Sani Čampara, član legendarne zlatne kadetske selekcije Bosne i Hercegovine, te aktuelni seniorski reprezentativac “Zmajeva” i košarkaš Splita, u veoma interesantnom razgovoru za MeridianSportBH je između ostalog govorio o svojim uspjesima i anegdotama sa nacionalnim timom, ambicijama na Eurobasketu, vremenu provedenom u Španiji, “Žutima”, te planovima za budućnost.
Za početak, neizbježna tema je bila reprezentativna karijera našeg sagovornika. Kao što je navedeno, on je bio član kadetske selekcije Bosne i Hercegovine, koja je 2015. pod vođstvom trenera Josipa Pandže osvojila prvo mjesto na Evropskm prvenstvu u Litvaniji. Šest godina kasnije, sa seniorima “Zmajeva”, za čijim kormilom je Vedran Bosnić, ostvario je još jedan fantastičan uspjeh, u velikom stilu se plasiravši na naredni Eurobasket.
“Najveća sličnost te kadetske i sadašnje seniorske reprezentacije je atmosfera koja je vladala unutar ekipe i jednostavno vjera u uspjeh. Što se tiče kadetske reprezentacije, vjerovali smo da možemo doći do medalje na samom početku priprema. Čak ni poslije dva vezana poraza na prvenstvu, nismo nimalo sumnjali da ćemo ostvariti zacrtani cilj. Nešto slično se desilo i 2018. godine, kada smo se prvi put okupili sa selektorom Bosnićem. Malo ko zna da smo našu prvu utakmicu sa njim na čelu izgubili od Bugarske sedam razlike, a dvije godine poslije smo tu istu, pa čak i snažniju Bugarsku, pobijedili 39 razlike. Igrača kojeg bih izdvojio da mi je najviše pomogao je Miralem Halilović, on mi je bio cimer kada sam dobio svoje prve minute za reprezentaciju i dosta mi je pomogao da što smirenije uđem u utakmicu. Pravi je primjer kako jedan kapiten treba da se ponaša na terenu i van njega. Takođe, moji prvi poeni su stigli iz njegove asistencije na bekdoru protiv Finske i to je nešto što ću pamtiti čitav život” – rekao je Čampara, pa se u nastavku prisjetio zabavne anegdote:
“Ono što bih izdvojio kao anegdotu jeste jedna situacija kada smo bili na Svjetskom prvenstvu za igrače mlađe od 17 godina. Pobijedili smo prvu utakmicu sa 20 ili 30 razlike protiv Dominikanske Republike i mislili smo da je sve super. Treneru Pandži je bilo veoma bitno da se ponašamo kulturno gdje god idemo i da ništa ne ostavljamo za sobom poslije obroka. Nakon utakmice smo sišli na večeru, a on nas je dočekao i rekao nam da neko nije bacio čačkalicu poslije ručka. Sljedećih 20 minuta smo proveli u planku u restoranu gdje je bilo još sedam ekipa. Svi su nas gledali i ništa im nije bilo jasno, kao da smo izgubili od najgore ekipe na turniru. Možda tada nismo ostvarili željeni rezultat, ali vas uvjeravam da smo bili omiljena ekipa osoblju hotela”.
“Zmajevi” su protekle kvalifikacije završili kao najuspješniji sastav takmičenja, a plasman na Eurobasket je bio obezbijeđen još u novembru.
“Što se tiče prošlih kvalifikacija, mislim da smo svi očekivali ovakav ishod. Bili smo toliko puni energije i želje za pobjeđivanjem, da smo na početku svake utakmice znali da jednostavno ne možemo izgubiti. Vedran, zajedno sa čitavim stručnim štabom, unio je ogromnu pozitivnu energiju u našu ekipu. Iz svakog igrača zna da izvuče maksimum i da podstakne samopouzdanje, što je veoma bitno, jer smo većinom još uvijek poprilično mladi. Imamo odličnu komunikaciju na relacijama igrač-trener i dok većina reprezentacija ima pritisak kada predstavljaju svoju državu, mi jednostavno uživamo u svim izazovima koji su ispred nas” – objasnio je Sani, a zatim je prokomentarisao ambicije za predstojeće veliko takmičenje:
“Svjesni smo da nas čeka itekako težak žrijeb, ali kao što je selektor već izjavio, ne bojimo se nikoga i idemo na Eurobasket da se potučemo sa svima. Priznaćemo nekome da je bolji od nas tek onda kada nas pobijedi nakon 40 minuta igre. Ono što je naša najveća prednost u odnosu na druge reprezentacije jeste upravo atmosfera koju imamo unutar ekipe. Takođe, tu je i činjenica što smo mlada i talentovana ekipa. Većina igrača još nije ni započela karijere kako treba, a do Evropskog prvenstva sam siguran da će svaki igrač biti za još barem 10% kvalitetniji”.
