Nikola Ćetković, kao i svaki drugi mladi golman, imao je oscilacije. One su prema onome što ove kalendarske godine pokazuje na terenu iza njega, te je pred njim onakva budućnost o kakvoj se već duži niz godina priča.
Fridrih Niče govorio je o samoći kao onom “mjestu” gdje se osjećamo “kao kod kuće”, a uz to je naglašavao da postoji dobra i loša samoća i da se čovjek mora naučiti kako se nositi sa samoćom.
U samoći raste ono što mi u nju donesemo, tvrdio je Niče, pa samim time moramo već imati istoriju razvijanja karaktera i kultivisanja određenih osobina da bismo u samoći mogli da budemo konstruktivni.
Stvar je u tome što, prema Ničeu, karakter možemo razviti samo u samoći.
Savremeniji filozofi, poput Karla Jaspersa, Martina Hajdegera i Žan-Pola Sartra, već usamljenost (kao i samoću) posmatraju kao potpuno univerzalnu odliku ljudskog postojanja. Prema Jaspersu, bez samovanja ne samo da nema kontemplacije, već biti “Ja” znači biti sam i svako žudeći da prevaziđe usamljenost mora u isto vrijeme i žuditi za samoćom.
Golman u fudbalu osuđen je na samovanje. Od samih početaka razvijanja vještina koje će mu jednog dana pomoći da u svakoj od situacija protivničkih udaraca koji mu idu u susret odbrani svoj gol on stoji sam, po strani, izdvojen od grupe ostalih dječaka od kojih mu svaki liči jedan na drugoga.
Da završimo s patetičnim opisom onoga što golman u fudbalu jestu zaključićemo samo da se on konstantno nalazi u samoći, kako na treningu, tako i na utakmici. A sve ono prema čemu mu mi koji stojimo po strani i posmatramo ono što se dešava na terenu sudimo, čini ono što Niče naziva karakterom.
Za izgradnju, nadopunjavanje, kao i održavanje u konstantnosti golmanskog karaktera zadužen je onaj čovjek koji je uvijek uz njega. Onaj koji određuje koja vježba, kada i kojim intenzitetom će se raditi.
Nikola Ćetković u kalendarskoj 2022. godini profilisao se u najuspješnijeg golmana Premijer lige Bosne i Hercegovine – to pokazuju svi relevantni statistički parametri.
Gledajući golmane prvih šest ekipa na tabeli on u prosjeku po utakmici dobija najviše udaraca ka svom golu (3,7). Belmin Dizdarević i Bakir Brajlović se susreću sa 3,3 udarca na svakih 90 minuta, Josip Bender sa 2,9, Slaviša Bogdanović sa 2,6, a Josip Čondrić sa samo 1,25.
Broj šuteva koji ide u okvir ne može biti relevantan podatak za određivanje kvaliteta ili preciznije rečeno uspješnosti odbrana, a po tom parametru Ćetković odskače od ostalih golmana jer brani čak 91% udaraca koji mu idu ka okviru gola, prate ga Nemanja Šćekić sa 86%, pa Bogdanović sa 80%, a najfascinatniji je procentualni skok Ćetkovića za čak 36% u odnosu na prvu polusezonu kada je branio 55% udaraca koji su mu išli u okvir gola.
Ćetković je u 2022. godini primio tek tri pogotka na devet utakmica. Na grafiku iznad označene su pozicije na terenu s kojih su upućivani udarci ka njegovom golu, te njega uspješnost u čuvanju istog.
Statistika, ipak, gledajući cijelu takmičarsku godinu nije na Ćetkovićevoj strani, barem ona nije pokazatelj onoga čega jeste ako se gleda samo drugi dio sezone, pa se može doći do jasnog zaključka da je dolazak Siniše Mrkobrade na poziciju trenera golmana u Borcu uveliko uticao na performanse mladog golmana.
Gledajući cijelu ovu sezonu Ćetković se ne nalazi među pet najuspješnijih golmana kada su u pitanju primljeni golovi, ključne odbrane, zaustavljeni udarci, odbranjeni penali, presječeni centaršutevi i uhvaćene lopte. Tek je peti u kategoriji broja utakmica bez primljenog gola, te drugi po broju tačnih dodavanja.
Šta je Mrkobrada zapravo donio Ćetkoviću?
Ono što se jako često zanemaruje u radu sa golmanima u našoj državi je činjenica da se golmana tokom trenažnog procesa, bio on kraćeg ili dužeg trajanja, priprema za ono što ga čeka na utakmici. Specifičnost golmanske pozicije je da svaka izvedena radnja mora biti na 100% brzine, koncentracije i tačnosti jer u suprotnom nastaje problem.
Mrkobrada je u Ćetkovića na potencijal koji on sam u sebi nosi ugradio upravo to. Period rada nepunim intenzitetom zamijenio mu je novim u kojem se radi “punom parom”. Beskonačna ponavljanja tehničkih elemenata koje je već usvojio zamijenio mu je situacionim vježbama i spremio ga je za mjesto na kojem se njegovom kvalitetu jedino sudi – teren.
I tako je Ćetković u samo četiri mjeseca drugačijeg načina rada dokazao svima da je on stvarno ono o čemu se godinama govorilo da jeste – potencijal za ogromne stvari.
Dokazao je da on nije ni izostala reakcija protiv Kluža, niti izgubljena lopta na Tušnju protiv Slobode, već da je to odgovornost onih koji su u izolovanom dijelu terena radili sa njim i stvarali mu navike, čije je rezultat bio nezadovoljavajući. Postao je Ćetković sada neko o kome se jednako glasno može pričati kao prije par godina. A sada se konačno u kontekstu njega riječ potencijal može prerasti u oblik kvalitet.
Golman, u svojoj samoći, ima samo jednu ruku pruženu prema sebi, ruku koja ga kreira i vodi ka stanju u kojem će iz utakmice u utakmicu izgledati među stativama. Ruku koja će ga ohrabriti ili obeshrabriti, napuniti samopozudanjem ili ostaviti u praznom prostoru, ubrzati ili usporiti. A Ćetković je ove zime konačno dobio ono što je njegovom potencijalu trebalo.
