Kapiten Širokog Brijega Marijan Ćavar je za MeridianSportBH dao osvrt na svoj dosadašnji tok karijere te prokomentarisao aktuelnu sezonu Premijer lige Bosne i Hercegovine.
U seniorskom fudbalu ste debitovali kao igrač Zrinjskog, šta i koju utakmicu najviše pamtite iz tog perioda?
“Svoj put u profesionalnom fudbalu sam započeo kao igrač Zrinjskog koji mi je dao šansu da se dokažem i pokažem. Šta više, kao seniorski igrač sam i napravio svoj transfer u redove budesligaškog kluba Ajntraht Frankfurta. Takođe, iskoristio bih priliku i zahvalio se Baki Sliškoviću koji mi je bio trener u tom periodu kao igrača Zrinjskog, gdje nekako najviše pamtim utakmicu kvalifikacija za Ligu šampiona protiv Maribora, jer mi je to bila prva u ulozi startera”.
Uslijedio je odlazak u Ajntraht Frankfurt, kakva su bila vaša prva zapažanja te kako ste reagovali na razlike između situacije u BiH i Njemačkoj?
“Ne bih mogao da usporedim taj nivo infrastrukture te svega ostalog između BiH i Njemačke, naravno, ne želim da se neko uvrijedi, ali smo svi svjesni toga. Kada sam došao, za početak je bilo dobro što sam tada u timu imao par igrača sa Balkana koji su mi puno pomogli u svemu.
Proveo sam pola godine u periodu adaptacije na novi život i uslove te sam nakon toga otišao godinu dana na pozajmicu u Osijek. Godinu dana nakon toga sam se vratio u Ajntraht Frankfurt, ali je sasvim jasno da je po mom povratku bila jaka konkurencija u timu sa dosta dobrih igrača. Nisam se uspio izboriti za neku veću minutažu, ali ne žalim zbog toga. To mi je kada sve generalno sagledam jedno dobro iskustvo koje mi pomaže sve do sada, ali mi može pomoći i u budućnosti”.
Tokom perioda u Ajntraht Frankfurt ste imali priliku sarađivati i sa Nikom Kovačem, kakav je tvoj osvrt na njegov način rada te koga najviše pamtite od saigrača u njemačkom bundesligašu?
“Niko je takav trener da on nikada nije puno pričao sa igračima u privatnosti, nego je on imao čisto profesionalan odnos na terenu. Takođe, jedino mjerilo je ono što pokažeš na treningu i na meču, a sve ostalo van terena nije važno.
Po pitanju saigrača koji su mi ostali u pamćenju, moram spomenuti Kevina-Prinsa Boatenga. On je tada, pa vjerovatno bio i najveće ime u timu, ali bilo je tu još nekoliko starijih igrača, profesionalaca, poput Makota Hasebea koji i danas sa 39 godina igra u klubu. Pored njih dvojice, spomenuo bih naravno Antu Rebića, Mijata Gaćinovića, Branimira Hrgotu, Luku Jovića te Filipa Kostića koji je došao nešto kasnije”.
Period pozajmice u Osijeku, te da li si nakon istog ipak očekivao da ćeš dobiti veću minutažu u Ajntraht Frankfurtu?
“Da budem iskren, očekivao sam da ću dobiti šansu u Frankfurtu, ali eto došlo je do promjene trenera u klubu.
Ono što bih isto tako naglasio je da imam osjećaj da sam u Osijeku mogao dosta više, jer je to jedini period u mojoj karijeri do sada, gdje smatram da sam mogao napraviti možda bolji i veći iskorak. Razlog više za to je taj što sam tokom jednog perioda dobijao odličnu minutažu kod trenera Zorana Zekića, te je kao poslije i u Ajntraht Frankfurtu došlo do promjene šefa stručnog štaba pa sam ja zbog toga pao u drugi plan. Ali naravno, to je tako i normalno u fudbalu”.
Povratak u Ajntraht Frankfurt iz Osijeka te odlazak kao slobodan igrač u 2. Bundesligu i Grojter Firt. Prema tebi, da li je ogromna razlika u Njemačkoj između prvog i drugog ranga takmičenja?
“Kada sam se vratio u Ajntraht Frankfurt, oni tada nisu imali ‘B’ ekipu i možda bi za mene bilo dobro da je ona postojala, kao mjerilo gdje mogu da pokažem koliko mogu, to jest da li sam za njih ili ne.