Čampara je rođen 1999. godine u Sarajevu, gdje se i počeo baviti košarkom. Nakon košarkaške akademije RIN, uslijedio je prelazak u Spars, tim koji je i danas poznat po odličnom radu sa mladim igračima, te sjajnim rezultatima u Ligi BiH i Drugoj ABA ligi.
“Karijeru sam započeo u RIN-u, košarkaškoj akademiji Rusmira Halilovića. Tu sam napravio svoje prve korake i naučio osnove, prvi trener mi je bio Alen Čolpa i on je najviše zaslužan za to što sam zavolio košarku. Poslije sam pod palicom Admira Sakoča ušao u ozbiljnije treninge i sa njim sam počeo ozbiljno da razmišljam o košarci u dugoročnom planu. Što se tiče perioda u Sparsu, pamtim ga samo po najboljem. Trenutno je to klub koji sigurno ima najbolje uslove za rad u Bosni i Hercegovini, tamo sam dobio priliku da učestvujem na velikom broju međunarodnih turnira i da svoju igru pokažem i van granica svoje države. Imao sam još odličnih trenera, kao što su Senad Redžić, Bakir Srna, te Marko Trbić, uz koje sam svoju igru unaprijedio i podigao na viši nivo” – kazao je reprezentativac Bosne i Hercegovine.
Nakon rastanka sa ekipom Sparsa, glavni akter ove priče se otisnuo u Španiju, u kojoj je igrao za Real Madrid B, Palensiju i Andoru, a ovog perioda se prisjetio na sljedeći način:
“Što se tiče odlaska iz Bosne i Hercegovine, moja prva ponuda je bila Cedevita, još kada sam imao 12 ili 13 godina, ali roditelji su ipak rekli da je to jednostavno prerano. Poslije evropskog zlata i juniorske Evrolige sa Sparsom, bilo je stvarno dosta ponuda od velikih klubova. Ljudi iz Albe, protiv koje smo igrali na turniru juniorske Evrolige, tada su mi rekli da ako želim, mogu sa njima odmah nazad za Berlin. Bilo je još dosta ekipa, poput Armanija i Unikahe, koja je bila želja moje mame, pa čak i opcija da idem na Gonzaga koledž poslije srednje škole, ali kada sam čuo Real Madrid, sve ostalo je palo u vodu, taj klub se jednostavno ne odbija. I iz sadašnje perspektive gledano, opet bih izabrao isto. Tamo sam shvatio da moram steći još dosta stvari pored talenta i da moram još dosta da radim da bih dostigao najveći nivo. Veliko iskustvo sam stekao samo gledajući kako se svi igrači, koje sam nekada gledao samo na TV-u, ponašaju van terena.
Isto tako, naučio sam španski jezik i stekao špansko sportsko državljanstvo, koje će mi poslije u karijeri sigurno biti veliki plus. Što se tiče života, meni lično je najljepši period bio u Andori. Nevjerovatno uređena država i toliko druželjubivi ljudi da sam se stvarno osjećao kao kod kuće. Što se tiče košarke, najbolje mjesto je naravno Madrid. Smatram da takvi uslovi za treniranje i napredak ne postoje apsolutno ni na jednom mjestu na svijetu, od teretane, prostorija za oporavak, pa sve do znanja i stručnosti trenera i drugih članova stručnog štaba. Svi igrači Reala su mi ostali u sjećanju, imao sam tu sreću da sve to vidim iz prvih redova i jednostavno sam uživao gledajući ih. Ako moram baš da izdvojim nekoga, onda bi to bili Džejsi Kerol zbog fenomenalnog šuta i naravno Serhio Ljulj, koji je te godine imao svoju MVP sezonu u Evroligi i bio jednostavno kao ‘uključen na struju’. Naravno, u sjećanju uvijek ostaje i Luka Dončić, koji je već tada imao odlične partije, te se već u tim trenucima vidjelo da će dominirati i kada ode u NBA ligu”.
Sljedeći potez u karijeri mladog plejmejkera je bio povratak u Bosnu i Hercegovinu. Sezonu 2018/2019 je proveo u tuzlanskoj Slobodi, sa kojom je pod trenerskom palicom Damira Mulaomerovića nastupao u Ligi BiH i Drugoj ABA ligi.
