Nedu Turkovića je ostavio Irak, u koji se kako kaže nikad ne bi vratio:
“Prošao sam 12 država i onako iz neke najljepše perspektive nijedna država ne može stati u istu rečenicu sa Azerbejdžanom, jer živjeti u Bakuu je nešto zaista divno. Država u koju se nikad ne bih vratio, ne zbog ljudi već zbog pojedinaca, je definitivno Irak”.
Zahvaljujući velikom iskustvu koje je trenutni igrač Abani Limiteda stekao u 12 država, posao fudbalskog agenta mu ide od ruke:
“Pa ja sam već uveliko uplovio u te menadžerske vode što se kaže. Naravno da mi poznanstva itekako pomažu. Lakši je pristup igračima. Mogu brzo doći do kontakata, a i vjeruju mi mnogi, jer sami znaju da sam bio prevaren više puta. Tako da ako iko može da ih posavjetuje šta i kako, onda sam to ja”.
Put Bangladeša, pored Nede Turkovića, otišao je i Stojan Vranješ s kojim je bivši igrač Svodinate u odličnim odnosima.
“Završio sam jednu lijepu avanturu sa fudbalskim klubom Svodinata i hvala im na svemu , jer sam imao korektnu sezonu i pomogli su mi u tom smislu da je sad u Bangladešu većina klubova zainteresovana za moje usluge. Na ligaškom debiju za Svodinatu dao sam gol protiv ekipe Bašundara Kingsa, i poslije nas nisu izgubili više nijedan meč. Često sam u kontaku sa Vranješom i šta reći za njega osim da je odličan momak i vrhunski fudbaler. Drago mi je da smo uspostavili kontakt, i da smo tu jedan za drugog u tuđini”.
Bivšeg fudbalera Plavih čeka igranje u finalu AFC kupa, ali postoji i mogućnost da uskoro opet promijeni sredinu:
“Potpisao sam za najtrofejniji klub u Bangladešu Abahani Limited. Zaista veliki klub i poznat u ovom dijelu Azije. Trenutno smo na pripremama za finale kvalifikacija AFC kupa. Čeka nas utakmica u Indiji protiv odlične ekipe Moun Bagan pa ćemo vidjeti. Stadion je rasprodat. Nadam se dobroj utakmici i pozitivnom rezultatu. Navijači su me dočekali fantastično. Ovdje sam već šest mjeseci, mada postoji mogućnost da uskoro opet promijenim sredinu”.
Ljubav prema Želji je nešto što se može osjetiti u svakoj riječi Nede Turkovića, koji bi za tim sa Grbavice igrao i džaba:
“Sumnjam da postoji šansa da zaigram bilo gdje u Premijer ligi Bosne i Hercegovine osim u Želji. I ako se to desi ikad vjerujte da će to biti džaba, jer nemam volju više da idem od kuće ako to nije Azija. Došao bih tu da pomognem mlađim momcima i da sam uz njih. Pa kad zatreba dati i sve od sebe. Da budem iskren planiram još da igram i u Bosni je postala takva situacija da igraju igrači i poslije 30 godina, što govori da dok smo zdravi da smo i konkurentni”.
Kada proputujete i boravite u 12 država, upoznate različite kulture i civilizacije, sasvim je očekivano da postoji i mnogo anegdota.
“Bilo je mnogih avantura i anegdota. Ali deifitnivno zadnja u Bangladešu kada sam se iznenadio da ljudi slona izvode u grad kao kućnog ljubimca. Isto tako u Vijetnamu slikanje sa kobrom dok gazda svira na fruli. Zaista veliki adrenalin osjetite u tom trenutku, jer više razmišljate o tome da li će vas kobra ujesti za vrat” – završava svoju priču za naš portal Nedo Turković.
Pripremila: Lejla Šabanović