Otišao sam zbog svega toga u Grojter Firt gdje prema meni nema neke velike razlike između Bundeslige i 2. Bundeslige, sa tim, to jest prema onome što sam vidio, u drugoj ligi se puno više radi individualno te na snazi nego u Ajntraht Frankfurtu. Razlog za to je što se u Frankfurt dovode igrače koji su gotov proizvod, pojačanja, dok se u drugom rangu baziraju na mlade fudbalere koje razvijaju i prodaju dalje u Bundesligu”.
Došla je i ta sezona 2021/22, povratak u Premijer ligu BiH i dolazak u Široki Brijeg. Da li si doživio određeni šok kada si se vratio iz Bundeslige te igranja sa fudbalerima poput Rebića ili Kostića?
“Kada vam se to desi, vi trebate biti psihički spremni na sve, što sam ja bio. Sem toga, po meni to nije nikakva sramota kao što bi rekli neki drugi igrači. Ti jednostavno kada misliš sebi dobro i želiš okrenuti neki novi list kojim ćeš ponovo doći, ajmo reći do velikog transfera, prosto moraš biti spreman na takve stvari.
Imao sam pored Širokog Brijega par ponuda i mogućnosti, ali nije došlo do dogovora gdje bi obje strane bile zadovoljne. Odlučio sam se za dolazak na ‘Pecaru’ i nisam niti trenutka požalio zbog toga. Mislim, da ne budem surov, pa ću reći da svaki igrač koji ne uspije vani ne smije vidjeti problem u tome i kao što smo rekli sramotu, da se vrati u BiH, jer po meni, Premijer liga je dobra za razvoj i sa dobrim igračima. Evo sada se prave i bolji tereni te se uvijek možeš ponovo pokazati i otići negdje vani”.
Da zaokružimo dosadašnji period koji si proveo kao igrač Širokog Brijega, kako ti gledaš na isti te da li si zadovoljan sa svojim nastupima?
“Što se tiče prve sezone, ne mogu biti zadovoljan, jer bez obzira odakle sam došao meni je trebao određeni period da se naviknem na sve uslove te stvari u Bosni i Hercegovini. Mislim da je bilo prošlo deset dana od dolaska u Široki Brijeg kada sam zaražen virusom korona. To me je mnogo poremetilo jer mi je dosta dugo trebalo da se oporavim, čak sam i drugom dijelu sezone osjećao problema zbog virusa korona zbog problema sa plućima gdje sam se jako brzo umarao.
U drugoj sezoni, odnosno prošloj, jedino za čim imam žaliti je Evropa kojoj smo bili blizu. Naravno Široki Brijeg je mlada ekipa, puna mladih igrača koji možda nisu mogli podnijeti taj pritisak i borbu za evropsko mjesto. Sa svojim igrama sam prezadovoljan u drugom dijelu sezone 2022/23, dobio sam samopouzdanje zbog golova i asistencija. Sa takvom formom sam nastavio i u aktuelnoj sezoni te se nadam da će ovakva moja igra, ali i saigrača trajati do samog završetka”.
Za kraj, kakva su tvoja očekivanja i želje za nastavak karijere te da li se nadaš ponovnom pozivu u reprezentaciju Bosne i Hercegovine gdje imaš tri nastupa, ali još više u omladinskim selekcijama nacionalnog tima?
“Ne razmišljam ja puno o budućnosti, idem iz dana u dana, iz treninga u trening te iz utakmice u utakmicu. Uopšte se ne bih zamarao sa stvarima poput ponovnog odlaska u inostranstvo, tu sam gdje jesam, dajem sve od sebe i šta Bog dadne daće.
Da li će to biti korak naprijed ili unazad, pa to zavisi od mnogih faktora, ali ću se ja potruditi da to bude korak naprijed. Kada razmislim o ponovnom pozivu za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, nadovezao bih se na priču o budućnosti, jednostavno ne razmišljam o tome. Poziv ako dođe on je uvijek dobrodošao jer svako sanja da igra za reprezentaciju. Ipak, moje je da igram kako treba, da se pokažem u najboljem svjetlu te je to na kraju dana nagrada za ono kako radiš u klubu”.
Piše i pripremio: Bojan Đurđević