“Najveći razlog mog povratka u Bosnu i Hercegovinu su bile minute na parketu. Shvatio sam da mi sjedenje na klupi u jakim ekipama kao mladom igraču neće donijeti sreću i jednostavno sam odlučio da krenem drugačijom putanjom. Period u Tuzli mi je bio odličan, samim tim jer čitav grad prati košarku i jer je na svakoj utakmici bila dobra podrška sa tribina. Sjećam se, čak smo te sezone imali i rekord po broju navijača na jednoj utakmici. U Slobodi sam stvarno uživao u košarci i bio sam veoma zadovoljan. Imao sam priliku da sarađujem sa jednim od najboljih evropskih plejmejkera u istoriji, ali na poziciji trenera – Damirom Mulaomerovićem. ‘Mula’ mi je dosta pomogao i pojednostavio košarku, upijao sam svaki njegov savjet i trudio se da što više naučim od njega. Već sam par puta izjavio da naša saradnja nažalost nije trajala dugo i da se nadam da ćemo u budućnosti imati još prilika za istu. Smatram da je on zaista odličan trener koji razumije igrače i košarku više od drugih” – istakao je 22-godišnjak.
Čampara trenutno nastupa za Split, koji je u ABA ligi u ovom momentu na omjeru od sedam pobjeda i 15 poraza, te zauzima 11. poziciju na tabeli. U Ligi Hrvatske, “Žuti” su treći sa 21 trijumfom iz 26 mečeva. Prva zvijezda tima je svakako iskusni Roko Leni Ukić, jedan od najboljih hrvatskih košarkaša u novijoj istoriji, a trener im je Mile Karakaš, koji je u februaru zamijenio Ivicu Skelina.
“Sve u svemu, zadovoljan sam svojom sezonom u Splitu. Ovo su bile moje prve minute protiv ozbiljnijih ekipa koje igraju Evroligu i Evrokup, što je sigurno jedno veliko iskustvo za mene. Kada pogledam unazad, mislim da sam mogao igrati još bolje svaku utakmicu, ali važno je da sam vidio kako sve to izgleda i spreman sam da sljedeće sezone ‘ubacim u brzinu’. Ovogodišnji cilj Splita jeste opstanak u ABA ligi, jer zadnja dva puta kada su ušli u prvi rang regionalnog takmičenja, odmah te iste godine bi ponovo ispali. Što se tiče Lige Hrvatske, cilj je napasti titulu i sve ostalo bi se smatralo neuspjehom. Roka ne treba puno ni spominjati, svi znamo kakvu je karijeru imao i gdje je sve igrao. Jednostavno, odličan igrač i lider od kojeg svi možemo dosta naučiti. Protiv Mege je pokazao da je, kako mi kažemo, klasa vječna i da se jednostavno uvijek pojavi kada je najpotrebnije. Ono što se meni najviše svidjelo kod njega je kakav je lider na terenu i to što, skoro na kraju svoje karijere, još uvijek ima želju da napreduje i da bude bolji” – rekao je Sani, pa nastavio o svom timu, te kvalitetu Lige Hrvatske u poređenju sa Ligom BiH:
“Ambicija Splita je velika, kao što i treba da bude. Spominje se tu dosta stvari, ali sve zavisi od toga kako završimo ovu sezonu i hoćemo li ispuniti očekivanja. Za sada, osnovni cilj je postati standardni abaligaš i to je trenutno najbitnija stvar. Što se tiče promjene trenera, to je jedna veoma neugodna stvar kada se desi usred sezone. Ni igrači, a ni novi trener nemaju puno vremena da se naviknu na novi sistem i potrebna je velika koncentracija. Na svu sreću, mi smo se za sada odlično adaptirali i pravimo dobre rezultate. Trener Mile je uveo dosta promjena u našu igru, igramo dosta brže u napadu i čvršće u odbrani, što se pokazalo kao pun pogodak. Nadam se da ćemo do kraja sezone podići igru na još viši nivo i ostvariti željene ciljeve. Mislim da se kvalitet hrvatske lige nažalost trenutno ne može porediti sa bosanskohercegovačkom, samim tim jer ona ima tri abaligaša koji igraju na dosta većem frontu i ostale ekipe imaju dosta veći motiv kada igraju protiv njih. U Bosni i Hercegovini, Igokea čak i ne igra regularni dio domaćeg šampionata, tako da samim tim nedostaje konkurencije i motiva za bolje igrače da dođu i igraju u Ligi BiH”.
U meču protiv Budućnosti iz januara, sjajni plejmejker je u posljednjoj sekundi postigao fantastičnu dalekometnu trojku za pobjedu. Ipak, kako kaže, ovo mu nije najbolji momenat u karijeri.
“Iskreno, čim sam izbacio loptu iz ruke, znao sam da ide u koš, samo mi je sumnja bila da će možda ostati na prvom obruču, jer je ipak to bilo sa deset metara. Na kraju je ušla i donijela nam veoma važnu pobjedu protiv ekipe koja je ušla među najboljih osam u Evrokupu. Ne bih rekao da je to baš najbolji, ali je sigurno jedan od boljih momenata u dosadašnjoj karijeri. Ispred toga bih stavio jedino trojku za produžetak protiv Španije u posljednjim sekundama na Evropskom kadetskom prvenstvu, ipak smo tu otišli do kraja i takoreći zbog te trojke i osvojili zlato”.
Naredna stavka koje smo se dotakli je budućnost, a ona je pred našim sagovornikom definitivno svijetla. Najvjerovatnije se neće naći na NBA draftu, a cilj su mu najviši rangovi takmičenja u Evropi.
“Izlazak na NBA draft iskreno ne planiram. Kao mlađi sam bio zaluđen NBA košarkom, ali kako vrijeme odmiče, taj stil mi se sve manje i manje sviđa, čak baš rijetko i pogledam neku od utakmica, a i ako je gledam, to je iz razloga jer igra neki moj poznanik ili meni drag igrač. Ipak, ne mogu potcijeniti NBA i prestiž te lige. Neki lični plan za bližu budućnost je prije svega da ovo ljeto napredujem fizički i da sljedeće sezone odigram ABA ligu na dosta većem nivou nego ove takmičarske godine, a za dalji plan i želje imam Evroligu. Što se tiče Evrolige, tu pratim svaku utakmicu i zaista uživam gledajući je. Kada bih mogao birati, volio bih da moj angažman ponovo bude u Španiji, pogotovo jer znam jezik i jer se vodim kao domaći igrač. Mislim da imam dosta toga da poboljšam da bih stigao do tog nivoa, ali važno je da ljudi sa kojima sarađujem, kao i ja, vidimo da imam prostor da napredujem još više. Od klubova najviše pratim Real Madrid, a najviše sam uživao gledajući Fakunda Kampaca, nevjerovatno je šta radi na terenu i on je jedan od igrača zbog kojih ostanem budan da pogledam NBA utakmicu” – kazao je Sani.
Za sami kraj, 22-godišnjak je ispričao koji košarkaši su mu u karijeri bili najteži za čuvanje, te je iznio svoje mišljenje o dva igrača svoje generacije, Luki Dončiću i Džananu Musi.
“Najteži igrač za čuvati protiv kojeg sam igrao ove sezone je Kendrik Peri iz Cedevita Olimpije. Po mom mišljenju, on je odličan košarkaš koji uvijek igra u visokom ritmu, što ga čini veoma teškim za čuvati. Ipak, onaj koga mi je bilo još teže čuvati je Endru Albisi, sa njim sam igrao zajedno u Andori i te godine je bio prvi plejmejker Evrokupa. Imao je izvanredne utakmice, a na treninzima ga je bilo jednostavno nemoguće zaustaviti” – rekao je član Splita, pa završio:
“Luka je jedan u milijardu, kompletan igrač koji je u NBA ligu otišao spreman i po mom mišljenju ima priliku da bude najbolji ikada ako ovako nastavi. Osvojio je sve što se može osvojiti i s razlogom je tamo gdje je sada. Velika je stvar za čitav Balkan da imamo takvog igrača da nas predstavlja u svijetu, nadam se da će ga povrede zaobići i da ćemo moći uživati u njegovim igrama još dugi niz godina. Što se tiče Muse, apsolutno ga vidim nazad u NBA ligi, najviše zbog toga jer ga dobro poznajem i znam koliko radi, te koliko je željan uspjeha i dokazivanja. Siguran sam, kada mu se otvori prilika, da će je iskoristiti na najbolji mogući način, vanserijski je talenat i to će pokazati svima prije ili kasnije”.
Naredni mečevi u kojima ćemo moći gledati Sanija Čamparu na djelu su na programu trećeg aprila u Ligi Hrvatske protiv Gorice i četiri dana kasnije, kada “Žuti” u ABA ligi idu na megdan Krki iz Novog Mesta.
Piše: Nikola Ignjatić
